Arhiv tekstova
Osnivanje novih poduzeća
Kod drvoprerađivačke skupine isticalo se dioničarsko društvo »Hrast«, dio skupine »Ferrum«. Osnovano je uz udio većinskog kapitala toga poduzeća i radilo je na upotpunjavanju proizvodnoga procesa – obradom drveta i izradom dijelova od tog materijala, koji su se koristili u popravci vagona – koje je izvodio »Ferrum«. Pored »Hrast a. d.« javljaju se firme – »Braća Špicer« koja je imala široki asortiman razne drvene robe za kućanstvo, igračaka i sportske opreme (ušla u likvidaciju 1929. godine), »Braća Lenard« koja se bavila i izradom limene i druge robe, »Braća Pletl«, proizvođači drvenih i metalnih pogrebnih sanduka, »Braća Šipoš«, tvornica namještaja, kao i tvornica četaka »Jene Vajs«.
U dioničarskom društvu »Hrast« većina dionica je bila u rukama vlasnika židovskog porijekla, a slična situacija je bila i u pretežnom dijelu drugih firmi, gdje su Židovi – Lénárd Löwinger, Spitzer, Weiss, bili vlasnici ili većinski dioničari. Zastupljenost Hrvata u ovoj skupini je bila minimalna. Tako se Lajčo Kaić, stolarski majstor, javlja 1921. godine kao vlasnik radionice za izradu i popravak čamaca. Ona se nalazila na Paliću. Nakon toga registrira i radnju za izradu drvene robe u Subotici. Da je s tim poslovima imao više uspjeha nego s čamcima, svjedoči i to, što je radnja 1937. godine bila uvrštena u industrijske kapacitete.
METALOPRERAĐIVAČKA GRANA: Industrije papira, ili pogona za izradu papira u Subotici nije bilo. Ovdje se javljaju samo firme koje su se bavile preradom gotovog papira i izradom razne papirne robe, a i one su bila slabije razvijene i rijetko su se uzdizale s manufakturno-obrtne razine na razinu industrije. Pokraj pogona za preradu papira i onih firmi koje su se bavile izradom robe od celuloida, u Subotici je postojalo osam tiskara. Sve radionice za preradu papira i celuloida bile su osnovane od strane Židova i u vlasništvu Subotičana židovskoga porijekla. Udio gospodarstvenika te nacionalne skupine se ogledao i u vlasničkoj strukturi tiskara, kako u vrijeme njihovoga osnivanja, tako i u poslijeratnom periodu, kada neke dospijevaju u vlasništvo države (Tiskara Direkcije državnih željeznica) ili bivaju otkupljene od strane privatnika. Po veličini i kapacitetima isticale su se: »Minerva d. d.« i »Jugoslavenski dnevnik«. U Minervi, koju je osnovao Ferenc Fenjves /Friedmann/, dionički udio imao je istaknuti javni djelatnik, novinar i književnik Joso Šokčić.
Iako je ova industrijska grana – metaloprerađivačka – bila u ovim krajevima bez odgovarajuće sirovinske baze – ruda metala i goriva, ona je, zahvaljujući prethodno već solidno razvijenoj zanatskoj osnovi, naraslim potrebama tržišta i inicijativama sposobnih i stručnih pojedinaca – bilježila prve korake već od 1888. godine. Tada je osnovana tvornica u vlasništvu Imrea Rothmanna, livnica i tvornica opruga i željeznog namještaja. Do 1918. godine pojavila se na subotičkoj gospodarskoj sceni i radionica za izradu dinamo motora Lászla Reitera (osnovana 1906.) i tvornica Samuila Sajdnera, koja proizvodi metalni namještaj (osnovana 1914.). Sva tri poduzeća, jedina u toj grani subotičke industrije, bila su u vlasništvu Židova.
PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA: Od 1918. godine, u izmijenjenim državno-političkim okolnostima, nastavit će s radom do tada postojeći pogoni tih triju firmi, a u idućem periodu osnivat će se i nova poduzeća. U formi dioničarskih društava bit će ih osnovano osam. U svima su osnivači i vlasnici dionica bili i Židovi. Firme, poduzeća u inokosnom vlasništvu, vezana za obradu metala, nalazit će se većinom isto tako u rukama subotičkih Židova, a također i najveća trgovina željezarskom robom – »Barzel«.
Jedno od najvećih poduzeća u Subotici, kako po ekonomskoj snazi, tako i po broju uposlenih radnika, bila je tvornica, prvobitno pod nazivom »Tvornica gospodarskih strojeva i ljevaonica željeza d. d.«, koja kasnije dobiva naziv »Ferrum d. d.« (latinski »ferrum« znači željezo), odnosno metalsko prerađivačka grupacija poduzeća koja će nastati od te firme. Inicijator, utemeljitelj i osnivač tog poduzeća je Dragutin Štajner (Kolomán Steiner).
Kao akcionari se javljaju: Antun Bešlić, Pavle Ungar, Miloš Gavanski, Dušan Manojlović, Aleksandar-Šandor Rajčić i Bogdan Dimitrijević. U 1922. godini predsjednik Upravnog odbora je Antun Bešlić, direktor »Prve hrvatske štedionice, filijale Subotica«, u čiju financijsku sferu je »Ferrum« i pripadao. Generalni ravnatelj je bio Dragutin Štajner, a poslovni ravnatelj Dušan Manojlović. Slavko Dukanac i dr. Aleksandar Šnajder, beogradski odvjetnik, dr. Vladislav Manojlović iz Subotice, Zlatko Pukler, zamjenik ravnatelja »Prve hrvatske štedionice« iz Zagreba, novi su članovi Upravnog odbora izabrani na izvanrednoj skupštini 3. studenoga 1922. godine.
