Arhiv tekstova
Proizvodnja jagoda pod folijom
Velike površine zemljišta i skupa mehanizacija u ratarstvu ili skupi objekti i složena oprema u stočarstvu, česta su zapreka proizvođačima koji se žele poduhvatiti rada u poljoprivredi. Međutim, postoje brojne druge proizvodnje, koje se uz manja ulaganja mogu uspješno utemeljiti i zatim postupno širiti osiguravajući egzistenciju članovima obiteljskog gospodarstva. Kod takvih proizvodnji važno je znati za koga se proizvodi, te biti članom odgovarajuće udruge ili zadruge kako bi se sa svojom malom proizvodnjom moglo konkurirati na velikim tržištima.
Dobar dio malih obiteljskih gospodarstava upravo je na takovim proizvodnjama uspio opstati i napredovati, sve to bez velikih investicija i kreditnih zaduženja. To su bili oni koji su na vrijeme shvatili da je proizvodnja pšenice i kukuruza na malim površinama »zaludan posao« i da u konačnici vodi u stečaj, oni drugi koji to nisu shvatili potpuno su osiromašili.
NOVAC SE BRZO VRAĆA: Karakteristika ove proizvodnje jesu relativno visoki troškovi u prvoj godini (pri zasnivanju), zbog potrebne tehnologije i zaštite, te specifične obrade. S druge strane, prednost joj je što prvi rod daje već poslije 35 dana, pa se uloženi novac brzo vraća. Također se može početi s manjim površinama, radi usvajanja tehnologije i ovladavanja proizvodnjom, a već se sa jednog hektara pod jagodama može dobro zaraditi.
Problemi mogu nastati ako nemamo osiguran plasman proizvoda ili priručnu hladnjaču, obzirom da se radi o lako kvarljivom proizvodu. Tehnološkim postupcima (pokrivanjem folijom različitih boja ili plastičnim tunelima) može se odgoditi istovremeno dozrijevanje cijeloga nasada, pa se može produžiti vrijeme isporuke proizvoda na tržište. Ovakva proizvodnja prije svega traži dobru organiziranost (udruživanje) proizvođača i rad za poznatog otkupljivača, te precizno usklađen transport.
Proizvođači koji se odluče za proizvodnju jagoda trebaju imati rahla, pjeskovito-ilovasta tla bogata humusom. Pri tome nisu povoljna područja s udolinama u kojima se zadržava dulje vrijeme hladni zrak (mrazište) ili gdje pušu stalni i jaki vjetrovi. Za sadnju jagoda pripreme treba početi godinu dana ranije, tako da zemljište očistimo od korova i gnojidbom ga obogatimo za ovu intenzivnu kulturu. Ta gnojidba sastoji se od oko četrdeset tona dobro sazrelog stajskog gnoja po hektaru, kojega treba u jesen zaorati. Ako stajskoga gnoja nemamo dovoljno, dobra zamjena je i zelena gnojidba (smjesa grahorice ili uljana repica). Kada takav usjev razvije maksimalnu zelenu masu i usput zaguši korove, zaoravamo ga u tlo.
Već u drugoj godini uzgoja na otvorenom može se dobiti preko dvadeset tona jagoda po hektaru (tablica 5) u prosječnim godinama, a u boljim godinama i do 29 tona. Analiza troškova i prihoda pokazuje da u ukupnoj strukturi troškova najveći udjel imaju sadni materijal (31 posto) i ljudski rad (36 posto). Stoga je ova proizvodnja pogodna za višečlane obitelji i male proizvođače, jer se vlastitim radom mogu značajno smanjiti troškovi proizvodnje. Prednost je i to što se dio ukupnih troškova pri zasnivanju proizvodnje može pokriti vlastitom proizvodnjom već te prve godine (oko 35 posto troškova), te realni trošak iznosi trećinu nominalne investicije, ako odbijemo vlastiti rad i zaradu od uroda jagoda u prvoj godini.
Ovaj primjer govori da »vrag nije tako crn« – kako se nama čini, te se uz relativno skromna financijska sredstva može zasnovati uspješna proizvodnja od koje obiteljsko gospodarstvo i s manjim površinama zemljišta može solidno živjeti.
HIT U HRVATSKOJ: Klasične sadnice jagoda sade se u pravilu u kolovozu, ali tako zvane »frigo-sadnice« sadimo u proljeće za rod u istoj godini. Upravo ova tehnologija, uvezena iz Italije, trenutni je hit u Hrvatskoj. Prve veće površine jagoda uzgajanih na ovaj način (dva hektara) zasnovala je Poljoprivredna zadruga Valpovo. Sadnice jagoda su uvezene iz Italije i morale su biti zasađene tijekom tri iduća tjedna, a već poslije 35 dana su dale prvi rod. Cijena jedne sadnice kretala se, ovisno o kakvoći i sorti, od jedne do dvije kune (10 do 20 dinara), a sadile su se na humke (baule) ili gredice. Specijalni stroj pravi takve humke visine 30 centimetara i širine 45 centimetara, te polaže perforiranu crnu ili bijelu foliju u koju se zatim sade presadnice jagoda. Na jednu humku sade se dva reda sadnica s razmakom od 30 centimetara u redu i između redova.
Posebna folija za ovu namjenu zadržava svojstva tri do četiri godine, koliko traje i isplativi rod ovakvoga nasada jagoda. Nasad se mora navodnjavati sustavom »kap po kap«, putem kojega se tijekom vegetacije jagode i prihranjuju odgovarajućim tekućim gnojivima. Dio nasada može se staviti pod bijelu foliju, da bi se odgodilo dozrijevanje plodova, dok se dio stavlja pod plastične tunele (oni ujedno štite od mraza i tuče) i u njima rod dolazi od pet do sedam dana ranije od onoga pod crnom folijom na otvorenome. Time se produžuje sezona plodonošenja i do dva mjeseca, a time i kontinuirana opskrba tržišta.
Poslije sadnje jagode je važno stalno gnojiti i štititi od bolesti. To znači da od sadnje do cvatnje ili od zimskog prskanja do cvatnje, treba nasad prskati i do pet puta. Općenito vrijedi pravilo da je u ovoj proizvodnji najskuplji prvi hektar, a svaki sljedeći nas košta manje. Ozbiljniji proizvođači imaju grijane plastenike i ovakve jagode proizvode zimi, te proizvodnjom pokrivaju cijelu godinu.
