Arhiv tekstova
Uči računala kako da rade
Male su šanse da se niste zapitali što i kako to rade ti mladi ljudi u veselo uređenim uredima, zadubljeni u stolice i koncentrirani na sadržaje svojih zaslona. A malo je vjerojatno i da niste pročitali ili čuli barem jedanput o ogromnim perspektivama sektora informacijskih tehologija (IT), velikim prilikama za upošljavanjima u tom sektoru, pozamašnim zaradama i čak potrebi da se poslovne kvalifikacije suficitnih zanimanja promijene u smislu zadovoljavanja potreba IT sektora. Čini se da je najveća promoterka razvitka IT sektora kod nas upravo premijerka Srbije Ana Brnabić. Ipak, većini korisnika računala na prosječnoj razini dnevnih potreba, ili ispod nje, kao i svima onima koji računalo uopće ne koriste, nije lako razumjeti o čemu se zapravo radi.
Iz tog razloga smo zamolili za pomoć samog IT stručnjaka koji u svemu odgovara gorespomenutom opisu. Nikola Gorjanac je rođeni Berežac. Ovaj tridesetjednogodišnjak je bio brilijantan učenik Srednje tehničke škole u Somboru, kao i Više škole strukovnih studija u Subotici, nakon koje je studiranje nastavio u Beogradu, na Visokoj školi elektrotehnike i računarstva, želeći najveći stupanj akademske naobrazbe. Pred kraj studija aktivno je programirao za sebe, kako bi, kako kaže, naučio kako sustav funkcionira. Shvativši da je dovoljno obučen za samostalan rad, uspio je naći svoj prvi posao, prešavši u Novi Sad, gdje je nastavio potragu za iskustvom i znanjem, promijenio dvije programerske kompanije, te u suradnji s kolegama iz posljednje od njih otvorio i svoju vlastitu – Bee IT. Smatra sebe prilično snalažljivim. Kaže da ga skoro sve zanima, od fizičkih poslova koje je rado radio, do programiranja kojim se sada bavi.
Vaša poslovna karijera je slična karijeri drugih programera: u roku od šest godina promijenili ste više kompanija, a od prošle godine ste osnovali svoju tvrtku. Što Vas pokreće na ovako hrabre i dinamične odluke: Vaš pogled na posao, zahtjevi tržišta ili kolege s kojima gradite uspjeh svog poslovanja?
Promjena posla je jedna od težih odluka s kojima se susrećemo, ali nekada je neophodna. Ljudi mijenjaju posao iz različitih razloga, ne samo u našem sektoru. Nekada je motiv bolja financijska situacija (veća plaća, više beneficija u novoj tvrtki), nekada je to prijatelj s kojim želiš raditi a prije nisi imao mogućnosti. Međutim, jedan od najčešćih razloga zbog kojih dolazi do promjene posla je promjena projekta ili tehnologije. Uvijek sam bio gladan znanja i u stalnoj potrazi za novim iskustvima. Svaka promjena tehnologije kojom se radi (ili projekta) je novi izazov koji me je stavljao u poziciju da se nadmećem sa samim sobom. Primjer bi bio trkač koji svaki dan izlazi i trudi se da trči krug za sekundu brže nego jučer. To je želja za napredovanjem. Međutim, nekada je lakše promijeniti firmu nego projekt na kojem se radi, te se zato ljudi odlučuju na tako drastičnu promjenu radne sredine.
Koja je razlika između poslova informatičara, programera, web developera i IT stručnjaka? Čini se da ih javnost, potcjenjivački, gleda kao na mlade japije koji sjede pred ekranima i lako zarađuju novac. Je li to zaista tako?
