Arhiv tekstova
26.11.2004
Ožiljci salaša na poleđini politike
Četiri monodrame u najnovijoj knjizi Milivoja Prćića naslovljene poetičnim naslovom »Salaš u lampašu«, možemo čitati i iščitavati kao kratak roman, odnosno poemu povijesnog stradanja, nevolja i muka na liniji očuvanja identiteta Hrvata na prostorima sjeverne Bačke.
Ova četiri rukopisa se dopunjuju, čineći cjelinu na tragu traženja rečenog identiteta. Identiteta na kulturnom, duhovnom, sportskom i gospodarskom planu. Opis je to nepravednog stradanja Hrvata na širokim bačkim ravnicama, koji se stoljećima bore za prava koja im po prirodnom pravu stvari pripadaju.
USKRAĆIVANA PRAVA: No, povijesnim okolnostima iz raznoraznih državnih razloga, napose interesa, prava im sustavno bivaju uskraćivana. Od Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa do bivše komunis-tičke Jugoslavije. Habitus čovjeka Bačke bio je potiskivan i osporavan do mjere, kada se narodu nije doz-voljavalo da se nazove i svojim imenom – Hrvati. Živio je naš čovjek zaogrnjen salašom u stalnom strahu i od sebe i drugih. Od Versajskog sporazuma, diktature Kralja Aleksandra, preko Brijunskog plenuma, pa sve do skorašnjih dana, kada se stravičnim topovnjačama gruvalo u ime čega i koga, nije tajna, ali će ostati misterij s krucijalnim pitanjem – Zašto?
Milivoj Prćić u knjizi dokumentarnim prosedeom plastično ocrtava kalvariju traganja i žrtvovanja ovdašnjih Hrvata, oslanjajući se na pripovjedače koji kazuju potresne priče, priče doživljene puninom bića. Kazivač se obraća imaginarnom slušatelju s jednom sentimentalnom notom i riše minula vremena.
VIŠE OD IGRE: U monodrami »Pivaj, Bačka, veselo« i »Bačka u Banovini – nediljom poslipodne«, narator se obraća nećaku i govori o veličini i značenju nogometnog kluba Bačke, koja je u ono vrijeme značila više od igre. Zračila je Bačka energijom koja okuplja nacionalno svjesne građane grada Subotice. Pa kazivač uz čašicu vina te litrenjak na stolu nedjeljom u čistoj sobi govori: »Je l znaš, moj nećače, da je naša BAČKA bila u Banovini Hrvat; razumiš ti mene i zapamti dobro! I naša BAČKA u Banovini, a borme i Banovina u Subotici našoj! Svake svete nedilje, imade dvi godine, naši su se loptali el na ‘Bačkoj’, el u Zagrebu, el u Splitu, Osijeku, Varaždinu, a borme i u Sarajevu…«. Monodrama je nastala na sačuvanom kompletu »Subotičkog športskog lista« iz vremena kada je Bačka bila predmet razgovora od nedjelje do nedjelje u Pučkoj kasini, u Varoškoj kući, »hetiji«. Bilo je tu givira o nogometu, a bome i o politici.
U monodrami »Kako je Beno izgubio svjetski rat« ironično se govori o početku Drugoga svjetskog rata, ukazujući na bes-mislenost ratovanja, a monodrama je nas-tala na tragu Dnevnika pisanog na Veliku nedjelju 1941.
BORBA ZA IDENTITET: »Centralna« monodrama, koja obilježava dug i naporan put i borbu za hrvatski identitet i pravicu Hrvata u Bačkoj, je monodrama »Spomenik Đidi Vukoviću«. Kazuje je u kući Đide njegova najmlađa kćerka Kristina. Potres-na svjedodžba o stradalniku Đidi, i o njegovim zaslugama za političko opredjeljenje u stvaranju autonomije Hrvata. »Gospodine, prosudite je li još jedan čovjek sa šest razreda gimnazije, završenih na tuđem jeziku, bio sudionikom svjetske mirovne konferencije, narodni poslanik Kraljevine Jugoslavije, senator Banovine Hrvatske i poslanik Ustavotvorne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije! Neka barem mirno otpočiva na Bajskom groblju u Subotici, jer se barem jedan njegov san ostvario nakon njegova života! Imao je šezdeset i jednu godinu, a proživio je sto godina nepravde!« Na svečanoj skupštini u Beogradu među prvima se javio za riječ i rekao: »Ja sa vama ne mogu, kada nisam tog mišljenja! Ja sam seljački demokratski političar i ne možem biti komunista!« Takav je bio Đido, jedan od naših najvećih političara.
Monodrama »Salaš u porculanskom ritu ili salaš u lampašu« sentimentalno nas veže za salaš, za djetinjstvo, mirise i boje salaša. Inverzijom naslova monodrama upečatljivo, pjesnički govori: što smo mi salašu, a što je salaš nama.
Knjiga je pisana lakim stilom, koji plijeni i vuče da se pročita u dahu. »Salaš u lampašu« predstavlja malu, ali dragocjenu promenadu kroz našu nedavnu političku povijest i prošlost. Takve knjige nam svakako nedostaju. Na kraju, knjiga je za moj ukus za nijansu više obojena nacionalnim idiomom, ali možda se to drugačije i nije moglo, ni reći, a ni napisati.
Tko voli Bačku, salaše, tradiciju i prošlost, knjigu bi morao imati u svojoj biblioteci.
Izdavač knjige »Salaš u lampašu« je HKC »Bunjevačko kolo« Subotica, biblioteka »ŽIG«
