Arhiv tekstova
Život izvan matice
Doselivši se u 16. stoljeću u tadaš-nju Zapadnu Ugarsku gradišćanski Hrvati stoljećima su činili jedinstven nacionalni korpus. Poslije propasti stare podunavske Monarhije, kad je došlo do podjele zapadne Ugarske na Mađarsku, Čehoslovačku i austrijsku saveznu pokrajinu Burgenland, gradišćanski Hrvati su živjeli podijeljeni u te tri zemlje.
I danas žive na području današnje austrijske savezne pokrajine Gradišće i Beču, u pograničnim dijelovima Mađarske i oko Bratislave u Slovačkoj. »Međutim, od 1. svibnja ove godine svi gradišćanski Hrvati ponovno su zajedno – u Europskoj Uniji«, kaže predsjednica Hrvatskog kulturnoga društva u Gradišću mr. Zlatka Gieler.
NAJSTARIJE DRUŠTVO: Profesorica povijesti i muzike, magistrica Gieler je predsjednica HKD-a, najstarijeg i najbrojnijeg društva gradišćanskih Hrvata u Austriji od 1988. godine. Ove godine, kako nam je rekla tijekom svoga posjeta Subotici, Društvo je proslavilo 75. godišnjicu svoga postojanja i uspješnoga rada. Proslava se održala u selu Vulkaprodrštof u kojem je Društvo utemeljeno, a koje danas ima preko trideset seoskih organizacija.
»Svrha osnivanja, odnosno cilj svih naših aktivnosti je da se gradišćanski Hrvati održe i da se omogući i budućim generacijama da sačuvaju vlastiti nacionalni identitet. Procjenjuje se da ukupno ima oko 55 tisuća gradišćanskih Hrvata. Međutim, za razliku od naših starih, koji su svi znali hrvatski i pored toga i mađarski i njemački jezik, danas sve manje mladih govori svoj materinji jezik. Izmijenila se struktura stanovništva u krajevima i mjestima gdje tradicionalno žive gradišćanski Hrvati, te dijelom i zbog toga veliki broj djece sve manje govori hrvatskim jezikom a sve češće isključivo njemačkim«, kaže Gieler.
Odlaskom gradišćanskih Hrvata s hrvatskoga povijesnog i jezičnog prostora, njihov se jezik sačuvao u bitnim obilježjima onakav kakvim su ga od 16. stoljeća u razdoblju od oko 150 godina donosili iz stare domovine. Taj se jezik, moglo bi se reći, razvijao paralelno s hrvatskim standardnim jezikom, normirajući oblike kakvi su većinom bili u uporabi, a to znači one proizašle iz čakavske osnovice pretežno ikavskoga izgovora.
Dvojnost gradišćansko-hrvatskog i hrvatskog standardnog jezika održala se i danas, pa je tako u Gradišću prihvaćeno da se koriste oba. »Imamo vlastiti jezik i gramatiku i rječnik i različite dijalekte u selima. Djeca u vrtiću kreću s dijalektom i postepeno prelaze na hrvatski književni jezik, a u višim razredima i na fakultetima u Beču, Gratzu i Željeznom uče standardni hrvatski jezik, te tako u izobrazbi nauče i gradišćanski i standardni hrvatski književni jezik« kaže, Gieler.
KOŠIĆ: Različite su aktivnosti Društva prije svega na polju opće kulture, kroz organiziranje kazališnih predstava, tamburaških grupa, zborova, izdavanje publikacija, CD-a, knjiga ali trenutno najvažniji i najskuplji projekt je projekt »Košić« (što znači košnica), koji se odvija u trinaest mjesta. »Radi se o poslijepodnevnom bavljenju djecom gdje je princip da učitelji isključivo govore na hrvatskom s djecom« pojašnjava Gieler »dnevno najmanje dva do četiri sata. Isključivo se govori na hrvatskom jer djeca idu lakšim putem i odmah bi govorili njemački da je to moguće, budući u pojedinim mjestima djeca slabo govore svoj materinji jezik jer gdje nema podrške od roditelja gubi se hrvatski jezik. Tako odrasli sada znaju hrvatski ali djeca sve više ne znaju već govore njemački.«
U Željeznom HKD ima svoju zgradu u kojoj je smješten tamburaški notni arhiv, videoteka i knjižnica, a u mjestu Borta je ured za južno Gradišće. »Suradnja s matičnom domovinom je dobra, uz pomoć Vesne Njikoš, osobe ovlaštene za Gradišćanske Hrvate u Beču«, kaže Gieler. »Imamo redovite kontakte, dolaze nam u službene posjete, organiziramo gostovanja glazbenih zborova iz Zagreba, povezujemo sela i škole iz Austrije i Hrvatske. Osim toga šaljemo svoju djecu na tečajeve hrvatskog jezika preko Hrvatske matice iseljenika u Hrvatsku, jer asimilacija je velika. Pokraj aktivnosti Društva imamo emisije na hrvatskom jeziku na regionalnom radiju 42 minuta dnevno i jednu TV emisiju tjedno. Imamo tjedne hrvatske novine i ‘Crkvene tjedne novine’, a ‘Glasilo’ HKD-a izlazi pet puta godišnje«.
Financiranje aktivnosti Društva najvećim dijelom osigurava država Austrija, savezno kancelarstvo u Beču, na temelju projekata koje društvo predlaže, a manju svotu daje zemlja Gradišće, a tu je i financiranje od sponzora i članarine. Za prekogranične projekte, od kojih je HKD do sada ostvarilo dva, natječe se za sredstva Europske unije.