Cijela priča oko programiranja i računalne tehnologije je relativno nova i napreduje veoma brzo zato što uviđamo njezine dobrobiti u mnogim oblastima života. Zbog toga što je nova, ljudi koji se bave njome su mlađe generacije. Fakulteti se usmjeravaju prema ovom tržištu, tako da je sve više mladih ljudi. Kao što ne može svatko biti dobar nogometaš, tako ne može ni svatko biti dobar programer. Ovaj posao vam se ne bi svidio ako ne možete rješavati mozgalice i probleme poput matematičkih zadataka po cijeli dan. Osim mnogih beneficija, dolazi i stanovita doza stresa koja prati programiranje, pogotovo ako je programer na odgovornijoj poziciji, primjerice vođa tima. Potrebna je jako dobra usredotočenost cijeli dan, a često radni dan ne traje samo osam radnih sati. Informatičar je najopširniji naziv za ljude koji rade na procesuiranju različitih informacija i koriste se njima u različite svrhe. Kod nas se termin najčešće primjenjuje za ljude koji barataju računalima na višoj, naprednoj razini. Programer je naziv za stručnjake koji »uče« računalnu tehnologiju i strojeve da rade za njih određene zadatke. To mogu biti strojevi u pogonima, trgovinama, bolnicama, mobilni uređaji... Uopćeno, oko nas su različiti strojevi koje netko mora »naučiti« da se ponašaju po određenim zakonima. Sve se to radi kako bi nam se olakšala svakodnevica. Web developeri su programeri koji su okrenuti programiranju aplikacija na internetu. Sve web stranice koje posjećujemo pretraživačima svakodnevno djelo su nekog web developera. Pod IT stručnjakе spadaju svi gore navedeni, ali i oni koji su zaduženi za podizanje računalnih mreža u kompanijama, postavljanje sigurnosnih protokola i zaštitu od nepoželjnih upada. Postoje mnoge grane sektora informacijskih tehnologija osim ovih navedenih koje su veoma bitne i međusobno zavisne da bi sve funkcioniralo kao jedna cjelina.
Često slušamo o velikim mogućnostima IT sektora i velikom utjecaju digitalizacije na poboljšanje i olakšanje poslovanja i naših svakodnevnih života. Čak i oni koji su se opirali ulasku tehnologije u svoje živote morali su se pomiriti s tim da svakodnevne poslove obavljaju barem djelomice putem IT tehnologije. Je li ona stvarno svemoguća, a njezine mogućnosti bezgranične?
Je li lakše kupovati iz svoje kuće ili otići do trgovine udaljene 100 km dalje kako bi se uzeo omiljeni dezen za novi ormar? Globalna povezanost nam omogućuje da kupujemo stvari s druge strane Planeta i da nam one stižu na kućnu adresu. Sva digitalizacija koja se primjenjuje je u cilju ubrzavanja funkcioniranja sustava i olakšanja jednostavnih, a nekad zamornih poslova. Nisam ljubitelj čekanja u redovima u bankama, ali računi se nekako moraju platiti. Primjer dobre primjene mobilnih tehnologija i internetskog bankarstva nam omogućuje da dugo vrijeme provedeno u nekom redu u banci zamijenimo s pet minuta na svom telefonu. Telefon je uvijek s nama, tako da je to stvarno jednostavna radnja. A ostatak vremena uvijek možemo provesti na mjestu koje volimo. Oni koji su se opirali digitalizaciji su uvidjeli njene mogućnosti ili su morali odustati od ideje da će je moći zaobići. Potrošači žele promjene, tako da je to jednostavan i prirodan tijek stvari. Ne mogu reći je li tehnologija svemoguća, jer se neke stvari ipak ne mogu zamijeniti tehnologijom. Rijetko tko želi popiti kavu preko mobitela s drugarima. Iznimka je ako je taj netko 1000 kilometara udaljen od vas. Ipak, vjerujem da su svi do sada uvidjeli da nam tehnologija daje veliki i neograničen spektar mogućnosti. Svijet se brže razvija od kako smo ušli u digitalnu eru, a ona je tek započela.
Zbog čega IT sektoru treba toliko puno novih stručnjaka?
Sve je veća potražnja, a zbog toga ima i sve više posla u IT sektoru. Cjelokupna priča oko digitalizacije je kod nas i u okruženju još na početku i potrebni su kadrovi različitih specijalnosti. Zbog toga i postoji manjak IT stručnjaka. Fakulteti nisu toliko jednostavni za završavanje, a i kad se završe, mnogi uvide da to nije nešto što ih privlači. Mnogi krenu od ideje da je to samo sjedenje za računalom, uživanje po cijeli dan, ali stvarnost je mnogo drugačija.
