Arhiv tekstova
24.12.2004
Vlast i nacionalne frustracije na razini devedesetih
Ovogodišnji etnički incidenti u Temerinu, Tavankutu, Subotici, Adicama, Đurđevu i Bačkoj Palanci bili su povod (ali i odredište lokaliteta) za sprovođenje istraživanja u organizaciji Centra za razvoj civilnog društva krajem kolovoza ove godine. Rezultati ovoga istraživanja su 21. prosinca predstavljeni u Subotici na panel diskusiji o temi »Etnički incidenti i opterećenja prošlosti u Vojvodini«.
Anketno istraživanje je predstavio izvršni direktor Centra za razvoj civilnog društva iz Zrenjanina prof. dr. Vladimir Ilić, a svoje su viđenje poremećenih međunacionalnih odnosa u ovoj regiji dali i dr. Boško Kovačević i Ljubomir Đorđević ispred subotičkog Otvorenog sveučilišta, te Dragan Kalejski kao suradnik Centra za razvoj civilnog društva.
VRIJEME INCIDENATA: Prema podacima Centra za razvoj civilnog društva, u Vojvodini je početkom 2004. godine bilo više incidenata na etničkoj osnovi nego za posljednjih sedam godina vladavine Slobodana Miloševića (ako se izuzmu događanja iz kolovoza 1995. i za vrijeme NATO bombardiranja), a to je više i od sličnih događanja u vrijeme trogodišnje vlasti premijera Zorana Đinđića i Zorana Živkovića. Bilo je to razdoblje nemira iz kojega su kao ozlijeđeni izlazili kako pripadnici manjinskih i većinskog naroda, tako i policajci, na fasadama su osvanule sramotne i uvredljive poruke, a grupe netolerantnih huligana napadale su i po cijela naselja.
Mnogi možda i danas ne znaju da su u ožujku ove godine u novosadskom naselju policajci u službi zaštite Aškalija od navale huligana koristili vodene topove i bojne otrove. Uz sve to, skrnavljena su groblja, rušeni spomenici i križevi, prijetilo se telefonom… Točan broj tuča i drugih incidenata nije poznat jer svaka institucija, kako državna, manjinska, tako i međunarodna ima drugačije podatke. A razlike u zbrajanju su drastične. Tako, dok ministar policije za jedno razdoblje potvrđuje 49 incidenata, predsjednik Skupštine Srbije javno govori o čak 294. Budući da su mnogi slučajevi ostali neriješeni a brojčani podaci neusuglašeni, mađarska je zajednica preko svoje matične zemlje odlučila internacionalizirati to pitanje, što je u Srbiji izazvalo vrlo burne (uglavnom negativne) reakcije. Kad se situacija primirila, baš u tim sredinama koje su najviše bile opterećene incidentima, provedeno je anketno istraživanje.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA: U srednjem Banatu, prema podacima koje je iznio prof. dr. Vladimir Ilić, anketirani Srbi smatraju da su Srbi u Vojvodini ugroženi, ali ne i u tom dijelu Banata gdje čine većinu i gdje su ove godine razlupane četiri albanske radnje i dignut u zrak jedan auto. Oblici ugrožavanja koji se primjećuju su vrlo različiti. Za Srbe je jedan vid ugroženosti i to što moraju slušati nesrpski jezik u svojemu okruženju.
Mađari i u srednjem Banatu i u Bačkoj jedini, prema rezultatima istraživanja, uočavaju nasilje nad stanovništvom svih nacionalnih grupa. Uz to Ilić dodaje, kako Mađari ne primjećuju nasilje koje sami čine nad nekim grupama, pa makar i u vidu diskriminacije. Tako, na primjer, Mađari u subotičkoj općini nisu primijetili diskriminaciju nad Hrvatima, o kojoj u anketi govore Hrvati iz Subotice i Tavankuta.
Naime, Hrvati se u subotičkoj općini žale da su Mađari monopolizirali sve položaje o ovoj regiji, da su prezastupljeni na planu preraspodjele dobara i resursa, te da je Hrvatima teško doći do neke važnije funkcije.
Rumunji u ovoj regiji (čiji se broj u Vojvodini smanjio s oko 38.000 na svega tridesetak tisuća) potpuno su prihvatili stereotipne srpske poglede o Albancima, Romima, Muslimanima i Aškalijama, ne uočavaju nasilje nad pripadnicima ovih grupa, a sve na temelju prihvaćanja dijela srpske nacionalističke priče.
