Bajmačanka Roska (izmišljeno ime)
Kad sam prija nikoliko godina s tetom iz Đurđina pritreso koješta o lendupi, potvrdila mi je šta sam znao o njoj, al mi je i koješta napripovidala o Roski Kolarovoj iz Bajmaka s kojom se dobro znala. Od nje sam dozno da je Roska vrimenom dospila na velik glas, lipo je živila od malo zemlje i onog šta je zavridila ko lendupa. Roska je stala u Paprenjači, u sokaku kudan su išla čeljad i kolija bajmačko-naćvinskim prtenim (litnjim, zemljanim) putom.
Tušta nji kad su četvrtkom s hetije (stalni tržni dan) išli na salaš obično su svratili u Ninuškin špecerajski (mješovita roba) dućan za petrolin, so, mašine (šibice), kvas i kojekaku kolonijalnu robu. Svi su salašari morali proć isprid Roskine kuće, zato je po lipom vrimenu uvik dospivena Roska vazdan sidila na počivalici (klupici) prid kućom, el je po ladnijem vrimenu stojećki potpačila (naslonila se) na dovratak ambetuški vrataca. Tu je s poznatima čeljadima mogla razminit koju rič. Kad se okišilo el zimi zaladilo onda se Roska nalaktila na uzgljančicu u pendžeri otkaleg je vrebala ko i di iđe sokakom, šta se napolju dešava. U većini kuća u naseljima ženska čeljad su nalakćena u pendžeri pratila šta se dešava na sokaku, iako je za to bio podesniji kibic-fenster (izbočen dio prozora), kojeg su imale gazdačkije, najčešće švapske kuće.
KAKO JE LENDUPA PRIBAVILA OBAVIST: Roska je časkom doznala šta je zanima, divan je počela sa ženskim svitom, uvik raspoloženim za divan: kobajage (tobož) raspitala se kako njim je na salašu, šta imadu novog, a nije propuštila ni da usput pofali tog s kim divani. Ko na priliku žensku je pofalila: kako imate smišan (ljupki) keceljac, el čula sam da ste odranili tušta pileža el ćer vam je baš fajinska divojka… i tako redom.
Čim je ovako otkravila sugovornicu počela se raspitivat o komšiluku, pa je posli par riči onako usput spominila i tu obitelj za koju se raspitiva: pripovida se da su ta čeljad vridna, el da nisu taki; da dobro vode gazdaluk el nisu čuvarni; a na velikom su glasu ko trošadžije; da su prandavi el zdravo čisti; da su roditelji odranili dobru dicu koju svi fale el kude… i tako sve najbolje o njima el ji je tarmala. Ljudi ko ljudi, vole ispravit zabludu i prisudit o tom ko je kaki, pa ako je Roska za tu obitelj kazala štogod, a da to nije tako, onda su je ispravili, tako je Roska doznala istinu. Komšije su najbolje upućeni u to šta se dešava u komšiluku, a ono šta je za falu el je kako pomanjkanje to se ne mož sakrit.
Lendupa se nije zadovoljila samo s jednom obavisti, paštrila se da se raspita od više čeljadi, da s više strana skupljene obavisti poklopi, tako je pouzadnije doznala šta je zanima o tom čeljadetu el obitelji.
LENDUPINA HASNA: Kad je lendupa dotičnoj čeljadi ispripovidala šta je sve doznala, obavila je traženu uslugu, pa ako se za nju nisu unaprid pogodili, darivali su je prema mogućnosti: ritko kad novcima, al najčešće s onim čeg su imali na salašu. Naši preci su bili zdravo »teški na buđelaru (novčaniku) », iz njeg su novce vadili samo u nuždi, zato su s lendupom uslugu pogodili za žito el kuruze; pilež, pućke il ukljukanu gusku u adventu; krumpir; katkad prase; od ogriva čutke (oklasak), ogrizine (stabljika kukuruzovine bez lista) el čemu tom nalik. Lendupa je primila svašta šta joj triba za život, jel se baš nije zdravo otimala za poso, nit je imala vrimena za njeg.
NESTANAK LENDUPE: Lendupa je iz života naši predaka polagano počela nestajat posli Drugog svitskog rata, u drugoj polovici XX. vika je nestala, nije bilo potribe za njezinom uslugom. Društvene promine posli Prvog, a osobito posli Drugog svitskog rata su dovele i do promine odnosa med mladima, sve češće su subatom dolazili u varoš el okolna sela di su se upoznali najpre u tančurama (sale za igranku /ples/), a vrimenom i u salama domova kulture el po kafanama, često i brez posridnika.
Uspominu na lendupu čuvaju stariji u svojim sićanjima na kadgodašnje vrime, a i ova će je pripovitka sačuvat od zaborava, ko i toliku drugu čeljad, koji su iz zadovoljstva el rad hasne paštrili da doznadu štogod o nikom čeljadetu za račun drugog.