Arhiv tekstova
10.12.2004
Materice: obitelj je put crkve
Ovih dana ulazimo u završno slavlje Adventskog vremena – Božić. U našim krajevima tom velikom blagdanu prethode dvije nedjelje označene osobito časnim štovanjem roditelja: Materice i Oce. Što je manje poznato, a slavi se, to je nedjelja iza Božića – Sveta Obitelj. Stoga mislim sa vama, dragi čitatelji, u ovim brojevima razmišljati o tim svetinjama, a u isto vrijeme i trajnim izazovima našega vremena. Naime, kako sačuvati dostojanstvo i svetost obitelji, konkretno dostojanstvo i ugled žene i majke, oca i muža. Jasno, da je pitanje obitelji i djece u njoj temeljno. Stoga u ovim brojevima želim razmišljati s vama, na jedan osobit način, koji je blizak kršćanskom poimanju braka i obitelji pa i kršćanske antropologije.
»Obitelj, dar i obveza, nada čovječanstva«: bila je tema Drugoga svjetskog susreta s obiteljima, koji je održan u Rio de Janeiru, u Brazilu. O tom susretu Papa Ivan Pavao II. razmišljajući iza susreta je rekao u svojoj homiliji srijede i ovo: »Duboko sam zahvalan Bogu koji mi je, poslije Svjetskih dana mladih u Parizu, udijelio radost doživjeti taj susret s obiteljima. Uz mlade, obitelj! Da! Jer, ako je istina da su mladi budućnost, istina je također da nema budućnosti čovječanstva bez obitelji. Novi naraštaji, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se roditi i rasti u toj zajednici života i ljubavi koje je Bog htio za muškarca i ženu, u toj »domaćoj Crkvi« koja je božanska i ljudska arhitektura koju je Bog predvidio za skladan razvoj svakoga novorođenog na zemlji.
OBITELJ – PUT CRKVE: Susret s obiteljima svijeta pružio mi je priliku susresti Crkvu i narod bogat poviješću, uljudbom i čovjekoljubljem, kao i vjerom i nadom. S vrha Corcovada veliki Kristov kip, s raširenim rukama, kao da je govorio obiteljima cijeloga svijeta: Dođite k meni!«
Susret u Riu bio je drugi veliki svjetski susret obitelji s Papom. Prvi je bio u Rimu 1994, u prigodi Međunarodne godine obitelji. Ti susreti, koje Crkva zakazuje na svjetskoj razini, izražavaju volju i zadaću Božjega naroda da hodi sjedinjen povlaštenim »putem«: »putem« Evanđelja, »putem« mira, »putem« mladih i, u ovom slučaju, »putem« obitelji.
Da, obitelj je na izvrsni način »put Crkve«, koja priznaje u njoj bitnu i nezaobilaznu sastojnicu Božjega nauma o čovječanstvu. Obitelj je povlašteno mjesto osobnog i društvenog razvoja. Tko promiče obitelj, promiče čovjeka, tko je napada, napada čovjeka. O obitelji i o životu danas se natječe temeljni izazov koji se tiče samoga čovjekova dostojanstva.
Zbog toga Crkva osjeća potrebu svjedočiti svima ljepotu nauma Božjega o obitelji, pokazujući u njoj nadu čovječanstva. Veliki susret u Rio de Janeiru imao je za cilj proglasiti pred svijetom »radosnu vijest o obitelji«. To je svjedočanstvo koje su dali muževi i žene, roditelji i djeca različitih uljudbi i jezika, uzajamno združeni pripadnošću Evanđelju ljubavi Božje u Kristu.
Brak i obitelj bili su predmetom produbljenog razmišljanja na Teološko pastoralnom kongresu, koji se dogodio i obrađivao najvažnije teme o obiteljima i dao svoj doprinos o središnjem položaju koje ove teme trebaju poprimiti u dušobrižništvu Crkve.
U Riu, na velikom stadionu Maracana, prisustvovalo se, takoreći, »simfoniji« obitelji: jedinstvenoj simfoniji, ali koja se izrazila na način različitih uljudbi. Zajednički temelj svih iskustava bio je uvijek sakrament ženidbe, kako ga Crkva štiti na temelju božanske Objave.
ČASNI NAZIV RODITELJA: U euharistijskim slavljima – onom u katedrali, ali nadasve u onomu nedjeljnom u Attero de Flamengo – odzvanjale su svetopisamske riječi koje su temelj kršćanskog shvaća-nja obitelji, riječi zapisane u Knjizi Postanka i koje je Krist potvrdio u Evanđelju: »Stvoritelj od početka muško žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo« (Mt 19,4-5). »Tako da – dodaje Isus – više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastav-lja« (Mt 19,6). To je istina o braku, na kojoj se temelji istina obitelji. Tu je tajna o njezinu sretnom uspjehu i ujedno izvor njezina poslanja, a to je učiniti da u svijetu zablista odraz Jedinoga i Trojedinoga Boga, stvoritelja i otkupitelja života.
Susret u Riu završio je tako rječitom »epifanijom« (objavljenjem) obitelji, koja se pokazala u istini svojih pripadajućih izričaja, ali također u jedinstvenosti svoje osnovne samobitnosti: onoj o zajedništvu ljubavi, utemeljenoj na braku i pozvanoj biti svetištem života, maloj Crkvi, društvenoj ćeliji. Sa stadiona Maracana u Rio de Janeiru, koje je tako postalo ogromnom katedralom, bila je upućena cijelome svijetu poruka nade, poduprta življenim iskustvima: moguće je i radosno, premda zahtjevno, živjeti vjernu ljubav, otvorenu životu; moguće je sudjelovati u poslanju Crkve i izgradnji društva.
Papa je završio taj susret »Želim da ta poruka i danas odzvanja… Zahvaljujući Božjoj pomoći i osobitoj zaštiti Marije, Kraljice obitelji, iskustvo doživljeno u Rio de Janeiru neka bude jamstvo obnovljenog hoda Crkve na povlaštenom »putu« obitelji. I neka bude također želja povećane pozornosti od strane društva na pitanje obitelji, koja je presudna za čovjeka i društvo.«
Ovih dana ćemo se okupljati oko stola ili groba svojih majki – oko stola ili groba svojih očeva. Hoće li će nam odzvoniti u srcu u obiteljskom slavlju i Božja poruka o svetosti i dostojanstvu majčinstva, očinstva – obitelji? Smijemo li naprosto slaviti, a da ne pokušamo »bogoštovati« onu osobu kojoj pripada taj časni naziv roditelja? Bojim se da će biti i takvih kojima ta svetinja neće sveto odzvanjati u srcima. Šteta. No, želeći vjerovati da naš narod još uvijek ima i srca i duha, čestitam vam Materice u želji da ih proslavimo molitvom, duhom i ljubavlju.
