Arhiv tekstova
10.12.2004
Hrvati u 16. stoljeću
Nakon bitke na Mohačkom polju u kolovozu 1526. godine raspala se Hrvatsko-Ugarska Država i hrvatsko je plemstvo, tražeći oslonac u jakom vladaru, početkom sljedeće godine na saboru u Cetingradu za vladara izabralo Ferdinanda Habsburškog, brata Karla V. Kraljevi su predstavnici plemstvu pismeno zajamčili da će kralj u Hrvatskoj držati i plaćati tisuću konjanika i dvije stotine pješaka, kao i osam stotina konjanika koji će biti dodijeljeni velikašima i plemićima, ovisno o njihovoj časti i položaju.
Osim toga, Ferdinand će na granici Kranjske prema Hrvatskoj držati primjeren broj vojnika koji će se moći brzo uključiti u obranu zemlje od osmanlijskih napada, dati pregledati sve gradove i utvrde u Hrvatskoj i opskrbiti ih oružjem i streljivom. Kraljevi su predstavnici također pismeno obećali da će poštovati sve povlastice, prava, slobode i zakone Kraljevine Hrvatske, te je uvijek braniti i štititi. Hrvatsko plemstvo očekivalo je da će Habsburgovci poduzeti odlučujući rat protiv Osmanlija i vjerovalo da će opasnosti od njih uskoro nestati. Međutim, Habsburgovci će nastojati Hrvatsku pretvoriti u austrijsku nasljednu pokrajinu.
GRAĐANSKI RAT: Dio slavonskih plemića na saboru u Dubravi, između Vrbovca i Čazme, 6. siječnja 1527. podržao je Ivana Zapolju, mađarskog kandidata za hrvatskougarske prijestolje. Građanski rat između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša olakšao je Osmanlijama zauzimanje hrvatskih zemalja. Područje Banske Hrvatske smanjivalo se i uskoro se svelo na »ostatke ostataka nekoć slavnoga hrvatskoga kraljevstva«.
PRODOR OSMANLIJA: Nakon bitke na Mohačkom polju, prodor Osmanlija nije bio usmjeren prema hrvatskim zemljama. Sulejmanu, koji je krenuo prema Beču i opsjeo ga 1529. godine, trebao je samo siguran prolaz uz Dunav, a osigurao ga je osvojivši Ilok, Erdut, Aljmaš i Osijek.
No, kako nije osvojio Beč, a slavonsko i hrvatsko plemstvo neprestano je napadalo područja pod vlašću Osmanlija, Sulejman je odlučio zaštititi lijevo krilo puta prema Pešti i Beču. Slavonski su gradovi redom padali u ruke Osmanlija i već sredinom stoljeća osvojeni su Virovitica i područja istočno od rijeke Česme, najzapadnije točke osmanlijskih osvajanja u Slavoniji.
Osmanlijska vojska iz Hercegovine je krenula prema jugu Hrvatske i osvojila Obrovac i Udbinu, a ubrzo cijelu Liku i Krbavu. Time im je otvoren put prema Dalmaciji. Klis, vrata Splita, petnaestak je godina branio Petar Kružić, no 1537. godine on je poginuo i njegovi su se uskoci, koji su držali nekoliko strateški važnih utvrda, povukli u Senj. Osmanlije su zauzele cijelu Dalmaciju osim otoka i uskih područja uz gradske zidine.
Prema Banskoj Hrvatskoj prodirali su iz Bosne. Potkraj 1527. godine osvojili su cijelu Jajačku banovinu, čime se na udaru našlo cijelo Pounje. Padom Kostajnice opasno su se približili Zagrebu, a da bi slovenske zemlje zaštitili od provala Osmanlija, Habsburgovci su financirali gradnju Karlovca.
