Arhiv tekstova

Jedna od obveznih asocijacija ljeta je sladoled, a svi imamo svoju omiljenu vrstu i okus. Ovu slatku hladnu slasticu možemo naći gotovo na svakom koraku: u svim trgovinama, uličnim hladnim škrinjama i naravno u stastičarnicama. Međutim, to nije uvijek bilo tako, a u Europi je sve počelo nekada davno, u 16. stoljeću.

 

Povijest sladoleda

 

Postoji više priča o porijeklu sladoleda. Prema jednoj, povijest sladoleda se može pratiti i 3.000 godina p. n. e. kada su Kinezi proizveli recepturu od mješavine mlijeka i leda koja je preteča današnjeg sladoleda. Smatra se da je Marco Polo prvi Europljanin koji je probao sladoled na dvoru Kublaj Kana, jer je 1292. godine u putopisu iz Kine opisao ledeni krem nalik na današnji sladoled. Druga priča potječe iz pisanih izvora staroga Rima koja govori o tome kako je car Neron (37.-68. godine) naredio da se s planine donese led koji se čuvao u jamama, a koji je miješao s voćnim sokovima. 

Istina je da su za dolazak sladoleda u Europu zaslužni Arapi, koji su za vrijeme svoje vladavine na Siciliji naučili Talijane vještini zamrzavanja sladoledne kreme. Popularnost sladoleda proširila se Europom 1500. godine, nakon vjenčanja Katarine de Medici i francuskog kralja Henrya II. na čijem je vjenčanju sladoled poslužen kao slastica. Naime, Katarina de Medici odala je tajnu recepturu svome suprugu, a on je prenio svojim kuharima i tako se umijeće izrade sladoleda proširilo i u Englesku. 

U SAD-u je sladoled stigao tek u 18. stoljeću, ali se već 1774. godine u New Yorku mogao kupiti na ulici. Prvi stroj za izradu sladoleda sličan onome koji se i danas koristi izmislila je 1846. godine Nancy Johnson. Masovna proizvodnja sladoleda u SAD-u počela je 1851. godine u Baltimoru, ali se s ozbiljnijom proizvodnjom moralo pričekati dok nisu izmišljene škrinje za zamrzavanje, što se dogodilo tek 1926. godine.  

Prvi sladoled u kornetu počeo se prozvoditi 1904. godine. Do tada se služio u čašama za piće što se pokazalo vrlo nepraktično, pa se jedan od prodavača sladoleda dosjetio isti staviti u presavijeni vafel. Eskimo bar bio je prvi sladoled na štapiću, a proizveden je 1920. godine.

Na području bivše Jugoslavije je do 1956. godine proizvodnja sladoleda bila isključivo zanatskog karaktera, a tehnologija se sastojala u kuhanju sladoledne mase, koja se tukla pomoću miješalice uz istovremeno hlađenje ledom. Stariji građani, ali i oni nešto mlađi, vjerojato još pamte prodavače sladoleda koji su na prikolicama pričvršćenim na bicikle vozili gradom i uzvikivali »sladoled«, dok je iza njega obavezno trčala gomila djece iz ulice. 

Od 1956. godine sladoled se počeo industrijski izrađivati, najprije u Beogradu, a kasnije u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu i Skopju. 

 

Od čega je sladoled?

 

Danas nam je u trgovinama dostupno stotine vrsta sladoleda svih boja, oblika i pakiranja. No, prema sadržaju sastojaka, obično se dijele na četiri osnovne vrste: krem sladolede koji sadrže najmanje 8 posto mliječne masti, mliječne sladolede koji sadrže 2,5 posto mliječne masti, sladolede od jogurta koji sadrže pasterizirani jogurt s dodacima i preljevima od voća, te voćne sladolede koji se pripremaju od mlijeka s dodatkom vode i usitnjenog svježeg ili smrznutog voća. 

Prvi poznati recept za sladoled na svijetu je djelo Lady Anne Fanshawe iz 1665. godine. Od sastojaka su bili istaknuti vodica od narančinog cvijeta, muškat i najčudniji sastojak  – ambra (radi se o kitovoj sjemenoj tekućini koja se može naći kako pluta tropskim morima, a koristi se u parfemskoj industriji). 

Sladoled možemo napraviti i sami od smjesa koje se gotove prodaju u trgovinama ili od samo nekoliko svježih sastojaka. Gotovo svaka kućanica ima svoj recept za sladoled, a Subotičanka Danijela Molnar odlučila je svoj recept podijeliti sa svima nama.

