Arhiv tekstova
10.12.2004
Bila sam »malo grublja« igračica
Samo četvrt vijeka unazad, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ženski nogomet je predstavljao nepresušni izvor muškog podsmjeha. Nogometašice su često nazivane pogrdnim imenima i nadimcima, a na njihove utakmice su dolazili uglavnom njihovi dečki, muževi ili najuža obitelj. A danas, kada je finalni susret Svjetskog prvenstva u nogometu za žene uživo gledalo više od 100.000 navijača, najpopularnija igra na svijetu prestala je biti eksluzivno pravo muškog roda. O početcima subotičkog ženskog nogometa i svojoj šesnaest godina dugoj karijeri prvotimke, govori Zora Bašić Palković Platup.
4Tko su »glavni krivci« za vaš izbor nogometa kao glavnog sporta?
Moja dva starija brata, s kojima sam od malena »pikala« loptu na ulici odredili su moj sportski put i ja sam s 11,5 godina započela s aktivnim treniranjem nogometa. U biti prvi me je zapazio Ivan Pokornić, koji me je vidio u nogometnoj akciji i pozvao da dođem na trening u tadašnji ženski klub Željezničar.
4Gdje su prve subotičke nogometašice trenirale?
Treninge smo imale na stadionu nogometnog kluba »Bačka« i ja sam već sa četrnaest godina počela da igram u prvoj ekipi.
4Ali prelazak sa Bačkinog terena na Gradski stadion u Subotici uvjetovao je i formiranjem novog ženskog nogometnog kluba »Spartak«…
Bilo je to 1976. godine, kada smo mogu to reći nažalost prešli sa »Bačke« (teren) na »Spartak« i postali istoimeni klub koji je naslijedio mjesto bivšeg »Željezničara« u saveznom rangu natjecanja.
4Kako je izgledalo savezno natjecanje u to vrijeme i koje su ekipe učestvovale u njemu?
»Željezničar« iz kojeg smo sve prešle u »Spartak« svojevremeno je bio nekoliko puta prvak Jugoslavije u čijem saveznom rangu natjecanja je još igralo nekoliko ženskih nogometnih klubova iz ostalih republika tadašnje zajedničke države.
4Tko su bili najveći promotori ženskog nogometa na prostoru bivše države?
Prije svih Vjekoslav Markotić, tadašnji izbornik ženske državne reprezentacije, koji je bio jedan od glavnih inicijatora ženskog nogometa u Jugoslaviji, a uz njega populariziranju ovog sporta za djevojke značajno je doprinio i Perica Krstić, koji je i danas izbornik ženske reprezentacije SiCG.
4I ženski nogomet nije ostao imun na previranja s kraja osamdesetih. Što se dogodilo sa saveznim natjecanjem u kojem ste dotad svi skupa učestvovali?
Uslijed svima dobro znanih okolnosti, ali i uvijek problematične financijske situacije i kronične besparice, došlo je do podijele saveznog ranga na dvije lige, Istočnu i Zapadnu. Svaka od nove dvije lige brojila je oko desetak ženskih ekipa, ali je ipak Zapadna skupina dominirala kvalitetom u duljom tradicijom i kao takva je predstavljala okosnicu državne reprezentacije.
4Susreti najboljih selekcija Istoka i Zapada u biti su predstavljali izborne mečeve za sastav nacionalne selekcije. Koliko ste puta zaigrali na tim prestižnim ogledima ženskog nogometa u nas?
Ja sam četiri puta zaigrala u selekciji Istoka, što mi je jako drago. U jednom od tih susreta igrali smo predigru Hajduku i Osijeku pred 20.000 gledatelja, također sam igrala na proslavi 100 obljetnice nogometne lopte u Županji. Pored ovih velikih utakmica često smo gostovale i na malonogometnim terenima igrajući i vani, u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj…
4Koliko ste utakmica u svojoj dugoj nogometnoj karijeri odigrali za »Spartak«?
Za šesnaest godina aktivne karijere odigrala sam zaista puno nogometnih utakmica na mojoj matičnoj poziciji, ofenzivnog lijevog beka sa čestim izletima u navalni red. Danas, ipak moram priznati da sam bila »malo grublja« igračica i često sam znala ulaziti u beskompromisne oštrije duele. U jednom takvom protivničkoj igračici je stradala ključna kost, ali start nije bio namjeran, već u žaru nogometne igre.
4»Okačivši kopačke o klin«, kako se to u pravom nogometnom žargonu kaže, druženje sa sportom ste nastavili studijem fakulteta za fizičku kulturu i pedagoškim radom s djecom.
Diplomirala sam na temu »Povijest razvoja ženskog nogometa u Jugoslaviji«, spojivši svoju ljubav prema ovom sportu i buduću životnu profesiju, a danas radim kao profesor tjelesnog odgoja u OŠ »Matko Vuković« u Subotici.
