Arhiv tekstova
17.12.2004
Misnice, oltarnici i štole...
Prije svoje svećeničke službe u Bačkom Brijegu, velečasni Davor Kovačević je vodio župu u Sušnju, u Crnoj Gori. Po svom dolasku župu je zatekao praznu i zapuštenu, jer u njoj punih dvanaest godina nije bilo svećenika. Ono malo stvari, koje su ostale, bile su stare i neočuvane, a velečasni Davor je svojim župljanima htio napraviti nešto novo, za ljepši božićni ugođaj. Pošto je iz Bajmoka od dviju gospođa dobio jednu lijepo natrukovanu božićnu mustru sa svijećama, zvončićima i borovim grančicama, latio se posla, da bi do Božića bio gotov stolnjak za oltar.
LJUBAV PREMA VEZU: Velečasni je često odlazio na zamjenu svećenika u susjednu župu u Petrovcu, gdje su bile i časne sestre, bio je drag gost. Jednom prilikom, kad su u Petrovcu boravili i svećenici s Kosova, ponio je i svoj vezeni ručni rad i kad su vidjeli stolnjake vlč. Davora svi su bili očarani. Tada se potvrdila velika ljubav prema vezu i drugim ručnim radovima.
Velečasni 1996. godine dobiva dokumente naše domovine i odlazi u posjet sestrični u Đakovo. Od nje uči šivati misnice, oltarnike, štole i druge radove za crkvu. Tad je saznao da se misnice mogu i lijepo prodati, jer ta cijena je za naše uvjete, poslije sankcija, bila preskupa. Velečasni se vraća u svoju župu u Sušanj i počinje raditi misnice za sebe. U učenju šivanja mu je dosta pomogla sestra Angelika iz petrovačkog samostana. Vremenom se velečasni sve više usavršavao i počinje šivati misnice ne samo za sebe, već i za svoje prijatelje svećenike. Stizale su mnoge narudžbe i danas ovih misnica ima po cijeloj Hrvatskoj i Vojvodini. Danas velečasni najviše radi misnice sa zlatnim i srebrnim bordurama koje se najčešće koriste za blagdane. Od njih zaradi i nešto novca, ali novac ponovno ulaže u materijale potrebne za nove radove, a dio novca dobiva i gospođa koja veze mašinom bordure, tako da ne ostane puno zarade, jer su misnice velečasnog Kovačevića duplo jeftinije od onih koje se prodaju u Hrvatskoj, pa su veoma tražene, ne samo zbog ljepote, već i zbog cijene.
»Misnice su moja ljubav i hobi u slobodno vrijeme. Neki svećenici igraju nogomet, neki pišu knjige, svakome je dragi Bog dao neki talent, a meni je dao da šivam misnice, da vezem oltarnike, stolnjake, ukrašavam kuće stvarima koje su s ljubavlju napravljene i koje meni čine zadovoljstvo.
UVIJEK NEŠTO NOVO: Kada vidim svoj rad negdje ili na nekome onda je to najveće zadovoljstvo, jer vidim da ljudi cijene ono što radim« kaže velečasni Kovačević, te dodaje kako voli ovo predbožićno i božićno vrijeme, jer je Božić svetkovina mira, ljubavi i obitelji i taj ga blagdan uvijek vraća u djetinjstvo i u njegovu obitelj koja je bila mnogobrojna. Još kao dijete je bio zaljubljenik Betlehema i zaljubljenik malog Isusa, a danas tu svoju ljubav prenosi i svojim župljanima. Svakog Božića u bereškoj crkvi svetog Mihovila Arkanđela bude nešto novo i nešto ljepše, a svake godine bude postavljena i nova Betlehemska štalica. Ove godine će velečasni svoje župljane iznenaditi velikom božićnom slikom, na kojoj je naslikano selo i crkva u zimskom ambijentu, a ona je djelo autora Ilije Uzelca iz Koluta. Nije nam htio sve otkriti, ali je rekao da će ove godine Betlehemska štalica biti u znaku bereške hrastovine.
