Arhiv tekstova
24.12.2004
Želimo prekinuti ćutnju
Već na samom početku višestranačja u nizu podružnica DSHV-a koje su tada osnivane bile su i podružnice DSHV-a u Petrovaradinu i Novom Sadu 1990. godine. Podružnica u Petrovaradinu je opstala, ali je zato u nemilim događajima devedesetih i ozračju neprijateljstva i demoniziranja Hrvata u većini sredstava javnog informiranja podružnica u Novom Sadu prestala s radom.
Na proteklim lokalnim izborima DSHV je imao svog kandidata za Skupštinu Novog Sada, no uz veoma skromnu promidžbu nije uspio osvojiti tri tisuće glasova, koliko je bilo potrebno, da bi »ušao« u ovo zastupničko tijelo.
INTERES POSTOJI, NEDOSTAJE PROSTOR: Predsjednica podružnice DSHV-a u Petrovaradinu Zdenka Popov kaže, da je sudjelovanje u izborima bio početak obnavljanja rada podružnice u Novom Sadu za što postoji interes, ali nedostaje prostor za okupljanje i rad.
»Rezultat DSHV-a na izborima i činjenica da su sada predstavnici Hrvata prisutni, kako u zakonodavnoj tako i izvršnoj vlasti AP Vojvodine, Dujo Runje u Skupštini APV i Đorđe Čović u Izvršnom vijeću kao zamjenik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne manjine, ohrabrila je i nas, Hrvate u gradu Novom Sadu, tako da sada postoji kod jednog broja ljudi volja da se politički angažiraju u cilju poboljšanja našeg položaja i općenito uvjeta života«, kaže Popov. »Planiramo otvoriti ured DSHV-a u Novom Sadu, kako bismo omogućili ljudima da se okupljaju, a to će biti i mjesto gdje će oni moći prezentirati svoju problematiku, na temelju čega se može izvući ono što predstavlja srž problema i što možemo prenijeti kako našem zastupniku u Skupštini APV tako i diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske, s kojima za sada teže dolazimo u kontakt jer se Veleposlanstvo nalazi u Beogradu, a Generalni konzulat u Subotici.
NE ŽELIMOBITI U ‘ILEGALI’: Prema mišljenju naše sugovornice u Novom Sadu postoji potreba i za osnivanjem hrvatskog kulturnog centra, jer trenutno u ovom gradu ne postoji niti jedna hrvatska udruga ili institucija. »Potrebno je mjesto gdje bi se ljudi okupljali, kako mladi tako i stariji, jer ovako Hrvatima predstoji postupna asimilacija. Ljudi se sada, izolirani kakvi jesu, bez ikakvog mjesta za okupljanje, boje izraziti svoju nacionalnost, boje se za svoj posao i egzistenciju, a kad bi imali svoj prostor da se susreću, vratio bi im se osjećaj pripadnosti, koji je jako važan i daje snagu« kaže Popov.
Za sada Hrvati u Novom Sadu mogu čuti hrvatski jezik u crkvi i na vjeronauku pri župama i osnovnim i srednjim školama, ali ne postoji obrazovanje na hrvatskom, niti kao izborni predmet – izučavanje materinjeg jezika s elementima nacionalne kulture, kao što to postoji za druge nacionalne manjine. Također postoji Multiradio 021, koji ima programe na srpskom, mađarskom, slovačkom, rusinskom i rumunjskom jeziku, a nema na hrvatskom, kaže naša sugovornica, tako da i to pitanje želi pokrenuti u Novom Sadu.
Za sve aktivnosti Hrvata u Novom Sadu potrebno je osigurati prostor, jer za sada koriste prostorije SVM-a, a ne žele se, kako kaže Zdenka Popov, okupljati po kućama, jer »dom je dom, mjesto za stanovanje, a ne za sastajanje i politički rad. Osim toga, želimo razbiti famu koja postoji da je još uvijek tabu biti Hrvat na ovim prostorima, zbog čega se Hrvati još uvijek ne izjašnjavaju javno kao Hrvati, kao što to rade Mađari ili Rusini ili druge manjine. Smatramo, ako bismo imali javni prostor za okupljanje, da bi se taj strah i tabu razbio. Imamo zakonsko pravo na okupljanje i to želimo javno raditi i ne želimo raditi kao u ‘ilegali’, već želimo koristiti sva svoja zakonska prava koja imamo kao nacionalna manjina.
Popov najavljuje da će se uskoro uputiti službeni zahtjev za dodjeljivanje prostora za rad, da bi i DSHV kao stranka postao prepoznatljiv i u Novom Sadu, u kojem i dalje živi značajan broj Hrvata o čemu se, međutim, šuti.
