Arhiv tekstova
17.12.2004
Graditi budućnost na temeljima Evanđelja
Plavna, »selo na kraju svijeta«, utonula je u kasnojesenski mir. Vrijedni žitelji, većinom poljodjelci, uspjeli su, usprkos kišnoj jeseni, pokupiti svu ljetinu, obaviti sjetvu na većini planiranih površina te »povući zimsku brazdu« u kako bi se pripremila proljetna sjetva. Zelje je uskislo, a po tradiciji, puna je sezona svinjokolja. Još i to da se obavi, pa da se u miru i veselju dočekaju predstojeći blagdani. Kako skoro svaki žitelj ovoga sela ima bilo u obitelji, bilo u susjedstvu, bilo među prijateljima, pripadnike »druge vjere«, sve blagdane Plavanci blaguju dvostruko.
Ulice su lijepo uređene, javna rasvjeta, dobro održavana, služi svrsi. Usporedo s lokalnim izborima, žitelji su nedavno glasovali i za članove novoga saziva Savjeta MZ. Savjet je konstituiran, radi u kontinuitetu s bivšim, a novi predsjednik je Slobodan Torubarov, koji je tu dužnost obnašao i u prethodnom sazivu.
ŽELJNI VEZE S VUKOVAROM: »Jako sam zadovoljan radom Savjeta u prošlom sazivu, a poznajući ljude mislim da ćemo nastaviti voditi domaćinsku brigu o svojem selu«, kaže Torubarov. »Mislim da ćemo u tim stremljenjima imati bezrezervnu potporu vladajuće garniture u Općini Bač, koja nastavlja kontinuitet iz proteklog razdoblja. Naime, bilo je stanovitih problema vezanih za lokalne izbore, političke snage koje su došle na vlast u većini vojvođanskih općina namjeravale su »uzeti« i našu. Stvorena je široka fronta stranaka različitih profila, naspram DS i DSS, koje danas imaju stabilnu većinu u Skupštini Općine Bač, a izravno birani predsjednik Općine Bač je demokrata Tomislav Bogunovlć, tako da sam optimist po pitanju korištenja općinskih proračunskih sredstava od strane sela. Nadam se da ćemo poslove započete tijekom mandata prošlog saziva privesti svršetku. Cesta Plavna-Bođani, čija je gradnja započela proljetos, prohodna je, podloga je nabijena, na proljeće nas čeka asfaltiranje. To je jako bitna prometnica za naše selo, jer će omogućiti pristup svim vrstama prijevoznih sredstava najplodnijem dijelu našega kraja. Tu je još jedna investicija, za naše selo jako bitna, a to su tehničke pripreme za gradnju kapele na mjesnom groblju, koje su uvelike odmakle, a pribavljen je i dio materijala. Gradnja će se odvijati dinamikom koju će diktirati priliv financijskih sredstava. U realizaciji ovoga projekta veliku potporu očekujemo od Direkcije za izgradnju Općine Bač. Mjesni samodoprinos nam istječe iduće godine, tako da nam predstoje aktivnosti oko edukacije žitelja u cilju izglasavanja novog. Nadam se da tu neće biti problema, da ćemo uspjeti u nakanama. Bolna točka nam je odugovlačenje s rješenjem za reaktiviranje skelskog prijelaza Plavna-Vukovar. Lokalne vlasti Bača i Vukovara do sada su odradile sve tehničke pripreme, no zapelo je negdje na relaciji Zagreb-Beograd. Žiteljima Plavne je u interesu da se taj problem što prije riješi, kako bismo sa vratili na pozicije od prijeratnih zbivanja, kad je vukovarska tržnica gutala svu našu povrtlarsku proizvodnju. I za prodaju svojih proizvoda i za nabavku potrebnih Plavancima je uvijek bilo pogodnije otići u Vukovar, nego u Novi Sad, ili bilo koji od vojvođanskih centara.«
PROBLEMI: Žitelji Plavne, osobito oni kojima je poljodjelstvo osnovno zanimanje, već godinama imaju velikih problema s Vojvodina šumama«, nekada »Srbija šumama«. Šumsko gazdinstvo Plavna je veliki proizvođač i izvoznik trupaca, kao i ogrjevnog drveta. Zbog nedostatka adekvatne deponije i prilaza ceste, teška prometala, koja ovo drvo odvoze, stvaraju velike probleme plavanskim ratarima, pogotovu u sezoni bogatoj kišom. Poljske ceste teška mehanizacija pretvara u neprohodne kaljuge, tako da lakši traktori poljodjelskim priključcima često ne mogu ni proći do njiva u dijelu kraja gdje je smještena deponiju.
