Arhiv tekstova

Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje stanište je velikog broja biljnih i životinjskih vrsta i odlikuje ga izuzetna biološka raznolikost. U rezervatu živi 51 vrsta sisavaca, 280 vrsta ptica, 50 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca, stotine vrsta kukaca a zastupljena je i vodena, močvarna, livadska i šumska vegetacija. Mnoge priče o biljnom i životinjskom svijetu u ovom jedinstvenom poplavnom području su ispričane i napisane. Ali mi smo pronašli još jednu novu, zanimljivu priču. Priču o plavoj vrani, koja je nekada naseljavala šumu Kozara. Tu priču ispričao nam je Stipan Kaplar koji je desetljeća proveo u lovištu šume Kozara, a do njega i ove priče nas je doveo predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić. Naš domaćin dočekao nas je spreman za priču.

 

Izgubljena staništa 

 

Zanimljiva storija o plavoj vrani počinje pričom o tome kako je nekada izgledala šuma Kozara, koja je dio Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje i obuhvaća prostor od Monoštora do puta Sombor – Bezdan. Bila je to nekada šuma tvrdih lišćara. Tu šumu naseljavala je plava vrana. 

»U okolici te šume bilo je pašnjaka, livada, neobrađenog zemljišta i ujutru i popodne moglo se u jednom jatu vidjeti i po dvadesetak ovih vrana. Na tim livadama hranile su se kukcima, a najomiljeniji su im bili skakavci. Bilo je to prije masovne uporabe pesticida, pa je skakavaca u prirodi bilo mnogo. U tom dijelu ne samo da se hranila, već se u šumi Kozara i gnijezdila. A tu plava vrana ima sličnosti s kukavicom, jer se gnijezdila u tuđim gnijezdima. Plava vrana ime je koje joj je dao narod, a njen službeni naziv je zlatovrana, ali je zovu još i smrdivrana, jer je u tuđim leglima ubijala mlade, pa se iz tih gnijezda širio neugodan miris. Ženka je obično snela 4, 5, 6 jaja, ležala na njima 17 do 20 dana, a mladi su iz gnijezda izlazili poslije mjesec dana«, priča Stipan Kaplar i priču na kratko prekida da bi pokazao da se  plava vrana nalazi i u knjizi Fauna Europe i u čuvenim Bremovim knjigama. 

Zlatovrana ili plava vrana živi na prostorima srednje i južne Španjolske, južne Francuske, srednje i južne Italije, naseljava i prostor od srednje Europe prema istoku. Nekada je naseljavala i dio Rusije i Finsku, a bilo ju je i na prostorima prema Japanu. Stanište su joj otvoreni prostori sa starim stablima, prije svega hrasta i bukve. Prehranjuje se velikim kukcima kao što su skakavci i cvrčci. Njeno stanište bila je i šuma Kozara sve do 60-ih godina prošlog stoljeća kada je posječeno oko 1.300 hektara stare šume tvrdih lišćara hrasta i cera. S tim se poklopila sve masovnija uporaba pesticida što je utjecalo na smanjenje kukaca, a polako su nestajale i livade i pašnjaci. Sve to skupa utjecalo je na to da s ovih prostora polako nestanu i plave vrane. 

 

Povratak na stara staništa?

 

Stipan Kaplar kaže da od 1976. godine nije na nekadašnjem staništu vidio ni jednu plavu vranu. Poslije skoro pol stoljeća plava vrana se sada izgleda ponovno vraća u okolicu Monoštora, jer ima onih koji tvrde da su je vidjeli. Je li razlog tomu ponovna pojava skakavaca kojih opet ima na ovim prostorima, ili je razlog prenaseljenost plave vrane na nekim drugim terenima ili nešto treće, naš sugovornik ne može reći, ali ne očekuje da će populacija plave vrane ikada više biti brojna kao što je bila do početka 60-ih godina prošlog stoljeća. 

»Mnogi nikada nisu niti čuli, a kamoli vidjeli plavu vranu. Oni stariji ipak znaju za tu pticu, posebice lovci koji su je lovili zbog njenog šarenog perja, jer su njenim krilom kitili svoje lovačke šešire«, kaže naš sugovornik. 

Da bi priča o plavoj vrani bila ilustrirana i fotografijom plave vrane, ponovno se postarao Željko Šeremešić, koji je u Monoštoru pronašao jedan primjerak ove ptice preparirane prije nekoliko desetljeća. Primjerak preparirane plave vrane je usprkos desetljećima ostao očuvan, pa se jasno vidi prepoznatljiva plava boja ove ptice po čemu je u narodu i dobila ime. 

 

  Zlatovrana ugrožena i u Hrvatskoj

 

Zlatovrana (Coracias garrulus) je kritično ugrožena ptičja vrsta u Hrvatskoj čija se ukupna hrvatska populacija procjenjuje na manje od 20 parova. Nalazi se na popisu Crvene knjige ugroženih ptica Hrvatske, iako je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode i međunarodnim propisima (Bernska konvencija, Bonska konvencija, Direktiva o pticama). No, populacija zlatovrane nije smanjena samo u Hrvatskoj i Srbiji, jer je u mnogim europskim zemljama u drugoj polovici XX. stoljeća zabilježen dramatičan pad populacije zlatovrane. Intenziviranje poljoprivrede, povećana upotreba pesticida, uklanjanje starih stabala s dupljama, lov i krivolov, glavni su razlozi ugroženosti ove izrazito lijepe i rijetke ptice.

U Hrvatskoj se do sedamdesetih godina XX. stoljeća zlatovrana gnijezdila diljem panonske Hrvatske, dok je u priobalju zabilježena samo u Ravnim kotarima. Danas je zlatovrana nestala s gnijezdilišta u panonskoj Hrvatskoj i svela se na malobrojnu i vrlo osjetljivu populaciju u Ravnim kotarima.

U Hrvatskoj je u tijeku projekt Zlatovrana – povratak s ruba kojeg provodi Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.