Arhiv tekstova
Ne želimo obećavati »maglu«
Pročitao sam u vašem cijenjenom listu članak gosspodina Nikole Perušića u rubrici »Tvrdim i dokazujem« – osvrt na lokalne izbore u Subotici pod naslovom »U velikom hladu velikog uspjeha«, s njegovim zaključcima i savjetima. S obzirom da je spomenuto i moje ime, molim vas da, pozivom na zakonske propise, objavite, istine radi, i to na istom mjestu i sljedeće:
U vašem listu, u prošlom broju, objavljen je i intervju s gospodinom Stipanom Šimunovim pod naslovom »Bez novca se ne može funkcionirati« – konstatacija s kojom se u cijelosti slažem, jer bez novca se ne može živjeti. To je, dakle, i razlog zbog čega sam ranije izjavio da, imajući u vidu s koliko novca je DSHV raspolagao tijekom izborne kampanje, u vrijeme kada su druge političke stranke trošile ogromna sredstva na raznorazne izdatke, počevši od plaćanja za potpise za podršku listi, preko bezbrojnih plakata i bilborda, velikih radijskih i televizijskih reklama, sve do izbornih vožnji fijakerima kroz grad koje je prenosila lokalna TV, naš izborni rezultat može se smatrati velikim uspjehom. Dakle, ako se imaju u vidu materijalne okolnosti u kojima se nalazi naša stranka, uslijed kojih jedva da se nešto moglo uložiti u predizbornu kampanju, onda dobiti pet općinskih vijećnika i jednog pokrajinskog zastupnika doista smatram velikim uspjehom,.
Problem novca je prvi problem svih hrvatskih institucija u Srbiji. O financijskim sredstvima DSHV-a dobro je bio upoznat i gospodin Nikola Perušić. Kada je bilo govora o početku organizacije priprema za izbore, na kojem je sastanku bio nazočan i on, kao i članovi predsjedništva DSHV-a iz Subotice, gospodin Perušić želio se prihvatiti organizacije izbora i ujedno je iznio svoja stajališta, a to su doista ona koja iznosi u članku, ali koja nisu mogla biti prihvaćena, jer ih je odmah uvjetovao osiguranjem novca i to za svakog vijećnika po 500 eura!
Nazočni su bili zaprepašteni jer su znali, baš kao i gospodin Perušić, da novca nema, niti je suma koju je on predlagao mogla biti osigurana. Šteta što ga nitko od nazočnih, pa ni ja, nije upitao, da li onaj tko ima 67 puta 500 eura, može osvojiti svih 67 općinskih vijećničkih mjesta u Subotici. U svakom slučaju, svoju računicu nije izložio, pa je tako i prekinuta suradnja, jer nije dao upute kako voditi predizbornu kampanju bez novca. Organizacija izbora tako je ostala u kompetenciji izbornog stožera, koji je taj posao i obavio, onako kako se moglo, da skromnije nije moglo biti.
DSHV nitko nije pomogao niti iz matične države, osim što je gospodin Nikola Šafer osigurao dolazak glazbenika na promociju u Sombor, Tavankut i Suboticu. Dok je za drugu manjinsku stranku u Subotici pred same izbore došao i predsjednik susjedne nam zemlje i njezin bivši premijer, nijedan hrvatski političar, pa ni diplomat nije došao u prostorije DSHV-a da pruži makar i verbalnu podršku. Ne radi se, dakle, o protivljenju modernizaciji stranke, ili odbijanju ideja gospodina Perušića, nego o nedostatku novca, a što je i njemu dobro poznato jer zna da se stranka izdržava iz članarine, a sada na ovaj način prikriva činjenice.
Isto tako nije točno da stranka nije imala svoje stavove u pregovorima s drugim strankama. Naše je stajalište bilo da su dolazili u obzir pregovori samo sa SVM-om i DS-om. Kod DS-a se odmah vidjelo da njihov pokrajinski odbor i općinska organizacija imaju različita stajališta. DSHV bi išao na općinske izbore skupa s DS-om da su čelnici njihove općinske organizacije prihvatili prijedlog DSHV-a, da naziv koalicije bude »Boris Tadić – DSHV«, za što njihov općinski odbor nije htio ni čuti. Od našega stajališta nismo mogli odstupiti, jer bi onda DSHV »nestao« na izborima, odnosno ime DSHV ne bi niti postojalo na glasačkom listiću, već bi stajalo samo ime »Boris Tadić«! Točno je da je nama nuđen određeni broj – 7 ili 8 vijećnika, ali se sada pitam kako bismo mi dobili 7 ili 8 vijećnika, kada DS ima ukupno 12, a prije izbora očekivao je daleko veći broj vijećnika od 12, a što gospodin Perušić prešućuje. Dakle, i zbog ovoga sam zadovoljan s 5 hrvatskih vijećnika u subotičkoj skupštini.
