Arhiv tekstova
26.11.2004
Domaći sir za svaku trpezu
Jasna Kopunović bavi se mljekarstvom i proizvodnjom sira već gotovo dva desetljeća, prodajući plodove svog rada na mliječnoj tržnici u Subotici. Rodom s Bikova, udajom je preselila u Stari Žednik i skupa sa svojim mužem Grgom odlučila se posvetiti struci koja danas u našim krajevima postupno nestaje. Iako po zvanju daktilografkinja, sa završenom srednjom školom, odlučila je ostati na selu i baviti se »izvornom domaćom radinosti«, odgajajući krave i prerađujući njihovo kvalitetno mlijeko.
»Na tržnicu dolazim tri puta tjedno, srijedom, subotom i nedjeljom, i već skoro dvadest godina prodajem podliveni bijeli sir, koji spada u kategoriju punomasnih sireva, a u prodajnom asortimanu uvijek imamo više vrsta: od neslanog, malo slanog, više slanog, slanog sira, kao i manje zrelih, srednje ili više zrelih sireva«, kaže Jasna Kopunović.
Široka proizvođačka paleta uvjetovana je različitošću ukusa njezinih brojnih mušterija, koje se dugi niz godina redovito snabdijevaju na specijaliziranom tržničkom štandu za prodaju sira.
PROIZVODNJA DOMAĆEG SIRA: »Još kao mala gledala sam svoju mater kako pravi sir. Ona se također nekada bavila prozvodnjom sira, a 1985. godine, kada sam se udala i otišla živjeti u Stari Žednik, uz svekrvu, koja se opet poput moje matere također bavila prozvodnjom sira, počela sam se, na koncu i sama baviti istom profesijom. Od 1987. godine, kada smo se muž i ja odvojili od njegovih roditelja, potpuno sam samostalna. Po odvajanju dobili smo par krava s kojima smo počeli, dok danas u našoj staji ima desetak krava vrste crveni Holstein koju najviše preferiramo zbog njihovih izvrsnih karakteristika. Za samu proizvodnju sira odlučili smo se, prije svega, u želji da i sami prizvedemo određeni ‘živi novac’, uz osnovno muževljevo zanimanje poljoprivrednika. Jer, nažalost, poznati su problemi s kojima se svi poljoprivrednici susreću prilikom pokušaja naplate svog mukotrpnog cjelogodišnjeg rada. Iskreno govoreći, nisam mislila da ću se baviti ovom djelatnošću, pogotovo što sam po svršetku srednje škole jedno vrijeme radila kao daktilografkinja u Općinskom sudu u Subotici, ali kako je vrijeme sve više prolazilo, zavoljela sam rad s mlijekom i danas ga više ne bih mijenjala za neku drugu profesiju. Rad na seoskom imanju ima svoje specifičnosti, a ponajprije se ogleda u mnoštvu svakodnevnih obveza u kućanstvu. Tako naprimjer sama ishrana krava i rad u dvorištvu je isključivo moja briga i tek kada se to ‘namiri’, onda mogu krenuti na tržnicu u grad.
PONOSNA NA REDOVITE KUPCE: Svako jutro krave se trebaju nahraniti, napojiti i počistiti, a potom se pristupa obveznoj jutarnjoj muži iz koje se dobiva dio mlijeka od kojega poslije pravim sir, dok se ostatak dnevne količine mlijeka dobiva iz večernje muže. Sam proces muženja krava traje oko sat i pol ujutro i navečer, a postupak se obavlja putem stroja za mužnju. Da bi se jedna krava pomuzla u prosjeku je potrebno, uz sve uobičajene radnje, oko 7 minuta. Poslije obavljene mužnje dobiveno mlijeko odnosim u »mljekaru«, zasebnu prostoriju u kojoj se vrši obrada ‘mlijeka’ i proces proizvodnje sira tzv. ‘sirenje’. Najprije miješam mlijeko i smjesa se počinje siriti, onda poslije nekog vremena promiješam smjesu, pa se ona dalje siri, nakon toga se izliva, pa se ostavlja da se ocijedi opet u zavisnosti koja se vrsta sira pravi i koliko je za nju potrebno oscijediti sir, nakon toga dolazi soljenje po želji i konačno vaganje i ostavljanje u hladnjak. S obzirom da tri puta tjedno dolazim na tržnicu, zreliji sirevi nastaju u prvom dijelu tjedna i spremni su za prodaju koncem tjedna, dok se mlađi sirevi brže ‘prave’ zbog svojih osobina, ali mogu naglasiti da se, neovisno od dana u tjednu, na mojoj tezgi uvijek mogu naći sve vrste sireva koje proizvodim. U svezi toga zanimljivo je da sve vrste sireva u prodajnoj ponudi idu podjednako, a to ponajviše ovisi o namjeri kupaca i preferiranju namjene u ishrani ili pripremanju nekih jela sa sirom. Osobno sam ponosna na okolnost da imam vjerne mušterije koje kupuju sir još od 1987. godine, uz nove, koji, kada se uvjere u kvalitetu kupljenog sira, postaju redoviti kupci.«
