Arhiv tekstova
»Zmaj« od ravnice
Zasigurno ste nekad, čuvši prigušeno motorno brujanje iznad glava, podigli glavu put nebeskih visina zamjećujući neku od šarolikih nebeskih letjelica koje »plove« ovdašnjim zračnim prostorom. Možda je u jednoj od njih baš tada letio, na jednom od svojih mnogobrojnih letova, Franjo Romić, jedan od pionira subotičkog zmajarstva, točnije i preciznije rečeno – letenja motornim zmajevima.
4Za Vašu letačku karijeru »kriva« je, na neki specifičan način, jedna novinska vijest.
Svojedobno sam u nekim novinama pročitao vijest, kako je u Kanzasu (SAD) živio jedan 80-to godišnji starac, koji je imao veliko stado ovaca, i da je on uz pomoć letjelice, koju je napravio, usmjeravao životinje u željenom smjeru daljnje ispaše, prelijećući iznad njihovih glava. Inspiriran tim napisom, a vođen davnašnjom željom da se oprobam u nebeskom prostoru, odlučio sam osobno izraditi letjelicu. U toj svojoj prvobitnoj nakani sam donekle i uspio, no, ta moja prva letjelica je više skakutala nego letjela uslijed obilja nedostataka u poznavanju aerodinamike. Svejedno, ostao sam u zračnim sferama, i poslije desetak godina, kada sam u aero klubu »Ivan Sarić« iz Subotice stekao potrebna znanja i vještine samostalnog upravljanja letjelicama, postavši čak i nastavnik letenja, naišao sam ponovno na članak o istom starom pilotu, ali ovog puta je u tekstu bio i dodatni stupac u kojem se govorilo o prošlosti tog čovjeka, koji je radni vijek proveo kao ispitni pilot i instruktor u NASA-i, što će reći da je vjerojatna urednička intervencija na kraćenju teksta sukrivac za moj letački izbor.
4Kada ste se prvi puta sportski vinuli put nebeskih visina, ostvarujući realizaciju davne želje?
Bilo je to negdje 1983. godine u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, gdje sam se uspio provozati u jednoj vrsti jedrilice i tijekom leta sam opazio na jednoj ledini nekoliko motornih zmajeva, koji su mi odmah zapali za oko i zainteresirali me, pa sam, pokupivši potrebne informacije u svezi ovih »zračnih plovila«, i na koncu kupio jednog. Poslije obvezne obuke s instruktorom Rudolfom Sičem, koji je bio prvi jugoslavenski nastavnik zmajarstva, prvi puta sam se samostalno obreo u zraku u tzv. laširantskom letu, kako se stručno naziva pokusno letenje. To moje zračno »vatreno krštenje« trajalo je nekih 4-6 minuta, tijekom kojih sam izveo sve potrebne naučene i savladane radnje za upravljanje ovom motornom letjelicom.
4Danas, kao instruktor s bogatim letačkim iskustvom, što biste običnom laiku prvo pojasnili glede zmaja i letenja ovom pomalo neobičnom letjelicom?