Kada je riječ o razgovorima s gospodinom Novakovićem, bivšim gradonačelnikom Novoga Sada, s njim smo pričali o glasačkom potencijalu Hrvata u cijeloj Vojvodini, a ne samo u Subotici, jer su predmet razgovora bili pokrajinski izbori. Dakle, niti tu ne bi trebalo biti razloga za zaprepaštenje gospodina Perušića.
No, on ide tako daleko da ocjenjuje i izbornu listu DSHV-a, zamjerajući da na listu nije stavljen i gospodin Lazar Baraković, još uvijek aktualni dopredsjednik Skupštine općine. Prije sastavljanja liste gospodin Baraković je pitan da li bi htio biti općinski vijećnik i biti na listi, ali je odgovorio da ne može zbog zauzetosti na svom poslu. Vjerujem da častan čovjek kao gospodin Baraković ovo neće poreći, te smatram da se DSHV njemu pošteno odužio, a gospodin Perušić bi, kao osoba zadužena za medije, ovu činjenicu, kao i sve druge koje je iznio, morao znati ili se, barem, morao informirati.
Ako gospodin Perušić ne smatra značajnom činjenicom ogromnu apstinenciju u seoskim naseljima gdje žive Hrvali, neplaćanje pšenice od strane države, onda je on daleko od života. Mnogi ljudi koji teško rade godinu dana i kojima država nije isplatila rod, iako su joj ga predali, nemaju novca niti za preživljavanje i žive na ivici egzistencije. Oni ne vide korist od glasovanja, osobito kada im općinske vlasti isplatu ne mogu osigurati.
DSHV ne želi na lokalnim izborima obećavati ljudima »maglu«. Obećavati zaposlenje i bolji život neozbiljno je dok istodobno mnogi ljudi dobivaju otkaz, kada se u državne službe ne zapošljavaju pripadnici nacionalnih manjina, kada pojedinci iz državnih institucija reafirmiraju »memorandumsku« ideologiju. Mislim da o ovome zna i autor članka.
Govori gospodin Perušić da se odluke u DSHV-u donose petkom, na neformalnom skupu. Svaki petak navečer je dan kada se skupljaju na sastanak članovi Odbora podružnice Subotica DSHV-a, predsjednik i dopredsjednici DSHV-a, članovi predsjedništva i vijeća iz Subotice, ali i svi članovi i simpatizeri stranke. Svi oni sudjeluju u radu stranke i ne vidim zbog čega bi netko bio uskraćen u tome. Sljedećega petka o prijedlozima gospodina Perušića mogao bi se izjasniti ovaj »neformalni skup«, pa ako se njegova ideja prihvati, petkom sastanaka neće biti.
Na kraju, ne radi se ni o kakvom zavaravanju sunarodnjaka, već o ukazivanju da je sudbina malih nacionalnih stranaka i dalje u njihovim rukama, a ne stranaka »građanske opcije«, jer dok država zakonom ne garantira nacionalnim manjinama nazočnost u predstavničkim tijelima, teško da će se naša situacija popraviti.
Želio bih još nešto napomenuti. Nisam protiv »osvrta« putem sredstava javnog informiranja autora teksta koji je »zadužen za protokol i medije u DSHV-u«, kako se predstavio autor, ali bi elementarna politička kultura bila da je autor članka svoje stajalište iznio, ako ne predsjedniku DSHV-a, onda barem na »neformalnom skupu petkom u DSHV-u«. Tim prije što su prošla već tri petka od izbora do objavljivanja članka, pa da se ne bi smatralo da je tekst netko i naručio. Bio bi i red da je autor u svojemu osvrtu spomenuo i svoj prijedlog za 500 eura za jednog vijećnika, kao uvjet za rad na predizbornoj kampanji, da bismo se prestali zavaravati putem sredstava javnog informiranja.
Ja čvrsto zastupam spomenuto stajalište: »Bez novca se ne može funkcionirati!«
Autor je nositelj liste DSHV-a na lokalnim izborima
za izbor vijećnika Općine Subotica
