Arhiv tekstova
10.12.2004
Peršin (Petroselinum sativum Hoffm.)
Podrijetlo pučke uzrečice: »Idi u peršin« vjerojatno nikada neće biti točno utvrđeno, ali se zato pouzdano nagađa kako ovo začinsko povrće potječe iz zemalja Sredozemlja. Točnije, prema nekim novijim saznanjima, peršin dolazi sa Sardinije. Širenju ove biljke najviše se pripomogle i ptice koje su česte raznosile sjemenje gajenog peršina, pa ga danas možemo naći i na »divljim« površinama poput pašnjaka, livada, šuma, ali se također može naći kao poludivlja biljka.
POVIJEST PERŠINA: Prema povijesnim zapisima Stari Grci, primjerice peršin nisu uopće koristili u prehrani, već su ga držali svetom biljkom. Što više, od njega su pravili vijence kojima su kitili heroje i pobjednike, te su ga često znali nositi na glavi tijekom svečanih gozbi. Za razliku od njih, Stari Rimljani su ovo povrće koristili za jelo, ali su zadržali običaj njegovog korištenja za estetske svrhe raznovrsnog ukrašavanja. Dodatno, smatrali su kako ova biljka daje snagu i poboljšava mentalne sposobine. Mračni srednji vijek opravdao je svoju izopačenu prepoznatljivost šireći vjerovanje po kojemu su se peršinu pripisivale mistične osobine prema kojima je mogao, upotrebom u »vračbinama«, prouzročiti smrt neprijateljima. Danas pak, peršin je postao biljkom bez koje se ne može zamisliti niti jedna svjetska kuhinja.
HRANLJIVA VRIJEDNOST: Peršin u sebi sadrži najviše vode i to 88 posto u korijenu, a 85 posto u lišću. Pored toga sadrži nešto ugljičnih hidrata (korijen 3,6 posto, a lišće 7,1 posto), bjelančevina (oko3,3 posto) i nešto malo masti (0,7 posto).
Energetska vrijednost: korijen (142 kJ ili 34 kalorije), lišće (209 kJ ili 50 kalorija)
Peršin u sebi sadrži ogromnu količnu kalija što mu daje snažno diuretičko dejstvo na ljudski organizam. Također znatna količina gvožđa (8,1 posto) svrstava ga u red rijetkih izvora ovog minerala koji pospješuje prozvodnju hemoglobina i doprinosi liječenju malokrvnosti.
Od vitamina u peršinu najviše ima vitamina C, pogotovo u lišću koje ga ima čak četiri puta više nego korijen (na 100g oko 166 mg u prosijeku) i karotina (oko 7,2 mg na 100g)
ZDRAVLJE: Uslijed svojih diuretičkih svojstava peršin se odavnina koristio kao sredstvo u liječenju bubrežnih oboljenja i bolesti mokraćnih puteva. Ova biljka se, također, koristi u liječenju zapaljenja prostate, gihta, kamena u bubregu, ali se nikako ne smije koristiti ukoliko postoji zapaljenje bubrega. Dobar je za podsticanje varenja, koristan u ishrani osoba oboljelih od dijabetesa. Zbog svojih osobina i abortivnog djelovanja ne preporuča se u većim količinama trudnicama koje su na održavanju trudnoće, te dojiljama koje bi zbog njega mogle izgubiti mlijeko.
KULINARSTVO: Svoju najrašireniju uporabu ovo povrće ima u gastronimiji kao nezaobilazni sastojak brojnih juha i jela koje se nalaze na našim trpezama. Kao što svi dobro znaju koristimo ga u obliku korijena, najčešće u kuhanom obliku, dok njegovo lišće rabimo kao začinski dodatak koji daje specijalnu aromu i poboljšava okus svakog jela. Pored jestive peršin ima i estetsku primjenu kao lijepa dekoracija raznih jela ili salate, koje ukrašene njegovim lišćem dobivaju atraktivniji izgled prilikom posluživanja.