Može li doći do pretjerane ovisnosti društva o automatizaciji? Ima li osnova da se plašimo općeg kraha tehnologije koja danas podržava sve važne oblasti našeg okruženja?
Lako je naviknuti se na brže, komfornije i jednostavnije. Automatizacija čini društvo drugačijim i mijenja tijek njegovog napredovanja. Mislim da može doći do pretjerane ovisnosti o tehnologiji, ali to ovisi i od prirode same osobe. Svatko je vjerojatno vidio djecu koja, umjesto da trče s vršnjacima, sjede za računalom gledajući sadržaj na internetu. Nisam još imao priliku zabrinuti se zbog općeg pada tehnologije, jer se i dalje sustav mijenja i napreduje. Veliki se značaj daje stabilnosti sustava i održivosti rješenja koje svakodnevno koristimo. Sve se unaprjeđuje, a ako mane i postoje, radi se na njihovom što bržem uklanjanju.
Postoji fama o tome da se stručnjaci za programiranje uopće ne moraju formalno školovati, odnosno da se znanje, iskustvo i vještine mogu steći samostalnim učenjem, putem internetskih tutorijala, samostalnom borbom za informacijama i praktičnim radom. Je li to zaista tako ili je riječ o urbanoj legendi?
I jeste i nije. Svatko tko ima dovoljno volje i dovoljno je sposoban naučiti »zanat« može uspjeti i bez nekog formalnog obrazovanja. Isto je pitanje bi li svatko od nas mogao postati profesionalni sportaš ili vrhunski slikar ako bi se dovoljno trudio i žrtvovao? Na to pitanje stoji isti odgovor. Svatko može probati, pa možda i pronađe nešto što će mu biti zanimljivo.
Vaša kompanija specijalizirana je za rješenja u kupovini putem interneta. Koliko je takva trgovina zastupljena u Srbiji? Možete li zamislite svijet bez klasičnih dućana?
Što se tiče trgovine u Srbiji, sve više prodavaonica se okreće internetskim rješenjima. Mislim da mlađe generacije to prihvaćaju sasvim normalno. Više volim proći kroz web trgovine pa poručiti što mi treba na kućnu adresu nego obilaziti desetak dućana koji možda ni nemaju ono što tražim. Čak se neke stvari koje se probaju u prodavaonicama (npr. odjeća) mogu lako poručiti jednostavnim uzimanjem svojih mjera. Svaka ozbiljnija internetska stranica nudi tablice s veličinama i moguće je lako odrediti svoj broj. Ne vjerujem da će klasične trgovine nestati u skorijoj budućnosti. S porastom virtualne realnosti vjerojatno će biti nekih novih ideja i modela prodavaonica koje će smanjiti potrebu za posjećivanjem fizičkih prodavaonica. Uvijek će biti ljudi koji vole opipati, pomirisati ili probati okus onoga što kupuju.
Kako IT stručnjaci, koji veliki dio radnog vremena provode sjedeći, što za organizam nije najbolja opcija, brinu o svojem zdravlju? Koji je Vaš recept za čuvanje zdravlja?
Volim se baviti sportom. Aktivno treniram crossfit, tako da mene to ispunjava po pitanju fizičke aktivnosti i predstavlja veliki dio moje dnevne rutine prije posla skoro svaki dan u tjednu. S obzirom na to da mi u kompaniji puno sjedimo, potrudili smo se uzeti stolice u kojima je sjedenje jako udobno. Fizička aktivnost mi je možda i više potrebna kao opuštanje za glavu i čišćenje od nagomilanih informacija. Trčanje 15-20 minuta nakon posla mi potpuno »očisti« sve nakupljene misli i praktički mogu nastaviti raditi istim tempom i poslije 8 sati rada. Osim samog treninga u klubu volim roniti, tako da jedva čekam prilike da se spustim ispod površine vode. Mislim da si svatko treba naći nešto zbog čega se želi odvojiti od televizora i izaći na druženje, bilo da je to obitelj, društvo ili čak kućni ljubimci.
Marko Tucakov