»Recept za sladoled našla sam na internetu i odlučila sam pokušati ga napraviti jer mi se učinio lagan za pripremu. Moji ukućani su oduševljeni i zato preko ljeta često pravim sladoled. Za sladoled je potrebna 1 litra mlijeka koja se prokuha s 1/2 kg šećera. Kada se prohladi, ova masa se stavi u zamrzivač. Posebno se umute četiri šlaga s mineralnom vodom i u ovu masu se dodaje žlica po žlica zamrznute mase. Mora se dugo mutiti mikserom, jer što se duže muti masa postaje veća i kremastija. Na kraju se dodaje željeni okus i sladoled je spreman za serviranje. Uživajte!«

 

Riječ stručnjaka 

 

Može se slobodno reći da je sladoled svačiji »grijeh« i rado ga jedemo, pogotovo ljeti. U umjerenim količinama svakako je preporučljiv, no ukoliko nam je stalo do vitke linije, trebali bismo voditi računa o količinama koje jedemo. O nutritivnim vrijednostima sladoleda i opasnostima po zdravlje koje se vezuju uz konzumiranje sladoleda govori nam dr. Marija Mandić.

»Kada se na našem području kaže sladoled, mislimo na zamrznuti desert koji se pravi od mlijeka, koji sadrži šećere i razne druge sastojke, te prirodne ili umjetne arome. U tablici sastava namirnica izdanoj od strane Medicinskog fakulteta u Novom Sadu nalazimo da u 100 grama sladoleda (što bi bio ekvivalent dvije manje kugle) ima između 200 i 300 kcal, ovisno o tome je li sladoled od vanile ili čokolade. Također, ukoliko govorimo o kalorijskoj vrijednosti sladoleda moramo obratiti pažnju na činjenicu da se uz kuglu sladoleda obično uzima i kornet koji sam po sebi ima još dodatnu kalorijsku vrijednost u cijeloj ovoj slastici. U 100 grama sladoleda (bez korneta) ima 3-4 grama proteina, 20-25 grama ugljikovih hidrata, 20 do 23 grama šećera i oko 15 grama masti. Upravo zbog ovog sastava možemo zaključiti da najveći dio sladoleda zauzimaju zasićene masti i šećeri te ga to ne čini posebno zdravom namirnicom.« 

Dr. Mandić naglašava i potrebu umjerenosti u vezi konzumiranja sladoleda.

»Veliki unos masti i ugljikovih hidrata, kao što znamo, može osim viška kilograma dovesti do svih onih masovnih nezaraznih bolesti koje gojaznost kao bolest nosi sa sobom, a to su šećerna bolest, povišen krvni tlak, povišene masnoće u krvi i arteroskleroza koje povećavaju rizik od nastanka veoma opasnih a često i fatalnih bolesti kao što su infarkt i šlog. Svakako bih naglasila da i pored svih navedenih činjenica povremeno konzumiranje ove divne ljetne namirnice nije opasno, ali da se u tome mora biti veoma umjeren. Iz podataka se također može zaključiti da je bolje jesti sladoled bez korneta, što se ljubiteljima slatkog korneta svakako neće svidjeti. S druge strane, strogo se mora voditi računa o zdravstvenoj ispravnosti sladoleda jer on kao ljetna namirnica može postati izvor zaraze salmonelom ili stafilokokama. Zaraza najčešće stiže iz žlice kojom se sladoled vadi, a kada se istom žlicom sladoled više puta zahvaća, mikroorganizmi se brzo razmnožavaju. Mliječni sladoled je, inače, idealna podloga za razvoj bakterija. Sladoled nam ipak može pružiti malene užitke koje život čine ljepšim, a možemo ga smatrati i visokoenergetskom hranom te preporučam da se koristi u umjerenim količinama, posebno u dječjoj dobi, da doza ne bude kugla dnevno, od provjerenih proizvođača, kada ste sami ili u društvu«, savjetuje dr. Mandić.

Kako nam predstoje topli dani, sladoled će biti jedan od načina na koji se možemo rashladiti. Bez obzira na hranjive vrijednosti koje sladoled ima, neće biti veliki grijeh častiti sebe ovim slatkim užitkom. Jer u konačnici, kakvo je ljeto bez sladoleda?