Arhiv tekstova
26.11.2004
Ozbiljan posao, a ne hobi čudaka
Uzgoj glista (lumbrikokultura) radi proizvodnje humusa kao najjeftinijeg i najkvalitetnijeg gnojiva za sve vrste biljaka, pogodan je i za najsiromašnija i najmanja obiteljska gospodarstva. Naime, početna ulaganja u ovu proizvodnju su minimalna, potrebno zemljište i sirovine su simbolični, a dobit može s vremenom biti znatna. Da je ovo ozbiljan posao, a ne tek hobi ribolovaca i čudaka, govori podatak da u SAD-u uzgajivači glista imaju promet od dvije milijarde US dolara godišnje.
Danas se gliste uzgajaju prije svega radi proizvodnje gnojiva (humusa), ali se od njih proizvodi i visokoproteinska hrana za perad (kokoši), ribe ili svinje – u svježem stanju ili kao proteinsko brašno. Gliste su se pokazale i kao odlični pročistači otpadnih tvari s velikih stočarskih farmi, industrijskih postrojenja i kanalizacijskih otpadaka, jer svojim probavnim sustavom uspješno eliminiraju štetne tvari iz tla i organskih otpadaka.
BRZO RAZMNOŽAVANJE: Od gotovo 3.000 vrsta glista u prirodi, za uzgoj su zanimljive samo tri vrste: Lumbricus rubellus, Eisenia Foetida i Red worm. Upravo ova posljednja (Red worm), stvorena je uzgojem i popularno se zove »kalifornijska glista«, a zbog tri puta veće brzine razmnožavanja u odnosu na prethodne dvije vrste, najčešće se i uzgaja.
Za ulazak u posao s uzgojem glista dos-lovno je potrebno nekoliko stotina kuna, koliko košta jedno leglo kalifornijskih glista. Zbog brzog razmnožavanja glista (svaka dva do tri mjeseca početno leglo se udvostruči), proizvodnja se može od hobi uzgoja postupno širiti sve do veće farme i značajnije proizvodnje. Jedno leglo kalifornijskih glista za jednu godinu preradi u humus jednu tonu fermentiranog (dozrelog) ili dvije tone svježeg stajskog gnoja (tablica 8). Pritom od unesenih količina stajskog gnoja gliste polovicu prerade u humus, a polovicu iskoriste za vlastiti rast i razvoj. To znači da za jednu tonu humusa i 100 kilograma živih glista, treba dvije tone dozrelog stajskog gnoja ili četiri tone nedozrelog gnoja.
Obzirom da je cijena koštanja dozrelog (fermentiranog) stajskog gnoja oko 130 kuna po toni, za tonu humusa i novo leglo glista ulaganje iznosi 260 kuna. Obično se gliste uzgajaju na tlu u gredicama do pola metra visine, ali veći proizvođači ih uzgajaju i tehnologijom »vertikalno kontinuiranog uzgoja« u uređajima visine dva ili više metara, čime štede vrijeme i rad, te omogućuju stalno vađenje humusa. Dok je broj glista u prirodi oko 50 po četvornom metru, dotle leglo čini i do 100.000 odraslih glista, mladih i jaja, a sve to na jedva dva kvadratna metra u klasičnom načinu uzgoja. Kod uzgajanih glista u prosjeku ima više odraslih jedinki, nego u prirodi, jer one zbog dobre opskrbljenosti hranom praktički ne obolijevaju i mogu doživjeti više od 15 godina. U odgovarajućoj, dobro opskrbljenoj podlozi, kalifornijska glista ima i do 18 legala godišnje (dvije ranije nabrojene vrste glista imaju ih samo šest).
UZGAJALIŠTA: Razmnožavanje u uzgajalištima stimulira se unašanjem manjih količina konjskoga gnoja svakih sedam do deset dana. Od izlaska iz kokona (jajašca) do spolne zrelosti, kalifornijskim glistama treba 90 dana, a punu veličinu dostižu u dobi od deset mjeseci. Dodatnu sigurnost uzgajivačima pruža činjenica da kokoni (jajašca) glista mogu izdržati visoke i niske temperature, kao i višak ili manjak vlage u tlu, čekajući povoljne uvjete za početak rasta i razvoja čak do godinu dana. To znači da pri ugibanju odraslih glista ne izumire i pomladak. U kontinentalnim klimatskim uvjetima od jednog početnog legla može se kroz tri do četiri ciklusa razmnožavanja, od ranog proljeća do kasne jeseni, dobiti osam legala. Taj broj je već solidan početak za ozbiljniji uzgoj glista idućega proljeća.
Primjer ovakve proizvodnje pokazuje da i obiteljska gospodarstva bez velikih objekata i zemljišnih površina, te bez velikih investicija, mogu započeti svoj mali posao, kojega strpljivim radom i vlastitim rukama mogu pretvoriti u izvor vlastite egzistencije.
