Arhiv tekstova
Pozitivni pomaci
Uspješno završena sjednica Komisije HNV-a za raspodjelu financijskih sredstava iz proračuna AP Vojvodine, koja je održana 5. listopada u Subotici, na kojoj je kao član Komisije bio nazočan i vlč. Josip Pekanović, potpredsjednik HNV-a, bila je prilika za razgovor o aktualnoj problematici kojom se bavi Hrvatsko nacionalno vijeće.
Vlč. Josip Pekanović bio je zadovoljan efikasnim radom Komisije koja je raspodijelila podjednako svim hrvatskim udrugama 50 posto od dobivenih sredstava, a drugih 50 posto je raspodijeljeno prema ocjeni kvalitete programa, ali je istakao, kako je jako teško raspodijeliti sredstva od male sume na puno udruga koje sve imaju programske zahtjeve.
O RASPODJELI SREDSTAVA IZ PRORAČUNA AP VOJVODINE: »Svaki taj raspodijeljeni dinar za sve hrvatske udruge život znači. Moja je želja bila da u tom nezahvalnom poslu kao član Komisije pokušam biti pravedan. Smatrao sam kako svaka udruga i kroz relativno mala dobivena sredstva mora osjetiti da je vrednovana i prihvaćena, a također se moralo i pojedinim udrugama pomoći u ostvarivanju značajnijih projekata i u tim slučajevima se radilo o vrednovanju kvalitete ponuđenih programa. Do kvalitetnih programa nije lako doći, niti ostvarivati te programe, ali ipak se nadam da će u dogledno vrijeme sve više udruga stizati u poziciju da se njihovi projekti ocjenjuju prema kvaliteti kao vrlo važni i potrebiti potpore. Ova sjednica Komisije je samo prvi korak u traženju još boljeg modela pravedne raspodjele dobivenih sredstava iz proračuna AP Vojvodine, koja su za sada još uvijek skromna«, kaže vlč. Pekanović o radu Komisije i raspodjeli sredstava, izražavajući nadu kako će u sljedećim godinama ta dobivena sredstva ipak biti veća, dok o radu HNV-a prije svega napominje kako se nada da su početne razmirice i nerazumijevanja prošlost, a ta nada proističe temeljem pozitivnih pomaka koji su se počeli događati i u Vijeću, ali i u samoj hrvatskoj zajednici.
POVEZIVANJE VIJEĆA I UDRUGA JE OBOSTRANA OBVEZA: »Takav pozitivan trend moguće je nastaviti ako svatko od vijećnika pozitivno usmjeri svoju energiju u ponudi i stvaranju programa čime se može biti od još veće koristi našoj zajednici, a takav pozitivan trend omogućit će primjereno i odgovarajuće rješavanje problema s kojima se ljudi susreću u različitim sredinama. Svaka od hrvatskih udruga ima jedan tempo života, kulturno-umjetničkog i prosvjetnog rada, koji je možda do sada bio previše zatvoren u te različite sredine i time nepoznat široj zajednici. Svaki kontakt, koji predstavnici HNV-a ostvaruju s raznim hrvatskim udrugama, je vrlo važan i neophodan korak kako zbog upoznavanja s aktualnom problematikom tako i zbog međusobnog pomaganja. Zbog toga je važno što je Izvršni odbor HNV-a intenzivirao razgovore s predsjednicima naših udruga, ali očekujem da će se i odgovorni ljudi iz svih naših udruga i sami potruditi u jačanju veze i povezanošću s Vijećem, što će zasigurno biti korisno za njih same, ali i za naš narod u cjelini u ovome podneblju. Jedna od dužnosti Vijeća jest povezivanje i upoznavanje s radom i problemima hrvatskih udruga, ali također ostaje obveza i na odgovornim ljudima iz naših udruga da iskoriste sve prigode za povezivanje s Vijećem«, kaže vlč. Pekanović, dok o stranicama u tjedniku »Hrvatska riječ«, na kojima se kontinuirano prate aktivnosti HNV-a, iznosi mišljenje kako su vijesti i izvješća iz Vijeća veoma važni, jer su javnost rada i mogućnost dobrohotne kritike najsnažnija garancija za opravdanost onog povjerenja koje je hrvatska zajednica ukazala vijećnicima.
