Arhiv tekstova
03.12.2004
Razvoj bankarskoga sektora
U bankarstvu u Subotici, pokraj novčanih zavoda osnovanih prije rata, poslije 1918. godine javlja se nekoliko novih. Oblici u kojima se javljaju bili su – banke i štedionice. Nekima je sjedište bila Subotica, dok druge rade kao podružnice matičnih firmi, na primjer Narodne banke ili drugih velikih banaka. Tako su i banke sa sjedištima u Zagrebu imale svoje podružnice i dosta razvijene poslove na ovim teritorijima.
U 1923. godini bilo je 14 banaka, a 1927. godine 13 banaka i 10 bankarskih radnji. Neke od najistaknutijih su bile: »Opća kreditna banka d. d.«, koja je bila pravna sljedbenica »A magyar Áltolános hitelbank« (Ugarske sveopće kreditne banke), filijale u Subotici. Njen istaknuti dioničar je bio Imre Jakobčić (od 1905. na čelu subotičke filijale). On 1926. godine podnosi ostavku na ravnateljsko mjesto, a zadržava poziciju u Upravnom odboru. Krajem 1930. godine dolazi do fuzije s »Hrvatskom sveopćom kreditnom bankom d. d.« iz Zagreba, koja preuzima svu aktivu i pasivu subotičke banke.
PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA: »Jugoslavenska udružena banka d. d. Zagreb, podružnica Subotica« upisana je u registar Ct X. Nastala je fuzijom »Hrvatske eskontne« i »Eskontne i pučke banke«. U 1930. godini upravitelj je bio Samuilo Kertes, a njegov zamjenik Miroslav Mažgon. I »Hrvatska sveopća kreditna banka« je imala podružnicu u Subotici. Ravnatelj je 1936. bio Josip Piliš. Bavila se bankarskim i trgovačkim poslovima. Sam grad je bio osnivač »Gradske štedionice«, koja se bavila tekućim financiranjem gradskih proračunskih troškova. Na čelu uprave bilo je predviđeno da bude gradonačelnik, a i ostali članovi su postavljani iz redova gradske administracije. Ravnatelj od 1923. do 1927. godine bio je Ilija Lepedat. On je otpušten 1930. godine zbog otkrivene pronevjere u kojoj je glavni krivac bio zamjenik ravnatelja Luka Beniš. Poslije njega ravnateljsko mjesto zauzimat će Aleksandar Suvajdžić.
S domaćim ali i stranim kapitalom poslovala je »Opća privredna banka d. d.«. Osnovana je 1892. godine. Ravnatelj joj je u prijeratnom periodu, od 1906. do 1923. bio Emil Makai, a prokurist dr. Đorđe Bondi. Ravnatelji u idućem periodu će biti: 1927. godine – dr. Josip Kiš, zatim dr. Bondi, te Jene Krišaber. Po izvješću Sreskog načelstva Subotica, u njoj je bio angažiran i kapital švicarskog podrijetla.
I »Prva hrvatska štedionica«, koja je do 1929. godine važila je za najveću privatnu banku u zemlji, s kapitalom od 136 milijuna dinara, imala je svoju podružnicu u Subotici. Kontrolirala je i čitav niz industrijskih poduzeća – 52 (pa tako i subotičku skupinu Ferrum), od toga 16 bankarskih poduzeća, 5 trgovačkih, itd. S ovom ban kom je grad imao dobre poslovne veze. Od nje je od prvih poslijeratnih godina često uzimao kredite za popunu svoga proračuna. Tako je grad 1920. godine za isplate primanja gradskih činovnika od nje dobio zajam od 2 milijuna kruna. Ravnatelji su bili Dragan Mrljak i Antun Bešlić.
SRPSKA BANKA IZ ZAGREBA: Filijalu »Srpske banke d. d.« iz Zagreba vodio je u periodu od 1927. do 1936. godine Ivan Brankovan, a dr. Jovan Manojlović je bio u Upravnom odboru ove banke. S manjim kapitalom radila je »Merkantilna banka Rajčić et Comp.«. Osnovana je 1923. godine kao komanditno društvo, čiji je unutrašnji član bio Aleksandar Rajčić, a vanjski Mate Jerković. Brisana je iz registra tek 1948. godine
Promatrana u cijelosti industrija u Subotici sa svojim brojnim i raznovrsnim kapacitetima predstavljala je izuzetno važan čimbenik u izrastanju ove oblasti u pravi gospodarski centar. Ona je bila i najsnažniji pokretač modernizacije proizvodne strukture društva. Kao vlasnici, akcionari industrijskih poduzeća, posebno se ističu Židovi. Oni su držali 70 do 80 posto industrije u svojim rukama, mada je njihova zastupljenost činila samo do 5 posto od ukupne populacije.
Osobe iz hrvatskog nacionalnog korpusa bile su uključene u vlasničke strukture industrijskih poduzeća vrlo malo, čak sporadično. Izuzev nekolicine doseljenika iz Hrvatske, domaći Hrvati-Bunjevci, tradicionalno vezani za zemlju, iako su se materijalno izdigli, nisu u većoj mjeri nalazili interesa ni prostora da svoj kapital ulažu u industriju.
