Arhiv tekstova
Obala šokačkoga vapaja i nade
Bački Breg, kao jedno od najmanjih mjesnih zajednica u somborskoj općini, nalazi se na tromeđi triju država – Mađarske, Hrvatske i Srbije. Na kraju sela je državni prijelaz s Mađarskom za koji mještani vjeruju da će prerasti u Međunarodni teretni prijelaz i većim prometom oživiti ovo zapostavljeno i izolirano selo. Bereg se nalazi 28 kilometara sjeverno od Sombora, a s juga su mu Kolut i Bezdan, s istoka Gakovo, a sa zapada je Bajski kanal, šuma Karapandža i rijeka Dunav.
Što se tiče današnjeg naziva sela, Bački Breg, to je više samo imenom opisan položaj naselja. Selo je podignuto na jednom bačkom uzvišenju, brijegu, što ga je spašavalo od poplava. Stari naziv sela, Bereg, nastao je prema staroslavenskoj riječi »bereg« što znači »obala« i »ivica«. Sami su se Berežani angažirali i upravo završavaju monografiju o životu svojega sela. Voditelji ovog važnog projekta za očuvanje prošlosti sela i zajednice su umirovljeni učitelj Ivan Kovač i tajnik HKPD »Silvije Strahimir Kranjčević« Marin Katančić.
ŽELJNI DJEČJE GRAJE: U Beregu danas živi 1.485 stanovnika u 520 kućanstava, a Hrvati čine većinu od oko 95 posva je imovina privatizirana. Berežani se, stoga, bave poljoprivredom i to prije svega uzgajanjem kukuruza i pšenice, a neki se pokušavaju preorijentirati i na proizvodnju paprike. U selu postoji samo nekoliko privatnih zadruga, te pet ugostiteljskih objekata, velika samoposluga i nekoliko manjih privatnih trgovina. Glavni problem je nemogućnost zapošljavanja, a to je jedan od problema koji desetljećima odvodi mještane u nove sredine. Sve što je zapošljavalo Berežane stalo je s radom ili je preseljeno u Bezdan. Željeznica više nije u funkciji, a pogon tiskare premješten je u Bezdan. Prihodi ove mjesne zajednice su toliko mali da se ponekad jedva pokriju troškovi javne rasvjete u selu. Najveći je problem seoski vodovod koji nije uključen u somborsko javno poduzeće već njime upravlja mjesna zajednica koja nema dovoljno sredstava za njegovo održavanje.
Zbog prirodnog okruženja u selu djeluje Lovačko društvo »Fazan« i Ribičko društvo »Amur« a za sportaše kojima je najdraža lopta postoji FK »Dinamo«. Bajski je kanal jedan od najčistijih u Europi jer se u njega ne ulijevaju nikakve otpadne vode. Mještani se tako u tople ljetne dane mogu i rashladiti u njemu. To je ujedno i mjesto gdje ribiči mogu pronaći svoj mir, a oni sretniji i dobar ulov. S druge strane Bajskog kanala je šuma Karapandža koju krasi hrast lužnjak.
POVIJEST BEREGA: Bereg svoje korijene u pisanim dokumentima ima još u davnom četrnaestom stoljeću. Naime, davne 1319. godine Imre Becsei je kupio zem-lju od Pétera Boda. Nešto više o ondašnjim žiteljima ovoga sela se ne zna, kako o o tome koliko ih je bilo tako ni o tome otkud su oni došli. Stoljećima koja su slijedila Bereg su naseljavali žitelji Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Baranje. Kako se mijenjala društveno i vojno-politička situacija, tako je rastao i opadao broj Berežana, a gotovo 3.000 stanovnika bilo je 1869. godine.
Prva škola u selu otvorena je 1752. godine. Poslije dugogodišnje izolacije Bereg tek početkom dvadesetog stoljeća dobiva željeznicu izgradnjom pruge Sombor – Baja. Selo je sve do 1934. godine imalo samo zemljane putove. Prvi kameni put povezivao je Bački Breg i Kolut, a 1967. godine asfaltiran je prvi put Bezdan – Bački Breg, zbog uspostavljanja međudržavnog prijelaza Bački Breg-Santovo. Selo je struju dobilo u ljeto 1953. godine.
Prošle je godine u selu proslavljena 500-ta obljetnica postojanja katoličke crkve. Samostalna župa je osnovana 1757. godine i od tada se u njoj vode matične knjige, a crkva Sv. Mihovila podignuta je 1503. godine. Danas je u njoj župnik vlč. Davor Kovačević.
U ZNAK SJEĆANJA: Selo nije zaboravilo svoje istaknute sumještane, pa je tako pokojnom hrvatskom pjesniku katoličke tematike Anti Jakšiću otkrivena spomen ploča, a čuvenom violinistu Miki Ivoševu izgrađena (a još nedovršena) ljetna pozornica na kojoj se organiziraju »Mikini dani«, koji okupe nekoliko tamburaških sastava iz Vojvodine. Gost prvih »Mikinih dana« 1998. godine bio je Zvonko Bogdan, koji je i u svojoj pjesmi opjevao pokojnog bereškog violinistu:
»Bit će vina, šatri i dvoprega,
a svirat će Mika iz Berega,
Mika svira sve se zaboravi
Ne znaš da l’ je u snu il’ na javi«.
O životu svojih sumještana Ante Jakšić u pjesmi »Orač« kaže:
»Nasloniv ruke na ručice pluga,
Prignuvši glavu ko da nešto sanja,
On zemlji prvi gospodar i sluga,
Zamišljen kroči po brazdi oranja«…
DRUŠTVO KAO KULTURNI CENTAR: Svu kulturnu tradiciju ovih šokač-kih Hrvata njeguje i čuva Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo »Silvije Strahimir Kranjčević« čiji je predsjednik Adam Tubić, a počasni predsjednik Joza Kolar.
Kulturno umjetničko društvo »Seljačka« sloga« osnovano je 1927. u Beregu i s današnjim nasljednicima u »Kranjčeviću« predstavlja najstarije hrvatsko društvo u Podunavlju. Društvu je poslije petnaestak godina promijenjeno ime u KPD »Silvije Strahimir Kranjčević«, a početkom ove godine mu je vraćen i predznak – hrvatsko. Društvo danas broji oko 85 aktivnih članova koji su angažirani u folklornoj, tamburaškoj i dramskoj sekciji, a svake godine organizira »Šokačko prelo« i »Mikine dane«. Društvo je svojim sredstvima izgradilo prostorije za rad s velikom dvoranom, no, naknadno je utvrđeno da je taj objekt podignut na zemljištu koje se danas vodi kao vlasništvo DPP »Kolut«, te je sudski proces u tijeku. Zgrada se gradila od 1959. do 1965. godine, a gradili su je isključivo Berežani svojim dobrovoljnim radom i kulturno prosvjetno društvo, ali na zem-ljištu koje je tada bilo društvena imovina. Ima još nekoliko sličnih slučajeva u somborskoj općini koji se također rješavaju na sudu.
Poslije više desetljeća »Mikino šokačko tamburaško društvo« ima svoje nasljednike u »Bereškim tamburašima« koji čuvaju stare šokačke pjesme i kola, te prateći Društvo nastupaju diljem Vojvodine i u inozemstvu, a prije svega u Hrvatskoj i Mađarskoj.
Bogatstvo starih pjesama čuvaju i bereške Šokice…
»Otkale si ti lipa Šokice?
Iz Berega s’ mađarske granice«…
