Arhiv tekstova
Nisam poput Maksa Lovreka
Splitski kazališni glumac Ante Čedo Martinić (1960.) doskora je bio poznat samo vjernoj teatarskoj publici pred kojom igra posljednja dva decenija. Iako je akademski obrazovan (završio je Glumačku akademiju u Zagrebu), ovaj vrstan i nesporno talentiran glumac svoju pravu medijsku priliku dočekao je tek u »najboljim godinama«, zaigravši jednu od naslovnih uloga u prvoj hrvatskoj telenoveli. Poslije trećine prikazanih nastavaka njegov lik Maksa Lovreka, glavnog negativca i suparnika konkurentske obitelji Jurak, oko kojih se »vrti« cijela priča, nepodijeljeno je osvojio i kritiku i publiku…
4Otkud kazališni glumac pred kamerama prve hrvatske telenovele?
Prilikom odabira za glumačku podjelu u »Villa Mariji« postupak pronalaženja željenih glumaca se odvijao po čisto tržišnom postupku. Producenti serije su pronašli moju fotografiju na web stranicama našeg glumačkog ceha (sindikata) i pozvali su me na audiciju. Isprva sam malo razmišljao, s obzirom da je u pitanju sapunica, ali, kako je ponuđena uloga predstavljala jednu od glavnih, pomislio sam – zašto ne?
4Do uloge Maksa Lovreka bili ste posve nepoznati širem gledateljstvu.
Istina je da su se mnogi s čuđenjem zapitkivali – tko je sad ovaj, otkud je on došao, ali, iako sam već dvadeset godina glumac, za većinu je moje pojavljivanje na setu predstavljalo ogromno iznenađenje.
4Svoj glumački talent dokazali ste izvrsno se uklopivši u scenarijem zadani lik, a uloga glavnog negativca kao da je pisana za Vas.
Isprva sam dobio nekoliko epizoda na čitanje, kako bih vidio o čemu se uopće radi u seriji, a moram priznati kako mi je u samom startu uloga negativca nekako puno zanimljivija. Negativni junaci su uvijek nekako intelektualno snažniji, što izražavaju kroz spletkarenje koje karakterizira njihov lik u mentalnoj nadmoći prema onima koji to nisu. Maks Lovrek kojeg tumačim ima mnogo uspona, padova, kriza i dramskih momenata, što je, vjerujem, atraktivno za gledanje. Također moj lik, kada bi se sažeo u kakvom filmu od dva sata, bio bi još zanimljiviji i dinamičniji nego što je to u serijalu od 160 nastavaka.
4Kako biste ocijenili lik koji tumačite?
Prije svega privlači me što lik koji tumačim nije ni malo nalik meni, te igram nešto što privatno nisam. Primjera radi imam nekoliko scena u uredu prilikom kojih toliko glatko manipuliram bankarskim poslovima uz potrebnu poslovnu komunikaciju, a opet osobno, moram priznati, nemam nikakvog pojma o biznisu. Stoga mi pričinjava užitak igrati takvoga čovjeka koji vuče sve niti, barata ljudskim sudbinama oko sebe, odrađuje velike poslove, jer po svojoj prirodi to nikada ne bih mogao raditi. Opet, kada se Maks gleda s obiteljske strane, on je duboko emotivna ličnost koja je imala tri nesretne ljubavi u svom životu. Unatoč svojoj poslovnoj strani, u kojoj ne preže ni od čega radi ostvarenja zacrtanog cilja, on je doma obiteljski čovjek pun topline prema svojim najbližima.
4Koju biste odigranu scenu posebno izdvojili?
Jedna od upečatljivih scena, koja me se posebno dojmila, bila je ona kada sam imao upereni pištolj u lice od strane naftnog moćnika i kada se Maks Lovrek našao na koljenima moleći za život. Mislim da sam u toj sceni uspio dočarati jednu od rijetkih situaciju u kojoj je moj lik bio posve nemoćan i izvan kontrole, koja mu je toliko svojstvena prema scenariju.
4Tijekom snimanja veći dio dana ste provodili u ulozi Maksa Lovreka, tajkuna i moćnika, koji živi u raskoši svog bogatstva. Kako Vam je padao prelazak u vlastiti svijet Ante Čede Martinića?
Prelazak u realu stvarnog života nije mi predstavljao problem s obzirom da se »Villa Maria« snimala svega nekoliko mjeseci, a ne nekoliko sezona poput sličnih mnogih većih inačica istog tematskog žanra. Također moja uloga, prema snimljenoj minutaži, nije toliko zastupljena u seriji koliko je to na primjer bio slučaj s kolegama Radićem (Jurak) ili Markovinom (Luka), pa sam za razliku od njih, koji gotovo da nisu imali slobodnog dana tijekom višemjesečnog snimanja, imao i dosta slobodnog vremena da se razdvojim od Maksa. U tim stankama sam imao vremena da skočim i doma, do Splita, budem skupa s obitelji i razbijem imaginacijsku svezu s likom koji tumačim.
4Kakva je bila suradnja s meksičkom redateljicom Alicijom Carvajal?
Raditi s njom bilo je krasno. Ona ima ovaj posao kako se kaže »u malom prstu«, jer sve zanatske stvari glede postavljanja scene, snimanja i režiranja zahvaljujući njoj snimane su najvećom mogućom brzinom, koja se već očekuje prilikom snimanja ovako dugih serijala.
4Brzina snimanja i nedostatak vremena uvjetovala je i korištenje tehničkih pomagala (bubica za uho) putem kojih ste bili u prilici da izgovarate obimni tekst. Kako ste se vi adaptirali na ovu tehničku inovaciju?
Za razliku od drugih glumaca, kojima su bubice predstavljale nelagodnost, ja nisam imao nikakvih problema s njima. Dapače, one su mi uveliko olakšavale posao i znatno pomagale u izgovoru obimnog teksta. Posebice u situacijama kada bi se trebalo naučiti više od tridesetak stranica teksta za sutrašnje snimanje, što je jednostavno nemoguće. Do kraja snimanja ja sam se uvjerljivo najviše koristio bubicama, znajući često sugerirati producentu da mi slobodno da i 50 stranica teksta ukoliko je to potrebno za taj dan snimanja.
4Snimanje telenovele »Villa Marija« je nedavno završeno. Hoće li Vas uloga koju ste s uspjehom tumačili preporučati i za neke nove angažmane?
Otkako je serija počela s prikazivanjem vrlo sam zadovoljan kritikama koje dobivam od strane stručnjaka, te pohvalama koje mi stižu od gledatelja. Posebno mi gode »cehovski« komplimenti koji dolaze od ljudi koji se bave istim poslom, prije svih mislim na kolege glumce i režisere. Želio bih da mi uloga Maksa otvori put prema većem i ozbiljnijem angažmanu u nekom cjelovečernjem filmu. Također mi je drago što sam se uspio dokazati u jednom posve drugačijem mediju, kakva je televizija u odnosu na kazalište, i da mogu odgovoriti ulozi koja se od mene traži. Do sljedećeg angažmana na televiziji ili filmu, što bih iskreno želio, vraćam se svom stalnom angažmanu u kazalištu.
