Arhiv tekstova
24.12.2004
Pula u sjeni (amfi)theatra
Mediteranski grad Pula smješten na raskrižju kultura dočekao nas je kišom koja nije oduzela ništa od njegove čarobnosti. U dostojanstveni mir raskošnih spomenika iz rimskog perioda: slavoluk Sergijevaca, rimski forum, Augustov hram, malo rimsko kazalište te slavni amfiteatar Arenu, smjestio se, u višenamjenskom prostoru bivše Politaerne Ciscutti, još jedan dragulj: Istarsko narodno kazalište, gradsko kazalište Pula, naš domaćin. Kazalište je nakon požara temeljito obnovljeno 1989. godine, te ima veliku dvoranu sa 730 mjesta, malu s 80 i dvoetažnu galeriju Vincet od Kastve s depoom za slike.
Ravnateljica kazališta, Aleksandra Saša Broz (sama ne voli to naglašavati, ali rado to čine drugi: unuka Josipa Broza Tita) dočekala nas je u blagdanskom ozračju, a Gospođa ministarka somborskog narodnog kazališta imala je što dati za uzdarje: briljantni kazališni performans uigranog ansambla na čelu sa, kako se izrazio hrvatski tisak, »izvrsnom Biljanom Keskenović« u ulozi ministarke. S ravnateljicom kazališta sklopljeni su dogovori o trajnijoj međunarodnoj suradnji, čija prva realizacija će uslijediti na ljeto, kada će se somborskoj publici predstaviti Istarsko kazalište Fejdoovim vodviljem u kome u naslovnim ulogama nastupiti Tarik Filipović i Mia Begović.
GRAD RASPJEVANOG ATOMSKOG SKLONIŠTA: Ulogu domaćina, preuzeo je i legendarni pjevač »Atomskog skloništa« Bruno Langer, koji je dojurio u Pulu iz Ljubljane, s proslave 92. rođendana svoga tasta, gledati predstavu somborskog kazališta. Koliko smo mi bili željni čuti neku »istarsku« priču, toliko su naši domaćini bili željni ove, »vojvođanske«. Tako je razgovor nekada sličio i na nadmetanje. Kako sve ne bi ostalo na priči, Bruno se pobrinuo i za to da nam »duša ulicama (ne)luta« predstavivši nam noćni, kulturni život Pule. Nekom se poslije toga, možda, zanjihao »stol na četiri noge«, ali nitko ne može reći kako nije bio zadovoljan.
Nakon predstave domaćini su pripremili koktel na kome je bio nazočan i pulski gradonačelnik Luciano Delbianco.
POETIČNA DUŠA I ZLATNE PESNICE: Mjesto koje svakako treba posjetiti dođete li u Pulu je i Caffe bar Mate, legendarnog svjetskog boksačkog prvaka Mate Parlova, za prijatelje Tea. U zadimljenom baru, gdje nas samo Teova karikatura na zidu podsjeća gdje se nalazimo, u društvu nekolicine pulskih boema, slikara i književnika u pomalo undergraund ozračju dočekuje nas i poslužuje legendarni Mate Parlov, osobno. Želite li popiti najbolji ekspreso u gradu morate doći ovdje. Ako još i, može biti, pripadate generaciji koja ima predrasude o boksu i boksačima, iznenadit će vas ovaj »žestoki momak velikog srca«. Manje zbog toga što nekada zlatne pesnice, vješto barataju aparatićem za kavu, a više, mnogo više, jer legendarni kralj ringova govori poeziju i to ne slučajno i nasumice, nego točnu i određenu.
