Arhiv tekstova
Puno rada, dobra zarada
Proizvodnja povrća, baš kao i proizvodnja jagoda, zahtijeva nešto veća ulaganja u početku, te traži mnogo ljudskog rada i znanja, ali donosi i dobru zaradu. Većina obiteljskih gospodarstava počela je uzgoj povrća na manjim površinama i na otvorenom, uz minimalna ulaganja, da bi s vremenom počela nabav-ljati plastenike i širiti proizvodnju pod zaštitnim pokrovom.
Tipičan primjer je obitelj Stipe Filakova iz baranjskog sela Gajića, koja na deset hektara zemljišta (od čega tri hektara pod plastenicima), uzgaja rajčicu, papriku, krastavce, salatu, krumpir, kupus i lubenice. Na dodatnih četiri i pol hektara uzgajaju pšenicu, a na tri hektara suncokret. Ovo obiteljsko gospodarstvo danas 80 posto svojih proizvoda prodaje unaprijed, a samo 20 posto prodaje tijekom berbe na slobodnom tržištu. Sami kažu da su radi proboja na veća tržišta morali povećati vlastitu proizvodnju.
DVOSTRUKE FOLIJE: A počeli su prije pet-šest godina sa 650 metara kvadratnih natkrivene proizvodnje i četiri hektara pod vedrim nebom. Vremenom su širili površine, počeli proizvoditi vlastitu rasadu u malom grijanom plasteniku, a danas podižu dva velika plastenika u kojima je moguća i traktorska obrada, navodnjavanje kap po kap uz prihranu mikro i makro elementima, te zagrijavanje prostora plastenika. Navedeni plastenici imaju dvostruku foliju i mogućnost bočnog provjetravanja, a proizvode ih nizozemski proizvođači i (jedina u Hrvatskoj) tvrtka »Euro-Brod« iz Slavonskog Broda. Sustavi za navodnjavanje, kao i gnojivo su uvezeni iz Izraela, sjeme je nizozemsko, a od prošle godine proizvođači u plastenicima namijenjenim ranoj proizvodnji rajčice za oprašivanje koriste i bumbare. Filakovi planiraju kupiti još barem dvadesetak hektara državnog zem-ljišta, ali trenutni im je problem financiranje daljnjih ulaganja u proizvodnju. Naime, ova obitelj je do sada uložila 400.000 kuna vlastitih sredstava i kredita, a sada im treba još barem milijun kuna kredita za kupovinu hladnjače, novoga sustava za navodnjavanje, te pet novih plastenika.
KREDITI: Međutim, banke u Hrvatskoj, koje su odreda u rukama stranaca, trenutno ne zanima proizvodnja, nego potrošnja, pa je daleko lakše dobiti kredit za auto nego za ulaganje u bilo koju proizvodnju. Osim kredita, svi uspješniji proizvođači povrća ističu važnost suradnje sa stručnim i znanstvenim institucijama kada su se odlučivali za ovaj tip proizvodnje. Naime, radi se o složenoj i zahtjevnoj tehnologiji, osobito u plasteničkoj proizvodnji, te su bez stručne pomoći i prethodnog iskustva u povrćarstvu, svi pokušaji proizvođača manje ili više osuđeni na propast.
Iskustvo je pokazalo da obiteljski posjed koji proizvodi povrće na desetak hektara, od čega je polovica pod plastenicima, može dobro živjeti od te proizvodnje i čak postupno podizati kvalitetu i kvantitetu vlastite proizvodnje.
PROIZVODNJA GLJIVA: Proizvodnja gljiva (šampinjona i bukovača) za tržište može također biti dobar izvor zarade za obiteljsko gospodarstvo. Proizvođač za ovakvu proizvodnju mora u startu posjedovati dobro kapacitirane objekte u kojima može kontinuirano proizvoditi gljive za poznatog kupca. Naime, šampinjoni rastu u tako zvanim »valovima«, što znači da proizvođač treba imati barem dva ili tri paralelna proizvodna ciklusa (prostora) u kojima proizvodi gljive s trotjednim razmakom. Na taj način je osigurana stalna berba i isporuka svježih proizvoda, što je jedan od najčešćih zahtjeva otkupljivača. Upravo su na ovome ispitu pali mnogi proizvođači-početnici. Uz sve to dobro je posjedovati mini-hladnjaču, u kojoj se proizvodi čuvaju do trenutka transporta na tržište. Za proizvodnju gljiva mogu pos-lužiti podrumski prostori, ali i dobro mikroklimatski temperirani nadzemni objekti ne zaostaju za podrumima. Najvažnije je da su proizvodni objekti za uzgoj šampinjona čisti, tamni i da se mogu provjetravati po potrebi. Tako već na 250 metara kvadratnih prostora, uz odgovarajuću temperaturu, vlagu i ventilaciju, proizvođači mogu dobiti do 700 kilograma gljiva mjesečno, po cijeni od 20 do 22 kune po kilogramu šampinjona. Problem sa ovom proizvodnjom u Hrvatskoj jest što se najvažnije sirovine – kompost i pokrovna zemlja – moraju uvoziti iz Mađarske ili Italije. Takvi komposti su već zasijani micelijem šampinjona i pakovani su u vrećama od 17 do 18 kilograma. Od jedne takove vreće može se dobiti u četiri do pet »valova« oko 4,5 kilograma gljiva, što znači da je iskoristivost oko 25 posto od težine komposta.
ŠTO KAŽE PRAKSA: Pritom prvi i drugi »val« daju po 10 posto od težine vreće, a svi ostali »valovi« daju preostalih 5 pos-to gljiva. Jedan proizvodni ciklus traje pet tjedana, s tim da faza inkubacije traje dva tjedna, prorastanje komposta tjedan dana, a nakon pokrivanja pokrovnom zemljom za 14 dana niču gljive. Nakon berbe prvoga »vala«, koja traje dva do tri dana, drugi »val« gljiva dolazi za osam dana.
Praksa je pokazala da za opremanje već izgrađene komore ili podruma kapaciteta deset tona komposta, treba približno 100.000 kuna (tablica 6), a u jednom ciklusu (turnusu) može se dobiti oko dvije i pol tone gljiva. U ovu cijenu su uključene cijene polica, grijanja, hlađenja i rasvjete.
