Arhiv tekstova
Uvijek gladno gurmansko tržište
Uzgoj puževa doživio je u Hrvatskoj nekoliko uspona i padova. Tako su 1994. godine puževi na malim posjedima postali prava moda i pošast, da bi već 1995. godine došlo do potpunog sloma i napuštanja ove proizvodnje nakon što je jedini organizator proizvodnje iz Zagreba otišao u stečaj.
Danas pužarstvo ponovno doživljava renesansu, ali na drugačijim osnovama. Poučeni ranijim iskustvima dvadesetak hrvatskih proizvođača se udružilo u zadrugu. Od trojice proizvođača iz Slavonije i Baranje, jedan je vlasnik prve zadruge za pužarstvo. Radi se o Ivi Medaku iz Darde, vlasniku zadruge »Deliciae«, koja propagira i organizira proizvodnju vinogradarskih puževa (Helix pomatia), te pomaže svojim članovima i kooperantima davanjem cjelovite tehnologije uzgoja i potreban repromaterijal, uz garanciju otkupa cjelokupne proizvodnje. Osnovni uvjet za pristupanje ovoj zadruzi jest da budući član ima prijavljen obrt za poljoprivrednu proizvodnju ili registrirano obiteljsko gospodarstvo. Cilj zadruge je da što prije okupe do stotinjak članova-proizvođača, koji bi proizvodili od 100 do 200 tona puževa, što je osnovni uvjet da se pristupi izgradnji vlastitih kapaciteta za preradu puževa.
ZNAČAJNA ZARADA: Proizvodnja puževa u ovom slučaju traži preciznost i poznavanje tehnologije uzgoja, tim više jer se ovdje ne radi o uzgoju puževa iz prirode, već o puževima za intenzivni uzgoj. Oni se međusobno znatno razlikuju, ali i kod jednih i kod drugih može zbog maloga nedostatka u tehnologiji proizvodnje doći do velikog pomora puževa. Tada je šteta velika, obzirom na znatna ulaganja u prvoj godini proizvodnje. Upravo je krhkost ove proizvodnje skupo koštala proizvođače s početka naše priče.
Uzgoj puževa donosi značajnu zaradu, jer tržište puževa u zapadnim zemljama progresivno raste, osobito u Italiji, Francuskoj i Belgiji. Potražnja je u tim zemljama znatno veća od ponude i pokriva se uvozom iz tranzicijskih zemalja: Bosne i Hercegovine, Bugarske, Rumunjske, te novih članica Unije: Mađarske i Poljske. Međutim, sve to niti izdaleka nije dovoljno za gurmansko zapadnoeuropsko tržište, osobito pred Božićne blagdane.
PREDNOST UDRUŽIVANJA: U intenzivnom uzgoju su potrebna znatna sredstva (5.000 eura) pri otpočinjanju proizvodnje, zbog potrebe ograđivanja uzgajališta, prskanja tla sredstvima protiv štetnika, te postavljanja unutarnjih ograda u koje se naseljavaju matični puževi.
Jeftiniji način proizvodnje puževa organizira Miroslav Klain. On od prije tri godine uzgaja puževe na površini od jednoga hektara, ali je uz to organizirao udruženje od 150 proizvođača koji na oko 100 hektara uzgajaju puževe. U ovom načinu uzgoja se matična legla puževa skupljaju u prirodi, a zatim uzgajaju u posebno ograđenim površinama zasijanim raznim kulturama. Puževi se tu hrane suncokretom, salatom, špinatom, lubenicama, dinjama i bundevama, te se po potrebi prihranjuju koncentratima. Članovi ove udruge dobivaju pisane upute za uzgoj, povoljne cijene materijala i garantiran otkup puževa. Cijena ovako uzgojenim puževima kretala se od 1,2 eura u svibnju, do 3 eura u rujnu za kilogram. U prosječnim godinama na ovaj način se proizvede do 4 tone puževa po hektaru, a sve to uz dva do tri sata rada dnevno. Kod ovoga načina proizvodnje su manja početna ulaganja, ali je i cijena ovih puževa dva do tri puta niža od onih iz intenzivnoga uzgoja.
