Arhiv tekstova
26.11.2004
Kako, molim?
QUESTION ZA ZAUVIJEK
Sad, kad je Gurovićev politički stav dobio svoj politički odgovor – odjednom smo u šoku, odjednom je sport važniji od politike, baš bih volio vidjeti da u NBA ligi netko od košarkaša nosi tetovažu Osame bin Ladena ili da igrač izraelskog Maccabija ima portret Goebellsa na ramenu, što nitko nije spomenuo, kako bi se publika u Beogradu osjećala da je na teren izašao hrvatski igrač sa tetoviranim Pavelićem ili Budakom ili Maksom Luburićem ili stiliziranim Jasenovcem sa sloganom »Veseli plamičak«? I zauvijek, question: hoće li se ovo srpsko javno mnijenje – nakurčeno na Hrvate – ikad pacificirati? Sa ili bez Sanadera: neće. Jer, biti Srbin znači biti anti-Hrvat: jebeš smisao života u kojem ćeš biti anti-Rumunj ili anti-Mađar! Samo antihrvatstvo, vječito & nepromjenljivo, ima smisla! Petar Luković, Feral Tribune, 18. studenoga
ĆASKANJE S PREDSJEDNIKOM
Pokraj univerzalnih prava na prosvjetu, kulturnu autonomiju, medije i informiranje, srpska nacionalna zajednica u istočnoj Slavoniji, odnosno u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, dobila je pravo na mjesto zamjenika župana nakon izbora, bez obzira na izborni rezultat, kao i pravo na četiri pomoćnika ministara. Riječ je veoma važnim oblastima, a to su značajne funkcije u ministarstvima pravosuđa, policije, kulture i obrazovanja. Jedno od specifičnih prava koja su dobili Srbi u istočnom dijelu Hrvatske jest mogućnost da njeni predstavnici najmanje dva puta godišnje o svim pitanjima razgovaraju s predsjednikom države i predsjednikom Vlade, što druge nacionalne zajednice u Hrvatskoj ne mogu. Jovan Ajduković, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, Dnevnik, 18. studenoga.
DJEDOV MIG
Kao mala onamo sam (na Brijune) odlazila svako ljeto, i svaki trenutak s djedom mi se duboko usjekao u pamćenje. Otok sam prestala posjećivati sredinom osamdesetih, a tek 2000. sam smogla hrabrosti i vratila se. Od onda idem često na Brijune, a svaki odlazak mi oživi neke druge uspomene. Kad me Sara (kćerka) ispituje o životinjama i biljkama, priča s mojom papigicom Kokijem, kojeg mi je djed darovao za deveti rođendan, ili dira prastaro drvo masline, sjetim se sebe i svojih razgovora s djedom, koji mi je odgovarao na ista pitanja. Krenu mi suze, iako je od njegove smrti prošlo dosta vremena.
U Pulu sam prvi put došla upravo s djedom. Bilo mi je deset godina, baš koliko je sad mom djetetu. Išli smo na filmski festival. Oboje smo se radovali filmovima, iako nismo imali isti ukus: njemu su se sviđali vesterni, a meni povijesni filmovi. No, projekcije nismo gledali zajedno jer protokol to nije dopuštao. Sjećam se da sam zbog toga bila tužna i zbunjena, a on bi mi namignuo i gestom pokazao da ćemo poslije sve nadoknaditi igrom. Aleksandra Saša Broz, redateljica, unuka Josipa Broza, Gloria, 19. studenoga
SLATKE BAKANALIJE
Umjesto lagane mediteranske hrane i aktivnog odmora uz plivanje i igranje odbojke na pijesku, pazila sam da mi porcije budu što obilnije te da se što manje krećem. Ujutro bih pojela nekoliko krafni, sendvič s pršutom i sirom i pečena jaja. Jela sam samo bijeli kruh jer je, navodno, kaloričniji od crnog. Potom bih otišla na plažu, zavalila se u ležaljku i za marendu tamanila slatkiše. Ručala bih obično ribu, no već oko pet popodne osjetila bih potrebu za sladoledom i keksima. A prave bakanalije uslijedile bi oko 10-11 navečer, kad bi »pala« buzara s plodovima mora ili porcija ćevapa s lukom. Kad sam se vratila u Zagreb, postala sam čest gost restorana Baltazar gdje sam se »davila« u bunceku sa zeljem i pire-krumpirom. Poznaju me i mnogi zagrebački slastičari. Prije sam veoma pazila na liniju i nikad nisam jela nakon 18 sati. No, zapravo sam veliki gurman i tek sad, neograničeno uživajući u hrani, došla sam na svoje. Jedini problem mi je garderoba jer mi je većina odjeće premala, a trenutačno nosim mamine gaćice. Zrinka Cvitešić, glumica, o svojoj kuri debljanja za potrebe posla, Gloria, 19. studenoga
SAMO DVIJE RUKE
Suradnja s Haškim sudom je neminovna. Nema napretka dok taj balast ne skinemo s vrata, ali se ne može sve istovremeno. Vojislav Koštunica, srbijanski premijer, Politika, 21. studenoga
