Arhiv tekstova
Ostvariti prava Hrvata
U očekivanju formiranja skupštinske većine čije će jezgro najvjerojatnije tvoriti Savez vojvođanskih Mađara, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Liga socijaldemokrata Vojvodine, i dok se još uvijek vode pregovori s potencijalnim koalicijskim partnerima, razgovarali smo s predsjednikom subotičke podružnice i nositeljem liste DSHV-a u Subotici Martinom Bačićem.
4Kako ocjenjujete rezultate koje je postigla lista DSHV-a u Subotici?
Smatram da je rezultat koji smo postigli na izborima veliki uspjeh, osobito ako imamo u vidu kako je kampanja bila minimalnih razmjera i da smo kao protivnike imali jake, velike stranke sa sjedištem u Beogradu, koje su tijekom kampanje obećavali građanima ono o čemu mi nismo mogli niti razmišljati. Mi nikome ne možemo obećati niti posao niti otvaranje poduzeća, ali možemo obećati našim ljudima da će ostvariti svoja prava na lokalnoj razini i ništa više od toga. I ta prava mogu biti samo onda ostvarena ako ih država osigura zakonom a mi, kao stranka, tražimo provođenje tih zakona. Nakon ovih izbora ostali smo jedina politička stranka Hrvata u Vojvodini i Srbiji. Stranke koje su imale predznak bunjevački ili hrvatsko-bunjevačko-šokački doživjele su neuspjeh i zbog toga u idućem periodu DSHV ostaje jedina politička stranka u borbi za ostvarivanje prava Hrvata u Vojvodini i Srbiji.
4Često se isticalo tijekom kampanje da je tzv. građanska opcija politički protivnik hrvatske opcije u Subotici?
Mi smo u kampanju uložili toliko minimalna sredstva da možemo sa sigurnošću reći kako su za nas glasovali oni koji predstavljaju naše stalno biračko tijelo, a moram reći da u svakoj od velikih stranaka ima Hrvata koji se zalažu za takozvane građanske opcije, istina onih koji se ne bore za prava Hrvata mada mnogi imaju hrvatske putovnice i to je tijekom izborne kampanje bilo evidentno. Moram reći da bih se i ja za tu građansku opciju zalagao kada bi država osigurala nacionalnim manjinama, putem svojih propisa, sva prava koja u naprednim demokracijama država osigurava svojim nacionalnim manjinama. Dok god se kod nas svaki onaj koji izražava svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost automatski smatra ustašom, ili neprijateljem države, i dok nitko iz tih takozvanih građanskih opcija ne ustaje protiv takvih govora, smatram da ne može biti govora o ukidanju stranaka nacionalnih manjina.
Mi smo prije početka predizborne kampanje imali pregovore s Demokratskom strankom i Savezom vojvođanskih Mađara oko zajedničke koalicije. Do koalicije s Demokratskom strankom nije došlo već na početku, ne našom krivicom, iako se rukovodstvo te stranke na pokrajinskoj razini pokazalo vrlo raspoloženim prema Hrvatima u Vojvodini. Međutim, problem je bio u tome da je DS tražila da se u izbore ide samo pod njenim imenom, što mi nismo mogli dozvoliti, a nakon toga nam je SVM ponudio svoj prijedlog koalicijskog sporazuma koji smo i potpisali.
4Neki govore da stranke nacionalnih manjina nisu potrebne i da njihovu ulogu trebaju preuzeti nacionalna vijeća?
Kad se govori o tome jesu li nacionalne stranke potrebne ili ne, te da će ih zamijeniti nacionalna vijeća, treba imati u vidu da je prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i etničkih zajednica izričito predviđeno da je zadatak nacionalnih vijeća da rade na ostvarivanju prava na samoupravu u oblasti jezika, pisma, obrazovanja, informiranja i kulture, što i radi Hrvatsko nacionalno vijeće, i mi i smatramo da je to njihov zadatak pokraj kojeg su oni sebi za zadatak uzeli i brigu o gospodarstvu. Međutim, očevidno je da se ta prava, koja između ostalih ima i nacionalno vijeće, mogu ostvariti jedino donošenjem propisa, koje donose skupštine i vlade i gdje se nalaze predstavnici političkih stranaka. Kod Hrvata radi se samo o pokrajinskoj i lokalnoj razini s obzirom da nemamo predstavnike u republičkoj skupštini kao ni većina drugih nacionalnih manjina. Zbog svega rečenog, smatram da je nužno postojanje političkih stranaka nacionalnih manjina.
4Na proteklim izborima odziv birača u mjestima naseljenim pretežno hrvatskim pučanstvom bio je dosta nizak. Kako se to može objasniti? Može li se jedan od razloga naći u samoj stranci, njenoj nedovoljnoj organiziranosti?
Treba reći da je dosta nizak odziv birača u hrvatskim mjestima, i smatram da je jedan od razloga što su ljudi bili ogorčeni što još nije uplaćena pšenica i da se za sada još uvijek ne vidi rješenje tog problema. Isto tako je važno što su mnogim našim članovima biračka mjesta udaljena i do pet kilometara.
Što se tiče priča da DSHV nije dobro organizirana stranka, mislim da smo više puta dokazali suprotno. Naša administracija, iako je mala, odlično radi i prvi smo bili na listi upravo zahvaljujući tome. U našu stranku, naime, ne dolaze ljudi koji od stranke očekuju odlično radno mjesto i napredovanje u političkoj karijeri, jer mi to ne možemo osigurati, ali mi možemo osigurati da se naša djeca i mladi, koji to žele, mogu školovati na svom jeziku, da mogu ostvariti svoja prava koja im pripadaju. Sve to moramo omogućiti uz pomoć Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Na žalost, moram reći kako svake godine jedan razred srednje škole ode u Republiku Hrvatsku i nikad se ne vrati i to je naš problem i problem hrvatske zajednice u cjelini. Prema tome, mi nikome ne možemo osigurati nikakvu karijeru u Novom Sadu ili Beogradu, ali naši članovi nisu mijenjali stranke, što se ne bi moglo reći za članove stranaka tzv. građanske opcije – naravno ne mislim tu na sve, već uglavnom na Hrvate koji se nalaze u tim strankama.
