Arhiv tekstova
24.12.2004
S nama Bog
Božić je. U duši se bude različite i bogate uspomene. Osjeća se radost i iščekivanje. Mi stariji se ne možemo oteti dojmu da je nekad bilo drugačije, ne zato što smo ostarjeli, nego zato što su bila drugačija vremena i što su obitelji bile brojnije, pa je zajedništvo bilo čvršće.
Ne možemo se ne prisjetiti i onih vremena kada je Božić bio potiskivan i tumačen posve drugačije od njegovog bitnog sadržaja. Preko šezdeset godina se je Isus Krist proglašavao mitološkom osobom, a njegovo rođenje samo izmišljenim datumom. To što je potiskivan snagom komunističke ideologije, možda i nije bila najveća opasnost. Opasno je ono što se je stvarao drugačiji i novi mentalitet, a to je prenaglašavanje Božića kao običaja i kao zamjenu za sve ono što bi se trebalo dogoditi u dubini srca i savjesti da se dogodi samo na razini obiteljske svečanosti, obilnoga stola i druženja.
NOVI MENTALITET: Tako je u našim krajevima na vrata pokucao mentalitet samo etnološkog, običajnog, tradicionalnog Božića namjesto slavljenja i događanja stvarnog Božića. Tako je još uvijek u medijima, napose u audio-vizualnim prisutan mentalitet opisa doživljaja, tradicije, običaja i ništa više. Niti mislim, niti tvrdim da je to posve krivo. Tradicija ima svoju neprocjenjivu vrijednost i sposobna je sačuvati i sadržaj. Ali je vrijeme od šezdeset godina predugo da bi bez sadržaja ostala prava tradicija pa je u naše vrijeme sada u pitanju i sama tradicija. Više je nema iskonske i istinite.
Našli smo se na pola puta. S druge strane zapljuskuje nas potrošačko i konsumističko društvo sa Zapada. Toliki se vraćaju sada kućama i neskriveno hvale onaj mentalitet koji je na Zapadu »mahnit« upravo prije i oko Božića. Kupuje se, prodaje se, poklanja se, klanja se. Nova tradicija, novi mentalitet, a nema sadržaja. Ne znaš koji je opasniji. Da li ovaj naš koji je ostao tradicija bez sadržaja ili onaj sa Zapada koji je i bez tradicije i bez sadržaja ali vrlo primamljiv i zavodnički.
Bože moj, pitam se kako se Isus osjeća u ovakvim našim Božićima?! Htio bih da me čitatelji pravilno shvate. Nisam ja, niti želim biti protiv onog lijepog, doživljajnog, dubokog, tradicionalnog. Niti protiv novog, vrijednog, ukusnog i lijepog. Ali se u meni i kao svećeniku i kao vjerniku vulkanskom snagom budi jedan osjećaj promašenosti koji bi se mogao staviti u ovaj slogan: »Božić bez Boga«. Zamišljam ovako, da li možete i vi zamisliti? U kući je obitelj. Stol je bogat. Toplo je. Svega ima u izobilju. Radost je na vrhuncu. Ali su vani, negdje u vrtu ili na vratima »slučajno« zaboravili svoje maleno dijete u pelenama. Ono plače, jer je osamljeno, jer mu je zima, jer je gladno… I to ne tuđe dijete. Nije ni susjed, nije ni tuđin, nego je njihovo vlastito dijete. Samo, eto, dogodilo se slučajno da su ga noćas »zaboravili vani«.
OKRENIMO SE SVOME SRCU: Koje su posljedice po dijete i koje po tu obitelj? Međutim, ovakvim slavljenjem Božića, kako sam maloprije opisao, to se događa sa stotinama obitelji i na Istoku i Zapadu, i kod nas. Zamislite, Bog je postao čovjekom i čitamo vrlo jasnu poruku: »Djetešce nam se rodilo i Sin nam je darovan, ime mu je Bog Veliki – Emanuel«. Emanuel znači: »Bog s nama«. Dakle, da ne bi čovjek i čovječanstvo ostali siročad, Bog je postao čovjekom. I to ne makar kakvim čovjekom, nego djetetom. Veliki nadbiskup Štadler je zgodno rekao: Postao sam dijete zato da me ljubite, a ne da me se bojite! Dakle, da ne bismo postali i ostali siročad, mi smo ljudi obogaćeni »Bogom s nama«. A sada se događa da se tako »radujemo« tom događaju da smo to dijete ostavili izvan svojih domova, svojih srdaca i sada siroče plače i zebe radi našega egocentrizma i bogatstva, radi naše tradicije i površnosti do te mjere da je Božić postao kod mnogih »bez-Božan«.
Međutim, okrenimo se danas, kada se pojavi ovaj Božićni broj, svome srcu. U njemu još ima mjesta, a ima i vremena da se spremi i pripremi za prijem toga »s nama Bog«. Kako? Pa, što god učiniš jednome od tvoje najmanje braće u Njegovo ime, Njemu si učinio. To je smisao darivanja za Božić – kupovanja i prodaje; tradicije i običaja: Učiniti nekoga sretnim, ali vrednotama koje su trajne, istinite i bez laži i glume. Braćo, još je vrijeme da bude Božić sa Bogom. Onima koji će učiniti taj korak da prime i obraduju u Njegovo ime i učine nešto lijepo, želim uistinu blagoslovljen Božić, a za one koji ostanu gluhi i na ovaj poziv, molit ću noćas da čuju kako im njihovo dijete pred vratima plače, zebe i moli: primite me, jer sam vaš. Neka je sa svima vama Božić!
