Arhiv tekstova
Probijanje zida
4. studenoga 1876. godine u Zagrebu je prvi put izvedena opera o događaju koji opisuje herojski otpor šačice Hrvata silovitoj vojsci Sulejmana Zakonodavca kod Sigeta 1566. godine te lukavost velikoga vezira Mehmeda Sokolovića kao i herojsku pogibiju Hrvata u posljednjem jurišu. Taj je događaj inspirirao je mnoge pjesnike, pisce i slikare, ali pučke stvaraoce. Legende o zauzimanju Sigeta postoje u kolektivnoj svijesti Ukrajinaca, Rumunja, Slovaka, Poljaka, te, dakako, Mađara i Hrvata. Njemački je dramatičar Teodor Kerner, čijom je dramom Nikolas graf von Zriny otvorena 4. listopada 1834. prva kazališna zgrada u Zagrebu – Stankovićev gornjogradski teatar, prvi, kako se danas zna, uveo Zrinskog na kazališne daske. Prvu operu o tom događaju skladao je Ivan pl. Zajc. Na libreto Huge Badalića, dramaturški cjelovit, Zajc je dodao glazbu nadahnutu nacionalnim osjećajima.
6. studenoga 1883. godine rođena je u Bjelovaru Nataša Rojc, hrvatska slikarica. Mnogi umiru oko svoga rođendana, no Nataša Rojc je umrla upravo 6. studenoga 1964. godine, na svoj rođendan u Zagrebu. Privatno je studirala slikarstvo kod Otona Ivekovića, a nastavila u Beču i Münchenu gdje je upoznala Miroslava Kraljevića. Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovićevom ateljeu. Osobito je njenom slikarstvu bio sklon Izidor Kršnjavi što je bio početak njene prave afirmacije u hrvatskom slikarskim krugovima.
8. studenoga 1909. godine rođen je U Trnavi kraj Garešnice Ivan Dončević – pjesnik, prozaik, dramski pisac, novinar, urednik i nakladnik. Objavio je nekoliko zbirki pjesama, a pravu je književnu afirmaciju stekao romanima i novelama u kojima je obradio život u provinciji, omiljenoj temi hrvatskih realista. Najvažnija djela su Lirika, Haganjske priče, Ljudi iz Šušnjare, Horvatova kći (taj roman će Dončević preraditi i nazvati ga Životopis bez svršetka), Propast, Biser i svinje, Mirotvorci, Krvoproliće kod Krapin te drama Kazna. Godinama je uređivao književni časopis Republika. Umro je 1982. godine.
9. studenoga 1989. godine, u noći, nakon proslave povodom 750 obljetnice Berlina, Nijemci su počeli rušiti Berlinski zid s obje njegove strane. Povijest je procesija grubosti i netolerancije i pruža nam, najčešće, prizore nad kojima se zgražamo. Mrlju na obrazu Europe ostavio je i Berlinski zid. Premda je toga dana Erich Honeckar, vođa DDR-a izjavio »Zid će stajati tu stotinu godina, on našu Republiku štiti od razbojnika i fašista«, komunistički režim nije imao snage zaustaviti svoje stanovnike u želji za slobodom, afirmacijom i težnji ka sreći u ujedinjenoj Njemačkoj i u ujedinjenoj Europi. Nakon probijanja prolaza u zidu mnogi su se sreli s prijateljima i članovima obitelji koje nisu vidjeli desetljećima. Hladni rat se usijao upravo u Njemačkoj, zbog koje je, navodno, i počeo. Ideološka suprotstavljenost te drugačiji pogledi na osobni osjećaj sreće, vrijednosne kriterije, religiju i gospodarstvo podijelili su Europu. Međutim, iz DDR-a je pobjeglo na Zapad približno dva i pol milijuna Nijemaca. Nemoćni da riješe uzroke bijede i neslobode, komunističke su vlasti primijenile represiju. U nedjeljno jutro 13. kolovoza 1961. godine na granici između DDR-a i SRNJ postavile su komunističke vlasti bodljikavu žicu i betonske i drvene zapreke, a istoga je dana počela gradnja zida, koji će postati sinonim neslobode. U Berlinu je stajalo 45 kilometara zida a Zapadni je Berlin opasalo još 120 kilometara zida. U 35 godina tisuće je ljudi pobjeglo preko zida. Mnogi su uhićeni, a 191 osoba ubijena je prilikom pokušaja prelaska zida.
9. studenoga 1884. godine otvorena je u Zagrebu Strossmayerova galerija. Biskup đakovački i srijemski Josip Juraj Strossmayer skupljao je umjetnine na području svoje biskupije, a potom je skupljanje proširio na Europu. Slušajući savjetnike, koje je imao diljem Europe, kupio je mnoge dragocjene predmete te slike i kipove u Njemačkoj, Češkoj i Italiji. Umjetnine su pohranjene u Akademijinoj palači na Zrinskome trgu, koju je izgradio Fridrich Schmidt. Gradnja je potrajala jer je razorni potres 1880. godine dobrano poremetio statiku temelja i zidova pa je još nedovršenu klasicističku zgradu trebalo obnavljati. Prvi ravnatelj Galerije bio je Izidor Kršnjavi, koji je prigodom otvaranja Strossmayeru priredio veličanstven doček te tiskao prvi katalog. Galerijski font neprekidno je rastao, a kada je Ante Topić Mimara donirao 1967. godine dio svojega blaga, Galerija je postala središnjim mjestom raznolike kulturne djelatnosti.
9. studenoga 1879. godine u Lepoglavi je rođen Milan Šufflay. Kada se budu znanstvenici bavili pseudonimima u Hrvata, ime Milana Šufflaya naći će se u mnogim segmentima društvenoga života. Bavio se poviješću, politikom, književnosti i mnogim drugim djelatnostima, no kako je režimima bio nepoćudan, mnoge je radove objavio pod pseudonimima. Kada se otkrilo tko se pod njima krije, tragično je završio život. Osim pravaške orijentacije bavio se poviješću Albanaca što je bilo dovoljno da ga režim kralja Aleksandra Karađorđevića ubicira kao najvažnijeg državnog neprijatelja. Na sveučilištu u Zagrebu predavao je pomoćne povijesne znanosti i kada je bio u naponu snage, umirovljen je. Nadasve. Zatočen je i robijao je u Srijemskoj Mitrovici. Shvativši kakvo mu se zlo sprema jer je razobličio Aleksandrove metode represije prema Albancima, taj tada vodeći europski albanolog, počeo je rabiti pseudonime te je prestao potpisivati novinske tekstove i letke. Napisao je romansiranu pripovijest iz albanske povijesti Kostadin Balšić pod imenom Alba Limi, a znanstveno-fantastični roman Na Pacifiku kao O’li Imona. Kada je režim otkrio tko se krije iza pseudonima i raznih inicijala, stigao je iz Beograda nalog od samog kralja Aleksandra o likvidaciji Šufflaya. Agenti su ga dočekali uvečer 18. veljače 1931. i na smrt ga pretukli teškim štapovima. Iste je noći umro.