Prije svega bih želio naglasiti kako zmaj uopće nije nepoznata letjelica, pogotovo što je prvo krilo zmaja nacrtao genijalni Leonardo Da Vinci i da njegov crtež – projekt gotovo u potpunosti odgovara modernim nacrtima. Primjerice, širina krila kod zmaja je 10,5 metara, dok se njegova površina kreće od 10-20m˛, ovisno o vrsti i brzinskim karakteristikama i namjeni letjelice. Tako su veća krila uvijek kod zmajeva koji polijeću s vodenih površina ili se koriste za tretiranje poljoprivrednih usjeva, a ovim letjelicama je za polijetanja potrebna mnogo manja pista. Zmaj je u mogućnosti da se vine u zrak na pisti koja ne mora biti duža od 40 metara i da sleti na doletište koje ne mora biti duže od 60 metara, naravno, pod uvjetom da ima adek-vatno pripremljeno krilo za takve uvjete manevriranja. Upravo zbog tih svojih pogodnosti, te mogućnosti lijeta u svim godišnjim dobima, motorni zmaj je popularna letjelica koji ima široki spektar u čovjekovoj praktičnoj primjeni. Jedini faktor ograničenja, i moglo bi se reći najveći neprijatelj zmaja, je jak vjetar, te je tu neka granična vrijednost 8 metara u sekundi. Koncept konstrukcije motornog zmaja počiva na sistemu kristalnih trokuta, cijevi i sajli putem kojih se prema faktoru 4 (četiri puta više letjelica može izdržati opterećenje) i sastavlja ovo nebesko plovilo. Glede motora, koji se ugrađuju u zmaja, to su prije svih zrakoplovni motori raznih proizvođača koje karakterizira osobina, da na pola kilograma snage mora davati jačinu 1 konjske snage (glavno svojstvo zrakoplovnog motora), tako da, na primjer, ukoliko je mašina teška 25 kg ona mora oslobađati snagu od 50 konjskih snaga. U prosjeku motorni zmajevi imaju snagu od 50-100 KS, a letjelice mogu ponijeti u zrak do 400 kg tereta. Prosječna potrošnja je oko 12-15 litara benzina, a u pitanju su dvotaktne mašine koje koriste mješavinu. Zbog svega navedenog zmaj je letjelica koja ima sposobnost, koja se često najviše traži, a to je da leti nisko i polako.
4Čitajući ovaj tekst, možda će se netko od naših čitatelja odvažiti da se oproba u sjedalu motornog zmaja i ostvari vlas-titu želju za letenjem. Koliko je potrebno vremena za praktično osposobljavanje budućeg zmajara?
Za dobivanje dozvole koju mi izdajemo, a koja podliježe svim međunarodnim licencnim standardima i priznata je svuda u svijetu, potrebno je ostvariti 10 letačkih sati u koje ulazi vrijeme provedeno u zraku od trenutka polijetanja. Tek poslije ispunjene kvote, u koju ulaze satovi s nastavnikom, ali i samostalno letenje, može se pristupiti ispitu za dobivanje dozvole. Volio bih ovdje naglasiti, kako motorni zmaj, iako se na prvi pogled doima jednostavnom letjelicom u odnosu na sofisticiranije zrakoplove i jedrilice, uopće nije lagan za upravljanje i moglo bi se, prije svega, reći da je puno teži za pilotiranje od ostalih zračnih plovila. Dok, primjerice, u zrakoplovu imate mnogo instrumenata koji vam jasno ukazuju i olakšavaju lijet, na zmaju imate četiri najvažnija instrumenta: visinomjer (pokazuje na kojoj ste visini), variometar (pokazuje da li idete gore ili dolje), kompas i brzinomjer. I što je također važno naglasiti i pojasniti, na zmaju se sve obavlja u kontra smjeru, pa ćete, primjerice, u želji da idete desno – upravljati u lijevom smjeru…
4Ljepota upravljanja i letenja motornim zmajem ogleda se i u lijetu s isključenim motorom, kada zmaj postaje u pravom smislu svoje osnovne riječi, letjelica koja samostalno »plovi« svojim krilima.
Uslijed sile gravitacije svako tijelo koje se nalazi u zraku mora propadati prema zem-lji, dok sam lijet predstavlja određeni oblik propadanja, koji se stručno naziva finesa. Na metar propadanja određuje se koliko letjelica ima metara propadanja. Zmajevi spadaju u klasu 1-5,5, što znači da oni prilikom propadanja od 1m mogu preletjeti oko 5 metara, a upravo zbog te okolnosti, prema zakonu o zaštiti u zračnom prometu iznad gradskih naselja, industrijskih zona i prometnih čvorišta, obvezna visina je 400 metara na kojoj minimalno moraju svi letjeti. Prema toj računici uslijed nekog problema na motoru zmaj može preletjeti čak 2.000 metara i pronaći prigodnu ledinu za bezbjedno slijetanje. U optimalnim vremenskim uvjetima u zraku se može provesti nekoliko sati, s radom motora ili bez, pa sam na jednom natjecanju u Golubincima prevalio maršrutu Ruma – Fruška Gora – Novi Sad – Kikinda – Okretna točka Zrenjanin – Novi Sad i natrag, koja iznosi oko 200 km.
