Arhiv tekstova
Uglavnom sitni dioničari
Slaba zastupljenost vlasnika ili dioničara Hrvata prisutna je i u prehrambenoj skupini. Od svih industrijskih grana u Vojvodini ona je bila jedna od najvažnijih. Izdizala se, kako brojem poduzeća koja je predstavljaju, tako i u količinama robe koje je proizvodila.
Situacija u Subotici je bila slična, mada poduzeća iz ove grane nisu imala takvu izraženu dominantnu poziciju. U okviru ove industrijske grane u Subotici se mogu razlikovati sljedeći kapaciteti: klaonice, mlinovi, pogoni za preradu i konzerviranje živine i jaja, za konzerviranje i preradu ribe, za poslove sjemenarske struke, za izradu čokolade i bombona, za izradu soda-vode i leda.
U mlinarstvu su Bunjevci Ivan Tumbas, Ivan Crnjaković, Josip Rajčić i Ivan Peić bili vlasnici četiri manja mlina. Pokraj toga neke druge osobe hrvatskoga podrijetla javljaju se kao sitni dioničari u većim dioničkim društvima koja su se bavila mlinarskom djelatnošću(»Gornjebačko udruženo paromlinsko d. d.« i »Margit d. d.«), ali ih nije bilo u najvećoj klaoničkoj eksporterskoj firmi, dioničkom društvu »Hartmann és Conen«, kao ni u drugim poduzećima ove grane. Njihovi osnivači, većinski dioničari ili vlasnici bili su Židovi, uz kasnije manje učešće lica mađarske i srpske nacionalnosti.
Industrija za preradu kože (perja, crijeva) i izradu obuće u Subotici, kao i na teritoriju današnje Vojvodine, nije bila posebno razvijena. Iz ovih krajeva se većinom izvozila stoka, a uvozila prerađena ili sirova koža. Tehnološki su domaće tvornice za preradu kože zaostajale za inozemnim. Pokraj pogona koji su se bavili preradom kože – »Subotička industrija koža d. d.«, ili su prerađivali perje i crijeva – »Holländer a. d.« i »D. d. za izradu crijeva«, u kojima su dominantnu vlasničku strukturu činili Židovi iz obitelji Glid, Kon i Holender, u okviru ove skupine razlikujemo i tvornice obuće u kojima je bilo dioničara ili suvlasnika hrvatske nacionalnosti. Tako se Petar Vojnić Zelić, zamjenik ravnatelja »Jugoslavenske banke d. d.« - podružnice u Subotici, kao i Babijan Malagurski, odvjetnik iz Subotice, uz Ervina Gedicke, ravnatelja navedene banke, pojavljuju kao dioničari »Jugoslovenske deoničke tvornice obuće«, koja je radila od 1919. do 1922. godine. U dioničkom društvu »Bon-Ton«, koje je također kratko trajalo, dionice je imao Aleksandar Rajčić, ravnatelj Građanske banke d. d. i dr. Dragutin Stipić, odvjetnik i potonji gradonačelnik. Braća Serec – Stjepan i Jakob, obućari, te Ladislav Berger, činovnik, kao unutarnji članovi, i Milan Milutinović i Josip Rehnicer iz Osijeka, kao vanjski članovi, osnovali su 1936. godine »K. D. Globus«. Braća Serec su 1939. godine osnovala svoju firmu »Sebra«.
U okvirima kemijsko-kozmetičke industrije najznačajnija je bila tvornica »Zorka, prvo jugoslavensko društvo za kemijsku industriju na dionice u Zagrebu«.
Ona je nastala kao nastavljač prijeratnog »Clotilda«. Kao akcionari se 1920. godine javljaju istaknute ličnosti iz sfere gospodarstva i financija, domaći, ali i strani državljani: Vladimir Arko, veleindustrijalac iz Zagreba, Ignac Fišl, bankar iz Beča, Josip Herz, generalni ravnatelj Clotilda iz Budimpešte, Viktor barun Lippe iz Beča, Stanislav grof Lubinski, generalni ravnatelj Narodne banke iz Zagreba, Milan Ivanić iz Zagreba, dr. Franjo Poljak, ministar izgradnje, Kosta Dragutin Riznić, predsjednik Trgovačke komore iz Beograda, dr. Ivan Tavčar, gradonačelnik Ljubljane. Već 1924. godine »Zorka« ulazi u češki koncern – Društvo za kemijsku i metaluršku proizvodnju u Ausigu (Verein für chemische und metalurgische Produstin – Aussig (Aussig, Usli na Labi), koji je preuzeo u svoje ruke kontrolni paket dionica, a time i upravu nad »Zorkom«. Dominacija ovog koncerna u europskoj kemijskoj industriji zasnivala se na češkom kapitalu i vezama Češke s francusko-belgijskom kemijskom industrijom. Time razvoj ove industrije biva zasnovan na financiranju od strane stranog kapitala. Proizvodila je sumpornu kiselinu, umjetno gnojivo, kao i druge kemijske produkte. Neposredno prije rata u zemlji se trošilo 154 puta manje fosfornih gnojiva nego u Švicarskoj, a preko dvije tisuće puta manje amonijačnih gnojiva nego u Engleskoj. Na redovitoj skupštini društva 28. studenoga 1936. godine odlučeno je o premještaju sjedišta firme iz Zagreba u Beograd, a 1938. godine prebačen je pogon za proizvodnju plavog kamena u Šabac.
U Subotici su radila tri pogona za proizvodnju štirke – »Rekord«, »Štirak«, Marcel Kopp d. d. » i »Tvornica štirke Šlezinger«. Tvornicu »Štirak« je osnovala obitelj Kopp. Samuel Kopp je već početkom stoljeća imao u Slavonskom Brodu svoju tvornicu za proizvodnju alkohola i za konzerviranje voća. U 1920. godini se kao dioničar, pokraj drugih (dr. Joca Milekić, Ilija Lepedat, Dušan Stojković, Nikola Mandić, Dušan Manojlović), spominje i Antun Bešlić. Firma »Patria – zavod za proizvodnju seruma« postoji od 1921. do 1938. godine, da bi nakon toga bila prodata »Jugoslavenskom serum zavodu, Zagreb«, u kome je većinski kapital imala poznata firma iz Njemačke »Bayer Behring«. Zavod će s novim vlasnicima i upravom nastaviti s istom djelatnošću na proizvodnji lijekova biološkog porijekla za liječenje i zaštitu stoke. »Jugoslavenski serum zavod d. d. Zagreb« će tako dobiti svoju filijalu u Subotici. Kao ravnatelji društva (centrale) upisani su M. Mišković i D. Hofa. Poslovođa podružnice u Subotici je bio veterinar, serumolog, Rus – dr. Boris Kalikin, a upravitelj-ravnatelj dr. Foršek, veterinar iz Zagreba. Ravnatelj 1939. godine je Nijemac Valter (Walter) Jung.
Pokraj obrtničke i kućne proizvodnje sapuna, postojale su i sljedeće firme koje su se bavile ovom proizvodnjom na industrijski način: »Bek Mano«, »Erika«, poseban pogon firme »Hartman i Conen«, koji je radio pod imenom »Nizza«. »Primarius, prva jugoslavenska industrijalna tvornica kemikalija« proizvodi svijeće, sapun i kolomast.
Najveća subotička tvornica lakova i boja bila je: »Geza Klein i sinovi, tvornica laka i boja«.
