Arhiv tekstova
Uhvaćeni u smijehu
Prošloga tjedna, 28. listopada, na sceni »Jadran« Narodnog kazališta u Subotici gostovala je predstava Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka pod nazivom »Uhvaćen u mrežu«. Predstava je urađena po tekstu jednog od najpopularnijih britanskih dramatičara danas Raya Cooneya, a u režiji Želimira Oreškovića. Hrvatska premijera ove predstave bila je 9. svibnja 2003. godine.
»Uhvaćen u mrežu« je izravni nastavak Cooneyeve farse »Kidaj od svoje žene« iz 1980. godine, iznimno popularne farse koja se igrala punih devet godina u Londonu, te preko dvije godine u Torontu. Na svu sreću poznavanje prve drame nije nužno, da bi se razum-jela ova druga, uprizorena te večeri u Subotici.
KOMEDIJA O DVOSTRUKOM ŽIVOTU: Ova predstava govori o londonskom vozaču taksija Johnu Smithu (Velimir Čokljat) koji vodi dvostruki život. On ima dvije žene – Mary Smith (Anita Schmidt) i Barbaru Smith (Mira Perić-Kraljik) tj. dvije obitelji u različitim dijelovima grada, Wimbledonu i Streathamu. U svrhu ovog komada bigamist je uspio održati svoj dvostruki život punih osamnaest godina, ali sada su se njegov sin tinejdžer Gavin Smith (Mario Rade) iz jedne obitelji i kći Vicki Smith (Tatjana Bertok-Zupković) iz druge, upoznali preko interneta i žele se naći, ne sumnjajući u kakvoj su vezi i do čega bi njihov susret mogao dovesti. Očeva zadaća je zadržati ih podalje jedno od drugoga. Da bi to uspio, John Smith kao bigamist mora konstantno jurcati od jedne do druge kuće u frenetičnom nastojanju da uhvati jedno, odnosno drugo dijete i zabrani njemu tj. njoj izlazak iz kuće. Pritom je dužan, čuvajući svoju višegodišnju tajnu dvostrukog života, izmišljati razna (publici vrlo komična) objašnjenja za svaku od žena, kojima se on, navodno, protivi susretu dvoje mladih. U cijeloj priči drama se lomi na njegovom prijatelju Stanleyu Gardneru (Davor Panić), koji je podstanar u jednoj od njegovih obitelji. Dok je uznemireni John Smith na putu iz jedne u drugu kuću, koje su u različitim dijelovima Londona, na Stanleyu ostaje većina opravdavajućih priča. Tako se Stanley, od nevinog promatrača sa strane, stavlja u situaciju da bude i sam John Smith, pred drugima da bude homoseksualac, da glumi telefonsku tajnicu i razgovore s izmišljenim likovima ili da »zavlači« svog starog i senilnog oca (Augustin Halas). On se pritom do boli iskrivljuje dok sluša samoga sebe u ovim ekstremnim fiktivnim ulogama, noseći tako zaplet i veći dio komedije u ovoj predstavi.
SCENSKI PROSTOR DRAME: Ono što pojačava komičnost ove zbrke i jurnjave je scenski odlično postavljen prostor scenografa Vladimira Androića. Na scenu su postavljena oba doma unutar istog seta, tako da glumci, iako samo centimetrima udaljeni jedni od drugih, istovremeno prezentiraju radnju u obje obitelji našeg glavnog junaka. Uporabom čak sedam vratiju, na sceni u prožimanju radnji (vrata, koja su zak-ljučana u jednoj kući, odjednom se otvaraju da propuste nekog iz druge radnje), radnja se ubrzava do usijanja, ne dopuštajući ni trenutka da se akteri, posebice Stanley, odmore ili predahnu. Dinamiku osigurava i raznovrsna glaz-ba (Igor Valeri) koja se izvodi uživo i tako aktivno podržava sve zaplete i gegove.
Kostimografija (Saša Došen) je iskorištena u funkciji karakterizacije likova, jer tekst i žanrovska priroda komada ne ostavljaju mnogo prostora da bi se to učinilo. Na taj način kostimi odaju ležernost i neozbiljnost nezaposlenog dangube Stanleya, damsku opuštenost jedne te kućansku zanemarenost druge žene, modernog techno klinca Gavina, te osjetljivu i školi posvećenu Vicki…
Kroz dva sata neprekidnog scenskog ludila, konstantnog postupka da se izmišlja još nepromišljenija neistina, da bi se prikrila originalna, prvotna laž, naša je zabava promatranje lažljivca u iščekivanju kolapsa čitave izmišljotine. Farsa kao kazališno djelo ipak namjesto kraha paralelne obiteljske karijere Johna Smitha donosi završnicu prepunu obrata. Njegovu dugo čuvanu tajnu žene znaju (čak su i dobre prijateljice već godinama!). Potencijalnu ljubavnu priču između dvoje mladih spašava happy end u kome saznajemo da oni nisu u srodstvu, jer je Vickin biološki otac zapravo podstanar Stanley. Tako oni, koji su htjeli nadmudriti ostale, bivaju nadmudreni, a cijela sablažnjiva i opasna istina postaje benigna igranka u kojoj su žene Johna Smitha sve vrijeme uživale. One su ga promatrale kako, lažući sam sebe, a i sve ostale, pada sve niže. Na kraju, nitko ne biva osuđen, nitko ne strada, jer ipak je ovo komedija koja bezbrižno završava zajedničkim songom svih glumaca »Zagrljeni« od Frane Lasića.
PREDSTAVA VISOKOG INTENZITETA: »Uhvaćen u mrežu« je predstava visokog intenziteta, zahtjevna tjeles-no i duhovno, koja nemilosrdno rabi cijeloga glumca. Zato je i odigrana u dva čina, kronološki neposredno vezana. Publika nije ostala ravnodušna. Prepoznavši umijeće i veliki trud glumaca nagradila ih je trostrukim aplauzom.
»Ovo nije prvi put da smo na gostovanju u Subotici. Uvijek nam je drago doći u Suboticu s čijim kazalištem imamo odličnu suradnju. Vrlo smo zadovoljni i našom izvedbom i reakcijama publike, koja je, koliko vidimo, željna ovakvih predstava. U planu je i dalja suradnja, a na ljeto bismo mogli gostovati i s našom operom, koju bismo, najvjerojatnije, postavili na Ljetnoj pozornici na Paliću.«, rekao je Božidar Šnajder, pomoćnik intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Brojna posjećenost i odličan prijam jasni su pokazatelji potrebe subotičke publike za komercijalnim ostvarenjima koja mogu posjećivati članovi obitelji svih starosnih dobi, a čija je jedina svrha da ih nasmiju i razvesele.
