Arhiv tekstova
Romantična jesenska delicija
Nema romantičnijeg nagovještaja zime od izlaska pečenjara kestena na gradske ulice i trgove. Teško je odoljeti jesenskoj deliciji, tako ukusnoj i slatkoj. Nema potrebe izbjegavati kestene, osobito pečene i kuhane, osobito ako se zna da u njima nema kolesterola te da plodovi obiluju vitaminima. U 100 grama kestena ima tek 213 kcal, no zbog zasićenih masti trebaju ga izbjegavati osobe na dijeti, a u većim količinama jesti sportaši i osobe koje rade teške poslove.
Pradomovina kestena je Mala Azija, točnije područje južnoga Kavkaza, a po mediteranskome bazenu proširili su ga Rimljani – antički su ga Grci usadili u svojoj domovini gdje su kesteni, po gradu Castanisa u Tesaliji, gdje je kesten rastao u izobilju, dobili i ime. Nije poznato kako su kesteni dospjeli na Daleki istok, no drevni su Kinezi i Japanci sladili plodovima kes-tena te otkrili ljekovita svojstva njegove kore i cvata te bodljikave opne u kojoj se nalaze plodovi. Naime, pupovi i cvat div-ljeg kestena dobri su u otklanjanja simptoma reume, uloga (gihta) i neuralgija. Plod divljeg kestena odlično liječi šuljeve, hemoroide, tromboflebitis, proširene vene, otečene mošnje, a služi i u liječenju bolesti prostate. Pomaže pri ublažavanju posljedica prehlade i proljeva.
VRSTE: Postoji nekoliko vrsta kestena. Divlji kesten, koji uopće nije rođak pitomom kestenu, premda slično izgledaju i čiji plodovi nisu jestivi, izraste od 20 do 30 metara u visinu te ima veliku gustu lisnatu krošnju, a kora mu je ispucana i smeđa. Služi u dekorativne svrhe. Pitomi kesten rođak je bukvi i hrastu, a plodovi pitomoga kestena jestivi su i bogati hranjivim tvarima, pa kao hrana čovjeku služe još od prapovijesti. Prije dolaska krumpira, kes-ten je bio temelj prehrane u mediteranskim i planinskim zemljama. I premda kesten ubrajamo u veće, sličniji je žitaricama nego agrumima ili jabukama.
Kesten raste sporo, daje prve plodove nakon 25-30 godine postojanja, a zrelost postiže nakon 100 godina. Dostiže starost i do 500 godina – u okolici Koprivnice pos-toje i stariji primjerci, a literatura navodi da stabla mogu doživjeti i tisuću godina. Obujam koprivničkoga kestena veći je od šest metara. Kestenovo drvo je vrlo kvalitetno, ali drvo mladog kestena, dok je ono starije od 50 godina krhko i lomljivo, praktički neupotrebljivo osim za loženje. Drvo kestena se koristi za izgradnju konstrukcija kuća, mlinova, te za izradu namještaja i bačava, osobito za čuvanje vina i piva. Mnoge stare zgrade građene su od kestenova drva, a primjer je krov Westminsterske dvorane. Od listova pitomog kestena, a uz dodatak limunske kiseline, može se pripraviti ukusan napitak kao zamjena za ruski čaj.
CVAT: Kesten cvate tek desetak dana, ali, kako sva stabla ne procvatu odjednom, paša za pčele produži se na dvadesetak dana. Prvih dana kesten slabo medi, daje samo pelud, no posljednjih dana pčele napune košnice kestenovim medom, osobitom delicijom i potencijalnim hrvatskim izvoz-nim proizvodom.
Plodovi pitomog kestena su smeđi, na površini sjajni, polukruglasti ili zaobljeno plosnati, a dozrijevaju početkom listopada. U velikom bodljikavom tobolcu ima ih najviše tri, najčešće po jedan, a svaki je plod težak između 10 i 25 grama. Na zrelom stablu može uroditi i 200 kilograma plodova, a ako nema nametnika, i više.
Brašno kestena lake je probavljivosti i pogodno je u prehrani oboljelih ili starih osoba i djece. Plod kestena stavimo prijesan u vodu i kada se opna natopi, ogulimo je od brašnastoga srednjeg dijela kojeg sameljemo ili poput rimskih vojnika u Srijemu, usitnimo u mužarima ili stupkama. Naime, premda su Rimljani mnogo polagali u proučavanje poljoprivrede, nisu uočili da je prestanak prebacivanja trupa, pa tako i sjemenske pšenice i životinja, uzrok slabijih prinosa i lošega prirasta. Kako bi nadomjestili lošije prinose (i kvalitativne i kvantitativne), Rimljani su u Srijem usadili velik broj stabala kestena. Svaki je rimski vojnik na limesu dobivao dnevno sljedovanje kestena čije je brašno miješao sa pšeničnim brašnom te tako dobivao odličan kruh.
U Hrvatskoj postoji nekoliko vrsta pitomoga kestena, a pojedine regije i gradovi napravili su od branja kestena, maruna, atrakciju na koju dolaze mnogi. Samoborci će reći da su najbolji kesteni kod njih i to kesteni dubenci, a ne branci, kakvih ima obilje na Medvednici. Branac se mora koristiti odmah, dok dubenac može stajati u smočnici sve do Božića bez da ga napadnu crvi. Stanovnici Hrvatske Kostajnice još od razdoblja Vojne krajine ubiru plodove kestena te ih spremaju za zimu, a Lovran i okolica te stanovnici mnogih naselja u Istri, osobito onih u blizini Učke, u listopadu ubiru velike količine maruna te ih spremaju za zimu.
Kesten, dakle, pretvorite u brašno i posipajte ga po vrganjima i tijestu i dobit ćete neopisivo ukusan obrok. U mnogim restoranima nude 365 jela od kestena, ili sa kestenom. Drugim riječima, možete kesten dodavati u slatka i slana jela, u juhe i pire, u meso i tijesto. Ili, konačno, samo ga skuhajte ili pecite na snažnoj vatri. Dobar tek.
