Arhiv tekstova
Srijem – realno
Srijem, nekoć u cijelosti hrvatska pokrajina! Ali što je danas Srijem? Napose za Hrvate. Najistočniji dio današnje Republike Hrvatske je u Srijemu, a najistočnije mjesto je Ilok, gradić poznat po kvalitetnom vinu, na obali Dunava u podnožju Fruške Gore. I sama najistočnija županija se zove Vukovarsko-srijemska. Ako pak pitamo nekog prosječnog Zagrepčanina – koje je prvo mjesto istočno od Iloka kad pređemo granicu, budite sigurni da neće znati. Ako je za utjehu, to neće znati ni mnogi naši Srijemci.
Evo, ako krenemo istočno od Iloka, dolazimo poslije nekoliko kilometara do sela Neštin (prethodno moramo prijeći granicu), nekoć Iločki kotar. U Neštinu postoji i katolička crkva. Broj katolika je mali, oko 12 posto, svakako da ih je nekoć bilo puno više. Većinom su to Hrvati i nešto Mađara. Za jednu generaciju, kako trenutačno stvari stoje, taj broj će se prepoloviti, a vrlo je mogućno da ne ostane ni toliko. Sasvim je normalno to za očekivati kad za Hrvate u Neštinu, osim crkve, nitko ne brine.
NEKAD I SAD: Nažalost, slična je situacija u cijelom vojvođanskom dijelu Srijema. Trenutačno tako stoji – da smo osuđeni na asimilaciju i nestajanje iz Srijema. Povijest nam nije bila naklonjena, ali smo jednim dijelom i sami tome pridonijeli. Za očekivati je da je u mjestima poput Srijemske Mitrovice, Golubinaca, Petrovaradina i, vjerujte, ne mogu se više sjetiti, situacija nešto bolja, ali samo na prvi pogled.
Ali, da se vratimo u Neštin. Ukoliko idemo i dalje cestom istočno od ovog mjesta, prolazimo kroz nekoliko sela, zatim ulazimo u Beočin, onda opet nekoliko mjesta, zatim Srijemska Kamenica i Petrovaradin – sve skupa od Iloka do Petrovaradina oko 40 kilometara. Gotovo u svim mjestima od Iloka do Petrovaradina, uz druge narode, žive i Hrvati. Ali, od svih tih mjesta samo u Petrovaradinu postoji kulturno-prosvjetno društvo s predznakom hrvatsko. Svakako da su tu i uvjeti najpovoljniji za takvo što, grad je veći, postoje prostorije, kao i povijesna tradicija.
Ipak, Petrovaradin danas i Petrovaradin prije pola stoljeća bitno se razlikuju. Posebice u udjelu hrvatskog naroda u ovom mjestu. S oko 90 posto hrvatskog življa prije pola stoljeća, danas Petrovaradin broji Hrvata, kao na primjer Neštin, desetak postotaka. I u takvim uvjetima stariji Petrovaradinci pokušavaju sve, kako bi se hrvatska riječ i opstojnost našeg naroda očuvala u ovom povijesnom hrvatskome gradu, iz koga su potekli mnogi velikani našeg naroda, a svakako najveći bio je ban Josip Jelačić.
ŠTO RADE MLADI: Ali, što rade mladi za to vrijeme?! Koliko je recimo mladih Petrovaradinaca uključeno u rad HKPD »Jelačić«? Ili, što su sami mladi učinili da se suprotstave, koliko-toliko, asimilaciji? Nažalost, mali je broj onih koji razmišljaju što će biti sutra? Što će se dogoditi kad sadašnje vodstvo HKPD »Jelačić« ne bude više u mogućnosti voditi Društvo, hoće li se ono opet ugasiti, ali ovaj put zauvijek?! Hoće li tada biti nekog iz sadašnje generacije mladih da preuzmu tako odgovornu i veliku dužnost? Pa zar ćemo dozvoliti da nam crkve ostanu puste, samo zidine? Ako ovdje sutra neki stranac svrati, hoće li znati da su tu nekad živjeli Hrvati? To bi se trebali pitati svi mlađi naraštaji petrovaradinskih Hrvata.
Ovo svakako važi za cijeli vojvođanski dio Srijema, od Šida do Zemuna. Ako već postoje u nekim mjestima hrvatska društva, trebala bi pokušati uključiti u svoj rad i naše ljudi iz mjesta gdje takvih društava nema. Ili, ukoliko se organiziraju nekakve proslave, treba pozvati i naše ljude iz mjesta gdje nema uvjeta za takve proslave.
Na pragu smo biološkog nestajanja u Srijemu. Zanimljivo je istaknuti događaj od prošle subote, 23. listopada, u prostorijama »Centra mladih Srema« u Petrovaradinu. Da, Srema, a ne Srijema! Naime, pomoćni biskup srijemski i đakovički msgr. Đuro Gašparović ustupio je mladima prostoriju u podrumu samostana sv. Jurja prije nekoliko godina. Dopušteno je da mladi sami sebi taj prostor organiziraju, kako bi imali gdje da se viđaju i druže. Normalno je da Petrovaradinci taj prostor i održavaju i da se o njemu brinu kada je u njihovu gradu, ali prostor u biti pripada svim mladima Srijemskoga vikarijata i na njega imaju pravo. Taj bi se prostor mogao i trebao upravo za to i iskoristiti, pa da se povremeno organiziraju tulumi i pozovu mladi katolici iz cijelog Vikarijata, na primjer iz Neština, koji nemaju ništa slično. U početku je to tako i krenulo, ali u posljednje vrijeme nekolicina je gotovo privatizirala ovaj prostor. Od zamisli da se naši mladi ovdje povremeno vide, druže ili upoznaju, više nema ništa. I mnogi mladi Petrovaradinci razočarani ovakvom organizacijom više ne dolaze u »Centar mladih Srema«. Jer, mladi Srijema su i Franjo, Stipa i Josip, ali i Đorđe, Radovan, Jovo… Po nazivu Centra bi se reklo da su prije ovi posljednji! Pa i Slovaci i Rusini na svom jeziku napišu nazive svojih kulturnih institucija, i pokraj toga što ima dosta onih koji ne znaju materinji jezik.
U prošlu je subotu, dakle, organizirana žurka (tulum) u ovoj prostoriji u Petrovaradinu. Kako se čini u privatnoj režiji, jer gotovo nitko od članova Vijeća mladih nije obaviješten?! Osim nekolicine naših iz Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca i Srijemske Kamenice svi ostali, koji su bili nazočni, daleko su od katolika. DJ, koji je puštao glazbu, očigledno nije čuo niti za jednoga hrvatskoga izvođača!? Jedina pjesma koja se tu večer čula od nekog iz Hrvatske je pjesma »Muzika za ples« Jure Stublića, stara 20 godina. Ali zato nije manjkalo izvođača iz Srbije i BiH, tek da se nazočni ne uvrijede, pa, Bože moj, moramo se integrirati u društvo!? Hit je bio »Mi imamo našeg Boga, ime mu je Bodiroga… sex, droga, Bodiroga«.
E, sad kad sve zbrojimo, što se tiče srijemskih Hrvata koji su ostali u Srijemu, oni koji bi htjeli nešto organizirati – nemaju gdje, oni koji imaju – neće.