Saznavši kako smo iz Vojvodine, točnije iz Sombora, obdario nas je, ni manje ni više nego stihovima Laze Kostića. Bilo je to dakako nakon nekoliko ispijenih kava začinjenih od rude (istarska trava) zelenim šnapsom, ali točno, precizno i s dušom. Laza Kostić je otvorio mnoge zelengradske i ravangradske teme, počev od onih kako je Mate svoj prvi pobjednički meč igrao u Apatinu (gle slučajnosti, trebao je to i boksač Bruno Langer, ali je zakasnio na vlak pa je tako postao roker, atomac Bruno Langer, a jednog dana će napisati životopis s naslovom Utjecaj željeznice na moj životni put), pa preko somborskih bođoša i za mnoge Somborce zaboravljenih zborova vrapčića na glavnjaku i fijakera, do Đule Grebenara (legendarni boksač somborski) i tamburaša s kojima u Somboru još uvijek sve počinje i svršava.
SANJATI U PULI ZNAČI SANJATI KNJIGE: Dok je Živana Stokić plela svoje ministarske pletisanke, u Domu hrvatskih branitelja Antun Vujić, bivši ministar kulture u Vladi Republike Hrvatske otvorio je sedmi po redu Sajam knjige. Ovaj sajam, koji se održava u Puli do 13. prosinca, smatra se jednim od najznačajnijih skupova hrvatskih nakladnika nakon zagrebačkog Interlibera.
Ovogodišnji sajam, čiji je organizator pulska knjižara Castgropola, održava se pod vrlo poetičnim nazivom Sa(nj)am knjige u Istri, koji je, kako smo doznali od gospodina Langera, osmislila kćerka još jednog atomca, gospodična Obradović.
Sajam ima internacionalni karakter, te uz hrvatske nakladnike, nazočni su i gosti-nakladnici iz Austrije, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Svog predstavnika imali su i vojvođanski Mađari u knjizi »Umrijeti kod Vukovara« Sándora Majorosa koju je prevela Xsénia Detori. Majoros, koji se 1991. preselio iz Vojvodine u Budimpeštu, danas je u Mađarskoj vrlo čitan i nagrađivan pisac.
Te subotnje večeri imali smo priliku poći i na jedno »Sentimentalno putovanje« kroz istoimeni roman Franňoisa Fejtóa koji je Nenad Popović proglasio jednom od dviju najljepših knjiga o Hrvatskoj 20. stoljeća. S obzirom da je isti dan bilo i otvaranje izložbe slika »neumornog ilustratora vojvođanskih pejzaža«, kako je somborskog slikara naive Savu Stojkova u uvodnoj riječi, otvarajući izložbu, nazvao Šime Vidulin, predsjednik Gospodarske privredne komore Istarske županije, uz već spomenuti kazališni performans je li čudno ostati iznenađen što vojvođanski Hrvati nemaju niti jednog izdavača ili književnka na ovom, prestižnom sajmu. Imaju naši ljudi što reći, često to i čine, samo obraća li itko od odgovornih na to pozornost. Umjesto van, u svijet, radije biramo »laganicu« u krugu međusobnih optužbi i blaćenja. Imaju li ona utemeljenje, koga to uopće zanima. Uslijedit će javna isprika pa opet sigurna »laganica« začinjena ponekim folklornim elementom. Tako smo sigurni da nam je marginalno šetanje kroz vrijeme i prostor osigurano. A tko bi i poželio onda da nas gurne i zašto?
HRVATSKA RIJEČ U PULI – ČUDO: Slijedi još jedno iznenađenje. Naši domaćini su se iskreno obradovali kada su čuli da vojvođanski Hrvati imaju i svoje novine o čemu svjedoče i dobre želje. (Ako su se iznenadili kako uopće ima i Hrvata, uspjeli su to skriti). No, i sami smo bili, prijatno iznenađeni. Gotovo da nismo mogli proći gradom, ući u trgovinu ili čak prošetati tržnicom, a da nas netko od »običnog puka« ne pardonira riječima »vi ste iz somborskog kazališta«. Tako nas je Pula, oblivena kišom, ispratila srdačnošću Puljana. Dovoljno za nastavak priče… dogodine u Puli.
