Arhiv tekstova
Sveto vazmeno trodnevlje
Najznačajnije vrijeme u liturgijskoj godini, kada se kršćani prisjećaju muke, smrti i Uskrsnuća Gospodinova jest Sveto vazmeno trodnevlje. Dani koji su pred nama prožeti su duhovnošću, a kako bismo se još bolje pripremili donosimo tekst vlč. Dragana Muharema.
Ako bismo htjeli izdvojiti najsvetije dane u jednoj godini, jezgru bi činila tri dana, koje nazivamo – Sveto vazmeno trodnevlje: Veliki petak (počevši s Misom večere Gospodnje u četvrtak), Velika subota i Nedjelja uskrsnuća Gospodinova. Iako se kalendarski radi o tri dana, u svojoj biti to je neprekinuti slijed događaja Kristove Pashe (muke, smrti i uskrsnuća), zapravo tri trenutka jednog velikog Dana.
Veliki četvrtak – uvertira Vazma
Liturgijska obnova dala je naznaku da vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje, s kojom započinje vazmeno trodnevlje. Dva su akcenta ove liturgije – ustanova euharistije te obred pranja nogu, prikazan kao metafora otajstva križa. Nakon prijenosa svetootajstva (posvećenih prilika) na pokrajnje mjesto (ne u Božji grob!), Crkva ulazi u »veliki post«, u dane kad joj je Zaručnik »uzet«. Vjernici se zadržavaju u molitvenom razmišljanju, napose kroz »Getsemansku uru«.
Veliki petak – prvi dan trodnevlja
Liturgija Velikog petka u središte stavlja otajstvo križa. Tišina je prvi element koji treba biti zamjetljiv. Tišina kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križu i umiranju Božjega Sina (ulazak u tišini i prostracija svećenika na podu). Liturgija riječi, sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Ivanu, protumačena je obredom klanjanja križu.
Velika subota – liturgija tišine
Subota, drugi dan vazmenog trodnevlja, u liturgijskoj je tradiciji ostao dan bez liturgijskih slavlja kršćanske zajednice. Odsutnost obreda nudi kršćanskoj zajednici poseban vid »liturgije«: liturgiju tišine i iščekivanja. Liturgija Velikog petka završila je razilaženjem u tišini, a oltar je ostao ogoljen. Te nam obredne geste posvješćuju da slavljenje Gospodnje muke i smrti nije završeno zajedničkim obredom. Crkva na Veliku subotu ostaje uz Gospodnji grob razmatrajući otajstvo njegove muke i smrti. Na Veliku subotu nema sakramentalnih slavlja, pa ni pričesti (osim bolesnicima kao popudbina). Ovime je više nego razvidna neutemeljena praksa blagoslova jela na Veliku subotu u nekim našim župama, koji se zna čak pretvoriti u svečanu liturgiju! Također, na tom tragu postavljamo upitnim organiziranje javnih pobožnosti na ovaj dan, kao što je molitva krunice, ispovijed i sl.
Bdijenje kao središnjica vazmenog trodnevlja
Vazmeno bdijenje – zbog svoje središnjosti u sveukupnom kršćanskom slavljenju nazvano je »majkom svih bdijenja«. Večer Velikog četvrtka sviće zorom uskrsnoga jutra. Te noći je najsvečanija liturgija Crkva; blagoslov ognja, paljenje uskrsne svijeće – simbol Krista, ulazak u mračnu crkvu, trostruki usklik – Svjetlo Kristovo, Hvalospjev svijeći, svečani Slava Bogu na visini, radosni Aleluja, krštenje katekumena…
Ovi dani čine identitet svakog kršćanina. Središnja otajstva vjere i života crpe svoj izvor u liturgijskim slavljima koja smo sada naznačili. Stoga je to poziv svakom kršćaninu da u ove dane ne štedi ni vremena ni truda kako bi sudjelovao u najsvetijim trenucima života Crkve.
