Arhiv tekstova
10.12.2004
Rođen autor hrvatske himne
1. prosinca 1891. u Palešniku pokraj Garešnice rodio se Slavko Kolar, hrvatski književnik. Gimnaziju je polazio u Požegi i Zagrebu, a Višu gospodarsku školu u Križevcima. Umro je u Zagrebu 15. rujna 1963. Isprva je pisao anegdotalne pripovijesti ismijavajući provincijsku malograđanštinu, a tragičnu sudbinu pojedinaca obradio je u prozama Breza, Svoga tela gospodar, Natrag u naftalin i Glavno da je kapa na glavi.
4. prosinca 1893. godine rođen je August Cesarec, hrvatski književnik židovskoga podrijetla. Kao uostalom i svi hrvatski ljevičari, opčinjen je poviješću Hrvata te nastoji ostvariti pravično socijalno društvo. August Cesarec, a tako i drugi književnici i hrvatski političari-ljevičari, vidi komunizam kao jedinu mogućnost pune afirmacije Hrvata. Takav će stav naići na oštar udar ustaškoga režima te jugoslavenskoga komunizma Josipa Broza. Najznačajnija su mu djela »Careva kraljevina«, »Zlatni mladić« i »Bjegunci«. O Rakovičkoj buni 1871. i tragičnom liku hrvatske povijesti Eugenu Kvaterniku napisao je dramu »Sin Domovine«, koja se izvodi i danas. Ubijen je odlukom prijekoga ustaškoga suda u šumi Dotrščini pored Zagreba, vjerojatno noću sa 16. na 17. srpnja 1941. godine.
6. lipnja 1854. rođen je u Oplazniku kraj Marije Gorice u Hrvatskom zagorju hrvatski književnik Ante Kovačić. Školovao se uz pomoć seoskoga župnika, nakon svršetka studija radi u odvjetničkom uredu Josipa Franka. Oženio se mlad, imao je broju obitelj, koju je prehranjivao kao odvjetnik u Glini. Bio je pravaš i ismijavao je ideje Ilirskoga pokreta. Napisao je roman U registraturi i druga vrsna djela. Umro je mlad, 10. prosinca 1889. godine. Roman U registraturi otisnut je 22 godine nakon autorove smrti.
6. prosinca 1878. umro je u Zagrebu Matija Mesić, svećenik, povjesničar, sveučilišni nastavnik i rektor Sveučilišta u Zagrebu. Ličkih je korijena premda je rođen u Slavonskome Brodu. Ujak Stjepan Ilijašević, zagrebački kanonik, omogućio mu je školovanje, a biskup Juraj Haulik, koji je zarana uočio golem intelektualni kapacitet, omogućio mu je najbolje pedagoško obrazovanje. Priključio se Ilirskome pokretu. Stvarao je hrvatsko znanstveno nazivlje, prevodio mnoge udžbenike na hrvatski jezik te nastojao uvesti hrvatski jezik kao jedini nastavni jezik svih škola i akademija u Banskoj Hrvatskoj. Uredio je mnoge knjige, a pisao je rasprave o O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira, a najvažnije mu je djelo Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. Važno je istaknuti njegov nesebičan pedagoški rad te plejadu njegovih učenika, poput, recimo Tadije Smičiklasa.
6. prosinca 1981. u Splitu je umro Stjepan Gunjača, hrvatski arheolog, povjesničar i muzealac. Brinuo se o starohrvatskim spomenicima za razdoblju Drugoga svjetskog rata te je uspio sačuvati važno nacionalno blago. Istraživao je nekropole i starohrvatske predromaničke crkve između Zrmanje i Cetine otkrivajući, zapravo, širenje moći Trpimirovića, hrvatske narodne dinastije od 9. do konca 11. stoljeća. Rođen je u Sinju 28. rujna 1909. godine.
6. prosinca 1991. snage okupljene pod Jugoslavenskom narodnom armijom udarile su po Dubrovniku zapaljivim projektilima. Izgorjele su upravne zgrade Dubrovačkih ljetnih igara i Interuniverzitetskoga centra, dakako, sa cjelokupnom dokumentacijom. Izgorjele su i knjižnice sa približno 25.000 knjiga, a u požaru koji je satima divljao oštećeni su mnogi sakralni i profani spomenici. Jugoslavenske snage jamačno imaju opravdanje. Razlikujemo se u poimanju savjesti.
8. prosinca 1821. rođen je u Vinkovcima Josip Runjanin, časnik austrijske vojske. Premda je bio Srbin i pravoslavac, napredovao je u službi zbog izuzetne nadarenosti. U Glini je naučio svirati te dobio osnovnu glazbenu naobrazbu, koju je samostalnim radom unaprijedio. Član je Ilirskoga pokreta i uglazbio je mnoge pjesme Iliraca. Skladao je glazbu na stihove Horvatska domovina Antuna Mihanovića, a što će koncem 19. stoljeća postati hrvatskom himnom. Umro je 2. veljače 1878. godine u Novom Sadu.
10. prosinca 1638. umro je najveći hrvatski barokni pjesnik Ivan Gundulić. Rođen je 1589. godine u Dubrovniku. Školovao se samo u Dubrovniku, zkavršio je humanističku gimnaziju. Kao »izvrstan pjesnik« postao je članom Akademije ispraznih (degli Oziosi) u Napulju. Cijeli je život proveo u rodnom gradu, u doba katoličke obnove. Između 1610. i 1620. piše melodrame. Pjesnički jezik Gundulićeva opusa, štokavska jekavština s mnogim ikavizmima i nekoliko ekavizama, smatra se najbogatijim pjesničkim jezikom starije hrvatske književnosti. Po pjesničkim osobinama njegova djela pripadaju književnom baroku, razdoblju koje je, inspirirano talijanskim sečentizmom, u hrvtsku književnost unijelo rafiniran i biran pjesnički izraz, ispunjen mnogim metaforama, figurama dikcije i misli, domišljatim igrama i lucidnim končetoznim postupcima. Gundulić je takav stil u svojim djelima bogato ostvrivao te je Suzama sina razmenoga, Dubravkom, a ponajprije Osmanom, već za života postao pjesničkim uzorom i klasikom hrvatske književnosti. Autor je i slavnoga dramskog djela Dundo Maroje.
10. prosinca 1857. rođen je u Skradinu Lujo Marun, hrvatski arheolog. Gimnaziju je polazio u Sinju, franjevački novicijat u Visovcu na Krki. Uz pastoralnu službu bavio se arheološkim iskapanjima te je skupljao starohrvatsku spomeničku baštinu. Osobito su nemilosrdni prema njemu bile talijanske vlasti koje su mu zabranile javno djelovanje. Umro je 15. siječnja 1939. u Kninu.
10. prosinca 1999. umro je u Zagrebu dr. sc. Franjo Tuđman, hrvatski antifašist, političar i državnik, predsjednik Republike Hrvatske.
