Arhiv tekstova

U povodu predstojećeg kršćanskog blagdana Božića svugdje je prisutno svečano blagdansko ozračje. Uz poštovanje i pridržavanje tradicionalnih običaja vezanih za ovaj dan, svaka obitelj ga proslavlja i na neki svoj poseban način. Saznajte kako je to u obitelji Vladimira i Nevenke Tumbas, aktivne članice župe Isusovo uskrsnuće, nastavnice matematike i predsjednice Udruge Naša djeca.

Osim što je najljepši kršćanski, Božić je i omiljeni obiteljski blagdan. Kako ga Vi doživljavate i kako ga proslavljate u svojoj obitelji?

Za nas kršćane Uskrs je najradosniji blagdan jer nam donosi spasenje, ali je i Božić jako radostan blagdan u našoj obitelji. Iako se bor nekada kitio na sam Badnji dan, kod nas se kiti nekoliko dana ranije. Volim da svi skupa kitimo bor i cijelu kuću uz božićne pjesme. Muški dio obitelji je zadužen za pravljenje kućnog betlehema. Na Badnji dan postimo. Sama mijesim božićni kolač, a mlađa kćer mi rado pomaže te ga i sama pravi. S kćerima pravim puno kolača i torti, a suprug priprema zamedljanu rakiju. Večeru započinjemo unošenjem svijeće i graha. Prije graha se pomolimo i jedemo med s orasima, jabukama, češnjakom. Nakon večere razgledamo darove, zahvalimo se malom Isusu i pjevamo božićne pjesme. Obavezno idemo na polnoćku kao i na misu na sam Božić. Navečer idemo čestitati Božić roditeljima. 

Aktivni ste u vjerskom životu svoje župe od malih nogu. Svojedobno ste držali vjeronauk, a danas priređujete djeci prigodne radionice. U čemu su se one sastojale u ovom predbožićnom razdoblju i na koji način prenosite djeci poruku o važnosti Božića?

Istina, od malih nogu sam u ovoj župi. Sedam godina sam držala župni vjeronauk dok nije postojao u školi. U katehetskom odjelu sam već 20 godina. Prve subote u mjesecu Sonja i ja organiziramo u župi radionicu za djecu. U 10. mjesecu izrađujemo krunice, u 11. djeci na prigodan način približavamo svece, ovoga smo mjeseca imali radionicu za izradu figura za božićnjak, a sada ih pripremamo za predstojeći blagdan. Mlađe članice katehetskog odjela pripremaju s njima igrokaz za polnoćku. Kod nas je uvijek živo u župi. Tijekom zornica djeca dobivaju naljepnice koje lijepe na karton i onda će na kraju sklopiti kompletnu sliku (sveta obitelj u štalici). Važno je kod djece razviti osjećaj da mogu i oni učiniti koju žrtvu ili dobro djelo. Dobili su kasice kako bi prikupljeni novac mogli darovati potrebitima. Mali Isus nas uči da je radosnije davati nego primati i to prenosimo na djecu.

Nedavno je održana izložba božićnjaka Katoličkog društva Ivan Antunović, a među njima je bio i vaš božićnjak. Otkad pravite božićne kolače i tko Vas je tome naučio?

Već dugi niz godina pravim božićnjak, zapravo započela sam kada je mlađa kćer bila četiri godine pa smo skupa pravile. Hrvatski i katolički vrtić Marija Petković je bilo prvo mjesto gdje sam počela s kćerkom raditi božićnjak. Nakon toga smo ga nas dvije pravile svake godine i uglavnom izlagale na izložbi. Učila sam gledajući druge žene, npr. Mariju Vukov koja nam je nekoliko puta držala radionicu. Sada radim s kolegicama i jednostavno osjećamo da nema odustajanja. Čak i kada mislimo da nećemo stići, uvijek na kraju izradimo nove božićnjake. Prije nekoliko godina smo pravile nekoliko božićnjaka koje smo slale u Zagreb.

U petak, 15. prosinca, u okviru proslave praznika hrvatske zajednice u Srbiji – Dana izbora prvog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, obilježeno je i 15 godina obrazovanja na hrvatskom jeziku. Cijeli svoj radni vijek radite s djecom, predsjednica ste i Udruge Naša djeca, koja ima veliki značaj i ulogu što se obrazovanja na materinjem jeziku tiče. Zbog čega je važno upisati svoje dijete u hrvatski odjel?

Naša udruga je bila prva koja je okupila roditelje kojima je bio glavni cilj omogućiti svojoj djeci obrazovanje na materinjem jeziku. Kao majka troje djece koji su pohađali nastavu na hrvatskom, kao nastavnica koja predaje u hrvatskim odjelima, sretna sam zbog ove obljetnice. Sretna sam kada naši učenici postižu prva mjesta na natjecanjima, kada Hrvatsko nacionalno vijeće na kraju školske godine okupi i nagradi djecu koja postižu najbolje rezultate. Djeca hrvatskih odjela pohađaju vjeronauk, žive svoju vjeru, slave blagdane, njeguju svoju tradiciju i, što je najvažnije, ponosni su na svoje podrijetlo. Djeca učeći materinji jezik produljuju opstanak našeg naroda na ovim prostorima. Pružiti djetetu mogućnost odrastanja u takvom ozračju mislim da je zadaća svakog ozbiljnog i odgovornog roditelja.

Ivana Petrekanić Sič