STVARATI ŠTO VIŠE PROSTORA ZA RAD I ISKAZIVANJE POJEDINACA: Kultura je veoma važan segment za očuvanje identiteta svake zajednice, jer je posve jasno kako historijske tradicije, moral i običaji, književnost i umjetnost, obrazovanost uopće, te duhovni razvitak i društvena obzirnost kao rezultati grade skup značajki koji svaki narod čine onim što jest, a pitanje kulture se, prema mišljenju vlč. Pekanovića, mora tretirati s dva aspekta. »Jedno od polazišta je činjenica održanih lokalnih izbora. Za očekivati je da oni vijećnici koji su izabrani, a koji su pripadnici hrvatske zajednice, bez obzira na liste s kojih su izabrani, imaju ne malu dužnost i obvezu boriti se i izboriti za takvu raspodjelu sredstava iz općinskih proračuna kojom bi se dio sredstava usmjerio i na djelovanje hrvatskih kulturno-umjetničkih društava koja najvećim dijelom čuvaju i njeguju našu kulturnu baštinu, a do sada je prema njima vladao uglavnom maćehinski odnos. Drugo stanovište tiče se organizacije i promišljanja o prioritetima i sadržajima u samim kulturnim udrugama. Moje je mišljenje, kako još uvijek nije dovoljno iskorišten ljudski potencijal u mnogim udrugama. Treba se stvarati što više prostora za rad i iskazivanje pojedinaca u kulturnim udrugama. Šansa za rad mora se pružiti i siguran sam da bi to mogla biti injekcija većini naših kulturno-umjetničkih društava«, tvrdi vlč. Pekanović, a također veoma važnim vidi i pitanje obrazovanja.
OSMIŠLJEN PRISTUP GLEDE OBRAZOVANJA: »Osobno sam zainteresiran za osmišljen pristup uvođenja hrvatskog jezika u škole, svugdje gdje je to moguće. Ostvarenje toga posla prije svega ovisi od promišljenog rada s roditeljima djece koja pohađaju ili će pohađati nastavu na hrvatskom jeziku ili su zainteresirani da im djeca pohađaju predmet hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Problem pohađanja nastave na materinjem jeziku bit će još zadugo ozbiljan problem u sredinama gdje Hrvati predstavljaju značajnu manjinu, ali vjerujem da već i sadašnji zakonski propisi ostavljaju dovoljno prostora kako bi se uz malo bolju organiziranost, veću svijest, suradnju odgovornih i rada s roditeljima mogli postići još bolji rezultati glede hrvatskih odjela i tu prije svega mislim na manja naselja«, kaže vlč. Josip Pekanović, župnik Župe Presvetog Trojstva u Somboru, ističući na koncu kako je Crkva i u vrijeme komunizma pokraj pastoralnog rada njegovala hrvatski jezik, pisanu riječ i ljepotu običaja koji su bili znak raspoznavanja hrvatske zajednice u ovom podneblju, a promjenama u društvu ta njena obveza niti je nestala niti je umanjena. »Stoga držim da se Crkva ne treba baviti dnevno-političkim problemima, ali svaki angažman u sferi kulture, njegovanja jezika, informiranja i obrazovanja ne bi smio biti stran Crkvi i svećenicima. Ukoliko i u drugim zajednicama možemo često čuti pohvale i zahvalnosti na svemu onome što su Crkve učinile za svoje narode, ne vidim razloga da bi se hrvatska zajednica toga trebala stidjeti«, kaže vlč. Pekanović.
