Arhiv tekstova
Graževna i duhovna obnova
SARVAŠ – Odnedavno, ili točnije rečeno, od ožujka ove godine u župi. Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu, prigradskom osječkom naselju, djeluje dječji pjevački zbor »Ivančice«. Odnedavno, ili točnije rečeno, od prije dvije godine, u tu je župu došao župnik vlč. Vinko Dubravac, koji ne krije zadovoljstvo napredovanjem dječjega zbora i nadu da će se za njih uskoro čuti i van granica župne zajednice. Odnedavno, u njihovoj je župi orguljaš i zborovođa Stjepan Filipović iz Osijeka, inače novinar Radio Osijeka, koji je i najveći »krivac« što Ivančice postoje, bilježe prve hvale vrijedne rezultate.
IVANČICE: »Mi smo Ivančice i ima nas 18. Učenice smo od drugog do šestog razreda osnovne škole, a zajedničko nam je da volimo pjesmu i volimo pjevati, volimo crkvu, volimo se družiti, jednostavno volimo što smo Ivančice«, kaže Valentina Pešut iz Sarvaša. »I ja sam u Ivančicama od samoga početka i to druženje shvaćam kao zabavu. Dolazimo redovito na probe svakoga utorka u 20 sati, a to zna potrajati i do 22 sata, tako da lijepo provedemo večer« kaže Marija Partić iz Sarvaša. Uz njih dvije, Ivančice čine još i: Anabela Gernhardt, Martina i Ana-Maria Šarengradac, Tamara Oreščanin, Valentina Čakalić, Mateja Bosnar, Jasna Lang, Lucija Ivanović, Loreta Suhić, Lara Polak, Zorana Šimko, Mihaela Leško, Martina Savić, Amanda Staščik, Hana Ahmeti i Karla Šarić. »Kao dječji zbor počeli smo se okupljati u ožujku ove godine, a o imenu smo odlučili 22. travnja. Ime pristaje ovim lijepim i pametnim djevojčicama«, kaže Stjepan Filipović i dodaje: »a dobile su ga po zaštitniku ove naše župe, sv. Ivanu Krstitelju, u čijem je imenu također i korijen riječi nježnog proljetnoga cvijeta, nalik ovim djevojčicama.«
»Počelo je spontano, negdje o Adventu počeli smo s osnivanjem ženskoga zbora, a negdje pred Uskrs smo okupili petnaest, šesnaest djevojčica. Već poslije Uskrsa počeli smo s pripremama za »Zlatnu harfu«, natjecanje dječjih zborova na razini osječkog dekanata, gdje su položile test, i evo sada, unatoč školskom raspustu, okupljamo se redovito i vježbamo marljivo. Što se planova tiče, želimo omasoviti grupu, i želimo da se za nas čuje izvan granica naše župe« kaže Filipović.
ŽIVA CRKVA: »Raduje me da smo našli jedan divan način da zaintrigiramo mlade, da ih okupimo i oko naše vjere i oko naše apostolske crkve«, dodao je vlč. Dubravac. »Upravo ovaj je oblik i poučan i odgojni i vjernički i ljudski. Ja sam mlađi župnik, počeo sam u župi u Kneževim Vinogradima i taman kada smo obnovili crkvu, i Baranjci i ja morali smo u progonstvo. Nije ta sudbina zadesila samo mene, već čitavo svećenstvo hrvatskoga Podunavlja. Jedno sam vrijeme službovao u Sloveniji i Istri zajedno s dijelom prognanika, poslije sam bio u župi u Vladislavcima, zatim u župi Viljevo, gdje se ponovno srećem s prognanicima, ali s Hrvatima iz Srijema. U Ivanovu smo izgradili novu crkvu posvećenu Srijemskim mučenicima, a ja se vraćam u Kneževe Vinograde s mirnom reintegracijom 1997. godine. Tu me ponovno čeka obnavljanje devastirane crkve i župnoga dvora, a već 2000. godine odlazim u Svilaj, gdje me također čeka obnova. Za blagdan Velike Gospe dolazim u Sarvaš, gdje također treba obnoviti u agresiji srušenu crkvu još 1991. godine, i vjerujem da smo sada pred početkom njene obnove. Bili su ovdje i ministar Čačić i ministar Kalmeta, ušli smo u prioritet naše biskupije Đakovačke i Srijemske, u prioritetu smo i komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom, uradili smo sve potrebito na našoj lokalnoj razini i sada je stvar drugih kada će obnova započeti. Mi smo naše uradili.
U međuvremenu smo uredili župni dvor, no, nažalost, opet smo pred obnovom obnovljenoga. Tu imamo vjeronaučnu dvoranu gdje slavimo i misno slavlje – blagdanom, nedjeljom i svakodnevno. Imamo negdje oko 1000 – 1200 vjernika. Ja osobno, zadovoljan sam i posjećenošću euharistije, jer redovito napunimo ovaj prostor s oko stotinjak vjernika, a za veće blagdane vjernika je i puno, puno više. Meni osobno od građevne obnove važnija je ova duhovna obnova, jer naše je bogatstvo živa crkva. Ako navratite idućih dana u Sarvaš, uvijek ćete primijetiti živost u ovim našim prostorijama, koje su i stambene, i duhovne, i bogoslužne. Unatoč porušenoj crkvi (zgradi) u mjestu, osjetit ćete da tu živi crkva u nama, vjernicima, a to je ono što raduje, to je ono što tješi«, kaže vlč. Dubravac.
