Arhiv tekstova
26.11.2004
Razvijanje tekstilne proizvodnje
U okvirima nove državne zajednice tekstilna industrija je spadala u red novih industrijskih grana. Brzo i uspješno se razvijala u čitavoj Vojvodini, pa tako i u Subotici. Osiguravala je snabdijevanje pučanstva odjećom, što je poslije ishrane elementarna potreba.
Na razini države carinska politika je omogućivala jeftin uvoz sirovina, pamučnih i lanenih prediva i time je smanjivala uvoz gotove robe, stimulirajući stvaranje tvornica u zemlji, zapošljavanje relativno velikog broja domaće radne snage.
FAKO ISPRED SVIH: Uz nastavak rada manjih pogona, koji su postojali 1918. godine, prave industrijske tvornice u ovoj skupini osnivaju se tek poslije rata. To govori o pravoj konjunkturi za tom vrstom proizvoda u zemlji. U okviru ove skupine razlikujemo, na primjer, firme koje su se bavile preradom kudelje i izradom konopa i užadi, a kuda se svrstavaju sljedeće subotičke firme: »Weitzenfeld d. d.«, koja je izrađivala konjske pokrivače, sve vrste vreća, užarske proizvode i sličnu robu; užarska radionica »Herman i Hajduška«; zatim tkaonice i firme koje su izrađivale konfekciju i trikotažu – radionica Lajče Montaliona, koja je izrađivala laneni damast, ručnike, plahte, ubruse, kao i fino laneno platno; »Đeno Beck trikotaža«, koja se bavila izradom pletenih stvari, pulovera, čarapa; »Tvornica trikotaže, Opće Kreditne banke d. d.«, koja je u asortimanu trikotaže imala zimsko donje rublje, kupaće kostime, kao i dječje haljine; »Konfekcija odijela Kramer i drug« (osnovana još 1868.), koja se bavila izradom uniformi i kapa za razne »korporacije« i redarstvo, vatrogasce, željezničare itd.; tvornica kapa i šešira »Armin Roth, tvornica šešira«.
Obitelj Rot, prešavši put od male manufakturne radionice do suvremeno opremljene tvornice za izradu šešira, obilježila je svojim proizvodima tržište te vrste modne robe u gradu, ali i u čitavoj zemlji. U firmi »Merkur, tvornica čarapa i pletene robe«, koja je proizvodila pletenu robu, čarape, kupaće kostime, vatelin i tkanine za podstave muških odijela, bio je uključen i strani kapital. Još značajniji udio stranog kapitala i tehnologije je bio u firmama u obliku dioničarskih društava »Nonnenberg & Schodere, tvornica traka i čipaka d. d.«, kao i »Fako, jugoslavenska tvornica čarapa i trikotaže d. d.«. Ova dva poduzeća prednjačila su po obujmu proizvodnje kao i po broju uposlenih radnika.
Predionica pod imenom »Mekka, predionica i tkaonica istočnih tepiha«, pokraj proizvodnog asortimana raznih tepiha bavila se izradom prediva od vune, odnosno mazalica za lokomotive za potrebe Državnih željeznica. Izradom raznih končanih dugmadi bavilo se poduzeće »Adin, prva jugoslavenska tvornica končanih dugmadi, k. d.«. Pokraj još nekoliko manjih proizvodnih pogona ta su poduzeća činila okosnicu ove industrijske skupine.
TRGOVINA: Udio Hrvata u vlasničkim strukturama u ovoj skupini, gdje dominiraju osobe židovske, mađarske i njemačke nacionalnosti, jedva da je postojao. U poduzeću »Konfekcija odijela Kramer i drug«, koje pod tim imenom radi nakon 1920. godine, kao suvlasnik se javlja i Mate Stipić iz Subotice.
Osim nabrojenih proizvodnih poduzeća u trgovini se isticalo »Trgovačko prometno d. d.« Zagreb, filijala u Subotici (Ct VIII., st. 158). Ona je zaživjela 1921. godine kada skupina poduzetnika preuzima 35 godina staru firmu Žige Dajča. Osnivači-akcionari su bili: dr. Julije Vojnić Tunić iz Subotice u ime »Eskontne banke za Vojvodinu«, Mirko Lederer iz Zagreba, ravnatelj centrale te banke u Zagrebu, Edmund Lederer iz Subotice, Leo Weiss iz Zagreba, ravnatelj »Trgoprometa« iz istog grada. Bavila se posredovanjem i izvozom žitarica, pretežno u Češku, Švicarsku, Italiju i Njemačku.
Nastavit će se