Još jedan problem vezan za ovu temu je deponija ogrjevnog drveta na praznom placu kraj Doma zdravlja u samom središtu sela. Zbog blata na nogostupu, koji je ionako teško ruiniran, pješaci su prinuđeni cestom zaobilaziti ovaj plac. S druge strane, ova deponija je i ruglo za lijepo uređeno selo. Kakva je perspektiva rješavanja ovih problema, pokušao nam je objasniti Milorad Ristić, šef Šumske uprave Plavna:
»U ovoj sam upravi ravnatelj već 25 godina, tako da dobro poznajem sve ove probleme, koji se ponavljaju godinama. Imali smo brojne kontakte sa organima MZ Plavna, dolazili su na očevid inspekcijski organi iz oblasti prometa i ekologije no, mi trenutno ne možemo poduzeti ništa. Čim vremenski uvjeti budu dozvolili, sanirat ćemo svu štetu koju smo prouzročili. Privremena deponija ogrjevnog drveta kod Doma zdravlja nije napravljena u našem interesu, nego zbog građana koji kupuju drva. Tu je deponirano oko 400 prostornih metara drveta, a sad ima oko 120. Taj plac smo zakupili od privatne osobe, a u obvezi smo nakon prodaje drva dovesti ga u prvotno stanje. Štetu na poljskim cestama sanirat ćemo na proljeće.«
Slobodan Zeljković, tajnik MZ Plavna, nije prevelik optimist glede rješavanja ovih problema: »Već godinama, po odlukama savjeta MZ, pokušavam pronaći rješenje za ovaj problem. No, žitelji Plavne, pogotovo poljodjelci koji imaju njive na području gdje su deponije drva, od tih dogovora nemaju koristi, već samo obećanje da će se ceste sanirati na proljeće. Slaba korist od toga, jesenski radovi ne mogu čekati, a poljske ceste su, praktički, neprohodne za mehanizaciju.«
DUHOVNI ŽIVOT: Duhovni Život Plavanaca odvija se u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. Nekad je u ovom selu bilo više od dvije trećine katoličkog življa, a danas je manje od polovice. Mnogi su umrli, mnogi otišli, a Plavna neumitno postaje selo staračkih kućanstava. Župnik, vlč. Stipan Bošnjak, u svojoj župi je već skoro tri desetljeća. Svjedok je i lijepih i teških vremena. Sa svojim Plavancima je podijelio i sva zla devedesetih godina prošlog stoljeća. Dolaskom demokratskih promjena pojačano se angažira na polju informiranja, koristeći pozitivne zakonske mogućnosti. Danas uređuje radio-emisije na Radio-Bačkoj i Radio-Odžacima.
»Koristim mogućnosti koje nam je pružio zakon, a zahvalan sam i osoblju ove dvije postaje, koji su mene i moje suradnike jako lijepo primili« kaže velečasni Bošnjak. Naše vjerske emisije su naišle i na jako dobar prijam kod mojih župljana i o njima čujemo samo riječi hvale. Župa Plavna je mala župa, ali jako aktivna. Vjernici se odazivaju obredima u lijepom broju, a isto tako podržavaju i sve akcije koje poduzimamo. Zato kažem da smo mala, ali jako aktivna župa.
Tužan sam zbog jedne pojave, koja je, vjerojatno, svojstvena većini sela u našem okružju. Iz godine u godinu sve je manje krštenja i vjenčanja, a broj sprovoda se povećava. Selo jednostavno stari. Puno mladih je izbjeglo tijekom rata, zasnovali su obitelji u inozemstvu, tamo rađaju djecu. Nije bitno je li to Hrvatska ili Australija, trpi Plavna. Današnja mladež odlazi na školovanje u veće centre, a posljedice su neočekivane. Iz tih centara, kraj pozitivnih stvari, zamijetio sam da u Plavnu polako, ali neumitno, dolaze pošasti suvremenog svijeta, kao što su alkoholizam i droga. O sektama ne želim niti pomišljati, no to je naša stvarnost i moramo se angažiranjem svih raspoloživih sustava uhvatiti u koštac s tim. Glede suradnje s lokalnim vlastima, bilo je svakojako. U vrijeme socijalizma htjeli su me zatvoriti, došli su SPS-ovci pa sam morao malo i bježati. Dolaskom demokrata početno nepovjerenje se suzbijalo radom i suradnja je danas na jako dobroj razini. Isto tako, u Plavni jako dobro surađujemo i s pravoslavnom crkvom. Zahvaljujući tome aveti prošlosti su iza nas. Moramo dalje raditi u interesu naših vjernika, moramo oprostiti učinjena nedjela, ne zaboraviti ih, ali ni zlouporabiti u budućnosti. Najbolje bi bilo da budućnost gradimo na temeljima Evanđelja, koje je na žalost zaboravila i Europa, a mi mali ljudi smo pozvani na to«.
Najstarija populacija – umirovljenici – pasivizirali su se u svim segmentima društvenog života. Ne okupljaju se nigdje, svoje prostorije nemaju, sve se svodi samo na individualna kontakte. Jedan od umirovljenika, nekada jako aktivan u kulturnom i stranačkom životu Plavne Zvonimir Pelajić ne miri se s ovakvom pasivnošću svojih kolega. »Znam da je ekonomski status umirovljenika jako loš, da se jedva preživljava, no ne smijemo se prepustiti letargiji. Moramo naći svrhu svojega postojanja, moramo se uključiti u društveni život Plavne. Ima nas koji smo bili aktivni u kulturi, u politici, ali svi smo se uvukli u svoje ljušture u zato nam je život i postao na neki način dosadan. Vrijeme je da se trgnemo, da uradimo nešto i za sebe i za svoje potomstvo.«
Ovakvi stavovi ulijevaju optimizam, daju nadu da Plavna neće ostati samo jedno od sela u izumiranju.
