Arhiv tekstova
24.12.2004
Tko i kako obračunava PDV?
Porezni obveznik u sustavu poreza na dodanu vrijednost je svaka fizička i pravna osoba koja obavlja ekonomsku djelatnost, za razliku od sustava poreza na promet gdje je porezni obveznik samo prodavač robe na malo ili pružatelj usluga uz naknadu. Prema tome, sustav PDV-a osigurava svim poreznim obveznicima i svim gospodarskim granama podjednake uvjete privređivanja.
Sukladno zakonu, postoje četiri osnovna uvjeta koje ekonomski subjekt mora zadovoljiti da bi postao porezni obveznik. Prije svega, da je samostalan u obavljanju djelatnosti; zatim, da trajno obavlja djelatnost; da djelatnost obavlja s ciljem ostvarivanja prihoda; da je u posljednjih 12 mjeseci ostvario ili procjenjuje da će u sljedećih 12 mjeseci ostvariti promet veći od 2 milijuna dinara. Ovaj četvrti uvjet nije obvezatan, jer je i gospodarstvenicima koji su ostvarili promet manji od spomenutog iznosa, a veći od 1.000.000 dinara, omogućeno da se evidentiraju u sustav PDV-a.
ROKOVI: Prema tome, ukoliko obveznik ispuni sva četiri uvjeta, on je obveznik u sustavu PDV-a po sili zakona, a ako su ispunjena samo prva tri, a četvrti ne, obveznik se sam može opredijeliti hoće li biti u sustavu PDV-a ili ne. Mali obveznici i poljoprivrednici nemaju tu obvezu. Poljoprivrednici se ipak mogu opredijeliti za plaćanje PDV-a ukoliko ostvaruju više od 1.000.000 dinara prometa. Rok za evidentiranje poreznih obveznika je bio 30. rujna ove godine, a sukladno zakonu, pravne i fizičke osobe i poljoprivrednici mogu se do 15. siječnja dodatno prijaviti u sustav PDV-a.
Poreznici obveznici koji ostvaruju promet manji od 20 milijuna dinara dužni su predavati poreznu prijavu za svako kalendarsko tromjesečje, a obveznici koji ostvaruju promet veći od 20 milijuna dinara poreznu prijavu predaju za svaki kalendarski mjesec, u roku od 10 dana od dana isteka obračunskog razdoblja. Porezna prijava se obvezatno podnosi bez obzira da li postoji obveza plaćanja poreza ili ne. Zahtjev za promjenu poreznog razdoblja porezni obveznik može predati do 31. siječnja.
NAČELA – OBUHVAT: Za određivanje načina obračuna poreza na dodanu vrijednost važno je ponajprije odrediti njegov obuhvat i njegove temeljne odrednice. U svijetu postoji nekoliko modela PDV-a, a razlikuju se po obliku (proizvodni, potrošni i dohodovni), po mjestu nastanka porezne obveze (načelo podrijetla i načelo odredišta) i po načinu obračuna porezne obveze (metoda zbrajanja, metoda oduzimanja i kreditna metoda). Svaka od spomenutih odrednica različito određuje obuhvat PDV-a, pa se zakonom mora definirati svaka od njih kako ne bi bilo dvojbe koja je vrsta PDV-a u uporabi.
4 U Srbiji je, kao i u ostalim tranzicijskim državama u našem okruženju, prihvaćen tzv. europski model, koji je usklađen sa VI. smjernicom EU koja regulira porez na dodanu vrijednost u zemljama Europske unije, a koji ima sljedeće značajke:
4 PDV je neto svefazni porez na promet kojim se oporezuju sve faze proizvodno prometnog ciklusa, o čemu je bilo riječi u prethodnim brojevima;
4 primjenjuje se potrošni tip PDV-a, što znači da se njime ne oporezuju kapitalne nabavke, i zato je neutralan glede odabira proizvodnih tehnika, jer zamjena kapitala radom (i obrnuto) ne utječe na ukupnu poreznu obvezu poduzeća;
4 preuzeto je načelo odredišta, što znači da se promet roba i usluga oporezuje prema mjestu potrošnje, pa je, sukladno tome, izvoz oslobođen plaćanja poreza, a uvoz se oporezuje;
4 primjenjuje se kreditna metoda prigodom utvrđivanja porezne obveze, pri kojoj se porezna obveza utvrđuje kao razlika između porezne obveze za vlastite isporuke i porezne obveze za nabavke, odnosno, ne izračunava se dodana vrijednost, već se na ulaznim i izlaznim računima prati iskazani PDV.
NAČIN OBRAČUNA: Primjenom kreditne metode obračuna porezni obveznik utvrđuje obvezu PDV-a na način da ukupni fakturirani porez u obračunskom razdoblju umanjuje za ukupan iznos obračunatog poreza na dodanu vrijednost iskazanog na računima dobavljača materijala i ostalih inputa. Iz tog razloga račun postaje temeljni dokaz o postojanju poreza na dodanu vrijednost i osnov za učinkovitu i uspješnu kontrolu ubiranja poreza.
Kako to izgleda u praksi? Razmotrit ćemo primjer tvornice metalnih proizvoda koja prozvodi alate za brizganje plastike i dio svoje proizvodnje izvozi. Uzet ćemo nekoliko transakcija tijekom jednog mjeseca (pretpostavimo da je obveznik veliki, odnosno, ima godišnji promet veći od 20 milijuna dinara, te je u obvezi mjesečno predavati poreznu prijavu) i obračunat ćemo poreznu obvezu spomenute tvornice. Podaci o obavljenim kupovinama i prodajama dani su u sljedećim tabelama, koje su istodobno i dobra (ali ipak, zbog nedostatka prostora, pojednostavljena i nepotpuna) ilustracija knjige ulaznih i knjige izlaznih računa koje su obveznici PDV-a dužni voditi kako bi osigurali potrebne podatke za obračun porezne obveze.
Porezni obveznik za obračunsko razdoblje sam utvrđuje obvezu PDV-a i iskazuje je u prijavi poreza. PDV tako predstavlja porez na vlastite isporuke dobara i usluga minus porez kojeg su zaračunali prethodni poduzetnici. U našem primjeru, prema evidencijama iz knjiga ulaznih i izlaznih računa, tvornica je ostvarila pravo na povrat prethodno plaćenog poreza u iznosu 13.350 (46.800 – 60.150 = -13.350), budući da je iznos poreza koji je obračunala svojim kupcima niža (zahvaljujući izvršenom izvozu na koji se ne obračunava PDV) od vrijednosti plaćenog PDV-a za isporuke dobara i usluga po računima dobavljača koji su obveznici PDV-a. Ona može od države tražiti povrat tog iznosa ili ga ostaviti na svom poreznom računu kao porezni kredit, koji će se u nekom sljedećem obračunskom razdoblju »prebiti« s poreznom obvezom.
Kao što vidimo iz danog primjera, ova metoda obračuna obveze PDV-a se temelji na fakturnom načelu ili načelu poreznog kredita, što ima za posljedicu da se kupac i prodavač uzajamno kontroliraju, jer su im interesi o izbjegavanju poreza suprotni. Da bi ostvario pravo na odbitak poreza plaćenog na inpute prodavač je dužan prikazati račun u kojem je njegov dobavljač iskazao PDV. Ako dobavljač ne obračuna porez pri isporuci, prodavač neće moći odbiti porez koji je trebao teretiti njegov input (u našem primjeru, to je račun za uslugu prijevoza), iz kog razloga je on zainteresiran da od svog dobavljača dobije račun s obračunatim PDV.
