Ian Brown
Ovo je četvrti samostalni uradak pjevača Iana Browna člana legendarnih Brit-pop (prije samog nastanka žanra pod tim nazivom) i nikada prežaljenih veličina The Stone Roses. Njegova karijera je bila u startu određena prejakim predznakom Stone Rosesa, svatko je mogao znati da se takvi dometi teško mogu ponoviti. Sa druge strane, solo karijera je jedan novi i drugačiji put.
»Solarized« je ostvarenje već prepoznatljivog Brownovskog žanrovskog istraživanja, te otvara vrata pravcima poput trip hopa, duba i reggea, kao i sekvenciranju pojedinih dance elemenata. Kvaliteta ovog poteza ogleda se u inteligentnoj i zreloj uporabi ovakvih »oplemenjivača« albumske atmosfere. Iako eklektičan, ovaj album posjeduje cjelovitost, što je odlika tek prijašnjeg albuma, dok su prva dva izdanja ovog autora zvučala kao singlovi ispunjeni dodatnim, nesređeno-zbrzanim i nepromišljenim pjesmama/numerama.
GURU MANČESTERSKOG IMIDŽA: Suradnika na ovoj ploči ima dosta, ali dominira prisutnost Aziz Ibrahima, a konstruktivna je bila i suradnja s frontmenom Oasisa, Noelom Gallagherom u numeri »Keep What Ya Got«, koja zvuči toliko efetno da bismo lako mogli pomisliti kako ju je Gallagher trebao sačuvati za sljedeći album svoje matične skupine. Ipak nije… Tekstualno, album je ispod prosjeka, interpretiran u standardiziranom jeziku punom predvidivih floskula (koje ipak jesu dio ljudskih života i neke vrste istine o njemu), ali bez »prave« niti. U melodijskom sustavu ovoga puta osjetna je dominanta istočnjačkih skala u gitarističkim dionicama i synth frazama Aziza Ibrahima (naslovna pjesma »Solarized«, »One Way Ticket To Paradise«, zatvarajući instrumental »Happy Ever After«), a najuspjelija novina Brownovog kreiranja je uporaba trubača u meksikanskom latino-ključu oličenih u formi fanfara (pjesma »Time Is My Everything« ili odlična, nježna ispovijed »The Sweet Fantastic«). Političku aktualnost Brown sagledava kroz antiglobalističku pjesmu »Kiss Ya Lips (No I. D.) », viziju suvremenog svijeta u atmosferičnoj »Upside Down«, a svoja traganja za identitetom u čvrstom ritmu pjesme »Home Is Where The Heart Is«.
Guru mančesterskog imidža King Monkey (pseudonim ovog autora) načinio je još jedan mali korak na sceni tzv. plesnog rocka. Vjerojatno je da će se njegove najnovije skladbe uskoro pojaviti i u različtim remiksima (James Lavelle (UNKLE) već najavljuje jedan), te tako i naći na plesnim podijumima širom svijeta…