Arhiv tekstova
26.11.2004
»Ptičice« uskoro na repertoaru
Ovih se dana u Narodnom kazalištu u Subotici intenzivno radi na pos-tavci suvremenog hrvatskog dramskog teksta »Ptičice«, autora Filipa Šovagovića. Gostujući redatelj ove predstave je Robert Raponja, kazališni redatelj i dramski pedagog iz Pule.
U cilju upoznavanja javnosti kao i prezentiranja ekipe koja će ovu predstavu realizirati, iskoristili smo ovu prigodu za razgovor sa redateljem i nekima od glumaca.
4Kako je došlo do suradnje Vas i Narodnog kazališta u Subotici?
Vojvođanskoj publici istrijanska kazališna produkcija se predstavila prije dvije sezone (predstava »Anketa o erotskom životu Hrvatica«). S tadašnjim umjetničkim direktorom Narodnog kazališta u Subotici Ducom Petrovićem, došli smo na ideju da bi trebalo postaviti na scenu neki od suvremenih hrvatskih komada. Ja sam ponudio tri teksta od kojih je Cvjeta Jovanov odabrao »Ptičice«. Ovaj je komad dosada uprizoren u Splitu i Sarajevu, sljedeće je ovo u Subotici, a očekuje se takav potez i u Zagrebu.
4Kažite nam nešto više o samoj predstavi?
Autor Filip Šovagović je glumac i dramski pisac srednje generacije. Zainteresirao sam ovdašnju kazališnu kuću za ovaj komad, jer postoji adekvatan muški i ženski ansambl za tu predstavu. Radnja se zbiva u neodređenom zatvoru u kome zatvorenici svoju čežnju za slobodom izražavaju kroz glazbu. To su suvišni ljudi, različitih životnih pretenzija, ali iz nemogućnosti da se prilagode društvenim normama i konvencijama bivaju zatočeni. Bend u kome sviraju zove se »Ptičice«, a tko pjeva zlo ne misli, to im je radna terapija. Dramu karakterizira zanimljiva situacija, duhovitost replika, poseban način oblikovanja lica koja u sebi nose zagonetku koja se tijekom predstave razotkriva. »Ptičice« je priča o malim ljudima koje pogodi ambicija, ali oni nemaju ni volju, ni znanje da svoju ambiciju dostići.
4Kakva je suradnja s glumačkim ansamblom ovog kazališta?
Podjela je velika – sedam muških i šest ženskih uloga. Ansambl je vrlo discipliniran i otvoren, jedno od lica jest i sam jezik, tj. urbani jezik današnjice koji se koristi. Govori se i kajkavski i dalmatinski. Jezik je nešto što obilježava priču, te je nismo disciplinirali i adaptirali da se zbiva ovdje. Radi se vrlo marljivo, glumci su predano prošli lektorske vježbe.
Premijera se očekuje za 21. prosinac. Sada smo već negde na trećini rada. Uvjeti organizacije su dobri, sve je podređeno ovoj predstavi, a sve što je dogovoreno to se i ispoštuje. Vjerujem da će biti još ovakvih predstava jer se hrvatsko dramsko pismo prepoznaje kao relevantno u europskim okvirima, što se dešavalo u prošlom deceniju, a u ovom se još više afirmira.
4Kakav je odnos vašeg redateljskog izraza i postmoderne, i kako vidite prob-lem vrijednosti unutar takvog filozofskog promatranja?
Vrhunske vrijednosti su po mom smatranju neupitne, kažem to pritom imajući razumijevanja za njihovu dekonstrukciju. Mene kao kazališnog redatelja ponajviše zanima priča i vrijednost likova te priče. Kazalište je posvećeno mjesto u kome se ostvaruju kreacije. Zbog svih energija u kazalištu – fizičke, emotivne, psihičke i duhovne, koje se razmjenjuju u kontaktu s publikom, ono je uspjelo održati svoju vitalnost. Kao kazališni redatelj prihvatio sam sve oblike odgovornosti za predvođenje zajednice u kreativnom činu.
4Aktualna društvena situacija u Vašim predstavama?
Trudim se govoriti nedvosmisleno i direktno, bez uvijanja u metafore, demokratski način stimulira neposrednost komunikacije. To je velika prednost suvremene drame jer je kroz nju lakše uspostaviti kod s publikom koja to očito voli. Volim kazalište koje se bavi suvremenošću, pa samim time i politikom, propitujući tako određene vrijednosti.
Na sceni Jadran, subotičkog Narodnog kazališta, u pauzi jedne od proba uspjeli smo porazgovarati i s mladim glumcima.
Igor Pavlović, sudionik u ovoj predstavi o suradnji kaže: »Lijepo surađujemo i uživamo u radu, ovo je za nas jedno novo iskustvo. Radimo od devetog studenoga i nadamo se da ćemo stvoriti jednu kvalitetnu predstavu. Ekipa je velika. Dobio sam ulogu jednog od glazbenika u zatvorskoj skupini. Na tom planu imamo podršku kazališnog orkestra koji nam pomaže u sviračkim probama. Sam tekst drame je veoma otvoren i zahvalan za glumca.«
Predstavnica ljepšeg pola ove mnogočlane glumačke skupine Jelena Mihajlović, kojoj je ovo ujedno i prvi profesionalni angažman ističe: »Suradnja je fenomenalna, sam način rada i pristup realizaciji, kao i način na koji se rešavaju glumački zadatci. Redatelj je veoma direktan, susretljiv i sugestivan. Minimalnom adaptacijom prvog dijela predstave lik koji ja tumačim je upotpunjen, te sam zadovoljna dodijeljenom ulogom.
Za nekih mjesec dana očekuje se premijera. Ako ste ljubitelji teatra i željni takve komunikacije, spremno očekujte ovo uprizorenje.
