Arhiv tekstova
Očuvanom industrijom u novu državu
U latinskom jeziku pojam »industria« ima općenito i široko značenje; marljivost, vrednoću, staranje, radinost. Ipak, u novije doba, industrijom se označava jedna posebna vrsta gospodarske djelatnosti – tvornička proizvodnja.
Industrijalizacija u suvremenom obliku, svojom pojavom na povijesnoj sceni početkom 19. stoljeća, i efektima koje je izazvala, postala je i potvrdila se kao jedan od glavnih kotača i pokretačkih snaga napretka i razvoja država i društvenih zajednica u kojima je našla uvjete za razvoj.
INDUSTRIJALIZACIJA: »Industrija je proizvod zapadnoeuropske kulture, rezultat duhovnog razvoja i materijalne civilizacije zapadnoeuropskih naroda« pisao je polovinom tridesetih godina dr. Mijo Mirković (1898.-1963.), profesor na su-botičkom Pravnom fakultetu, jedan od vodećih ekonomskih povjesničara Jugoslavije. »Industrijalizacija je tako postala sudbina naroda, čovječanstva, jer se u njoj nalazi osnova za gospodarski napredak zemalja, a gospodarski napredak postaje potreban radi održavanja stanovništva, obrane nacionalne nezavisnosti i narodne kulture, održanja državnog aparata.« Time značenje industrijalizacije dobiva i vrlo veliku ulogu kao jedan od glavnih čimbenika i pokretača moder-nizacije na jugoslavenskim prostorima, te time i Subotice.
U tom svjetlu, ona ima i ulogu u razvoju procesa povezivanja s drugim dijelovima nove države, kao i inozemstvom. Integrativni potencijali industrije bili su izraženi na nekoliko razina. Počevši od onih čisto ekonomsko gospodarskih, budući da je ona bila jedan od kanala za prodor stranog kapitala, a time i usvajanja novih tehnologija i načina proizvodnje, ulaska tehničke inteligencije i stručne radne snage, do zadovoljavanja rastućih potreba tržišta, kao domaćeg i a tako i stranog, do onih u sferi društvenog života, utjecajima koji su bili šireni od staleža industrijalaca.
PRIVATNA SVOJINA: Složen i komp-leksan proces industrijalizacije, zahtijevao je postojanje čitavog niza preduvjeta, iz materijalne ali isto tako i duhovne, idejne sfere. O tom problemu i gospodarskom zaostajanju južnoslavenske države su za-nimljive i karakteristične ocjene i stavovi citiranog autora dr. Mirkovića, o postoja-nju »protuindustrijske filozofije« kod slavenskih naroda. On je smatrao da su južnoslavenski narodi van zapadnoeuropskog kulturnog kruga i da je za agrarne zemlje u kojima oni žive, karakteristična dominacija agrarističke ideologije u povijesnoj svijesti ljudi, kao i »antiindustrijska filozofija«.
Sam proces industrijalizacije je neodvojiv i od konkretnih ličnosti, glavnih nositelja, kreatora i inicijatora proizvodnje – industrijalaca. Oni su živjeći i djelujući u konkretnim historijskim okolnostima, u društvima gdje kao principi dominiraju ustanova privatne svojine i ideja slobodne konkurencije, vođeni njima, a raspolažući financijskim, tehničkim, poslovnim i drugim neophodnim preduvjetima za određenu vrstu proizvodnje, davali i svoj lični pečat gospodarskoj djelatnosti, često obilježavajući time čitave periode.
SOLIDNI PREDUVJETI: Industrija se u Austro-Ugarskoj brzo razvijala od osamdesetih godina XIX. stoljeća, mada je ona posljednja od velikih zapadno europskih država započela industrijalizaciju. Druga polovina 19. stoljeća doba je kada se javljaju prvi začetci industrije u Subotici. Kraljevina SHS je bila izrazito agrarna zemlja i stupanj industrijskog razvoja je u cjelini bio veoma nizak.
Političko ujedinjenje je dovelo do stvaranja konglomerata gospodarskih cjelina. Dijelovi iz bivše Monarhije, Vojvodina, Slovenija i Hrvatska su prednjačili po razvijenosti industrije, obrta, trgovine i bankarstva, odnosno gradova kao okruženja u kojem se stječu uvjeti za takve gospodarske djelatnosti. Tako je i Subotica, unoseći u Kraljevinu SHS gotovo potpuno očuvane predratne gospodarske resurse, spadala u red razvijenijih i većih gradskih centara. Ona je bila među tri jedina grada, s Beogradom i Zagrebom, koja su premašivala broj od 100.000 stanovnika.
Naslijeđena, relativno razvijena i u ratnom periodu (1914. -1918.) očuvana industrija i obrt, predstavljat će solidne preduvjete za daljnji razvoj gospodarskih potencijala i u novoj državi.
Subotica je po mađarskom državnom popisu iz 1910. godine imala 18 indust-rijskih poduzeća sa 940 radnika i 3.380 obrtničkih radnji sa 6.399 uposlenika. Podatci tog popisa jasno ukazuju na zaostajanje Vojvodine pa time i Subotice postupnu razvoja industrije u Ugarskoj. Ali i sa tim i takvim razvojem, ovi teritoriji će poslije 1918. godine, u novoj državi imati ekonomske pokazatelje znatno iznad prosjeka u odnosu na cjelinu države.
Nastavit će se