Slovaci iz srednjeg Banata, gdje nisu bili meta međuetničkih incidenata, uopće ne zapažaju da je bilo nasilja nad Slovacima u drugim dijelovima Vojvodine (npr. Staroj Pazovi, te Bačkoj Palanci gdje su napadnuti objekti Slovačke evangelističke crkve i Matice slovačke). Ilić smatra da je to stoga jer među njima nema etničke solidarnosti.
Rusini se prije svega žale na izbjeglice i nalaze rješenje u stvaranju autonomne vojvođanske policije jer nemaju povjerenje u policiju s rukovodstvom u Beogradu.
Prof. dr. Ilić je na ovoj tribini u Subotici zaključio kako u mnogim slučajevima prevladavaju stereotipi, gdje su uvijek vlastite grupe samo žrtve, a nikad egzekutori.
PROVOKACIJE I MANIPULACIJE: Dr. Boško Kovačević je u diskusiji rekao kako su multietničke sredine poligon u kojima na temelju incidenata u situacijama opadanja njihova osobnog političkog rejtinga jednonacionalni lideri nastoje održati svoju prisutnost u političkom životu, te da se mediji najčešće u sve to uključuju navijački. Zaključio je kako će se u ovome društvu, u državi u kojoj je evidentan deficit vladavine prava, zamjetan problem njegove primjene, te nedostatak procedura i sankcija, i u predstojećem razdoblju događati provokacije ali i manipulacije incidentima. Govoreći o »uplitanju« susjedne Mađarske, Kovačević je kazao da predstavjena skrb o svojoj manjinskoj zajednici u Vojvodini dijelom može biti opravdana, ali da su dijelom pojedini potezi Mađarske začuđujući, poput posjeta predsjednika Mađarske jednoj mađarskoj obitelji u Subotici, te da se može postaviti pitanje kakvi se interesi kriju iza toga. U svojemu je izlaganju Kovačević zaključio kako država Srbija ni nakon 2000. godine nije mijenjala svoj odnos prema multietničnosti, odnosno da se aktualna vlast ne razlikuje puno od one iz devedesetih.
BEZ SPREMNOSTI ZA REAGIRANJA: Suradnik Centra za razvoj civilnog društva Dragan Kalejski je osudio aktualnu vlast kako ne provodi zakon, ne prijeti nasilnicima, niti pokazuje spremnost za adekvatno reagiranje na međuetničke incidentne situacije. S druge pak strane, temeljem sve jače političke radikalizacije, pojedinci se osjećaju ohrabreni političkim stanjem u Vojvodini. Uz to, noseći frustracije izgubljenih ratova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te gubitkom Kosova, svoje frustracije »liječe« tako što svoj bijes iskaljuju prema nesrbima u Vojvodini.
Ljubomir Đorđević je opisujući aktualnu situaciju skrenuo pozornost i na brojne izbjegle iz susjednih zemalja (s kojima se ratovalo) a koji su opterećeni strahotama stigli u Srbiju i tu se susreli s drugim, njima nepoznatim jezicima. On smatra da nema puno počinitelja, da su to uglavnom mladi ljudi i da je najveći problem što oni stvaranje incidenata smatraju patriotskim »djelom«. Dodao je i kako se ne može zaobići ni činjenično stanje vezano za mađarsku manjinsku zajednicu koja je radila na povezivanju mađarskih općina, okupila mađarske domoljube u Novom Sadu, te kako uz sve to ekstremi iz ove skupine i dalje dovode u pitanje Trianonski sporazum i trenutačnu međudržavnu granicu Srbije i Mađarske. Osvrnuvši se na postuke središnje beogradske vlasti, Đorđević je zaključio kako je njoj uvijek nedostajalo razumijevanja za Vojvodinu i njezine specifičnosti, te da je ista priča i danas aktualna.
U raspravi na ovome skupu neki su tvrdili kako u 2004. godini incidenti nisu bili ništa brojniji nego i ranije, već da su ih raniji sustavi vlasti intenzivnije neutralizirali. No, činjenice do kojih se dođe zbrajanjem provokacija, tuča i drugih incidentnih oblika pokazuju da nas je prva polovica ove godine na izmaku, vratila u ratne devedesete.
