Arhiv tekstova
24.12.2004
Povratak u vrijeme noćenja špenzleta
U Osijeku je 16. prosinca promovirana nova, 10. po redu, knjiga Ivice Ćosića Bukvina iz Vrbanje »Špenzle na strike« u novootvorenim prostorijama gradske četvrti Retfala, u nazočnosti stotinjak zaljubljenika u lijepu riječ i u logistiku tamburaškog sastava »Džuvegije« iz četiri sela, Babine Grede, Sikirevaca, Gunje i Slavonskog Šamca.
Druga je ovo promocija knjige Ivice Ćosića u Osijeku samo u ovoj godini, kako je to istaknuo Ivan Nikolić, također povjesničar-amater i pisac knjige »Šokački rodovi u Sikirevcima«, te tajnik Udruge povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema, koji je iznio i zanimljivu inicijativu da se u Osijeku osnuje udruga »Šokačka grana«, koja bi okupila sve Šokce i Šokce s Područja Slavonije, Baranje i Srijema koji su na »privremenom« radu u Osijeku.
Promociju su organizirali Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata, ogranak Retfala i Zavičajna udruga Gibarčana, a kako je rekao predsjednik retfalačkih dragovoljaca Stjepan Borbaš, mi s Gibarčanima već desetak godina imamo čvrste veze i glede sporta i glede kulture, a kako je Ivica Ćosić iz Vrbanje i naš česti gost, on se u Osijeku već može osjećati domaćinom.
DIO VOJNE ODORE: Veoma lijepo i nadasve nadahnuto o knjizi, ali ne samo ovoj, već o cijelom Ivicinom opusu od deset knjiga, govorila je mr. Vera Erl, profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku. »Raduje je me da je večeras ovdje tako mnogo svijeta, i da osim Osječana-Esekera, vidim ovdje i naturalizirane Osječane iz Cvelferije, dakle iz Vrbanje, Drenovaca, Strošinaca, Soljana, Račinovaca, ali i dosta Srijemaca iz Gibarca, Šida, Kukujevaca, Morovića, Vašice, Mitrovice, Rume, Slankamena, Petrovaradina, što nikako nije slučajno, jer Iva se u svojim knjigama prije svega bavi Vrbanjom, ali i regijom koju nazivamo Cvelferija, i puno šire, Slavonijom i Srijemom, i to od Županje do Zemuna, a ponajviše Vojnom Granicom, posebice onom koja je zahvaćala Posavinu i Srijem od Broda do Petrovaradina. Ivica je godinama znao prikupljati građu skidajući prašinu i paučinu sa starih izdanja po podrumima i depoima arhiva i muzeja, pomno je analizirajući i vrlo je vješto znao iskoristiti dostupnu građu i podastrijeti je čitatelju s obiljem podataka s kojima se do tada nije mogao sresti. Zato će Ivica postati nezaobilazan izvor i za mnogo ozbiljnije istraživače, i one sa znanstvenim titulama, pogotovu kada je riječ o istraživanju Vrbanje, Cvelferije i Vojne granice. Deset ukoričenih izdanja u deset posljednjih godina, zahtijevan su i ozbiljan posao i za istraživače koji se bave isključivo znanstvenim radom, zato možemo s ponosom reći da je Ivica odradio veliki posao i otrgao od zaborava mnoge značajne događaje u rodnoj Vrbanji, Cvelferiji i Srijemu. Najnovijom knjigom, Ivica nas vraća u vrijeme nošenja špenzleta, kratkog seljačkog kaputa od valjane vune, koji je ponikao kao dio vojne odore slavonskih i srijemskih graničara, a i danas je dio folklornoga naslijeđa ovoga kraja«, kazala je mr. Vera Erl.
DOKUMENTARNA GRAĐA I KAZIVAČI: Ćosić je uspio da na 140 stranica B-5 formata sažme obimnu materiju u tri poglavlja: I. – Odijevanje slavonsko-srijemskih graničara tijekom 18. i 19. stoljeća, Špenzle ili rekla na strike kao dio narodne nošnje bivših graničara i Nestanak špenzleta i njegovo vrednovanje kao dijela kulturne baštine Šokaca Slavonije i Srijema. Naravno, tu je pobrojao izvore i literaturu koja mu je koristila, te kazivače, kao nezaobilazni dio kod ovakvih uradaka.
Nova knjiga Ivice Ćosića »HSS u Cvelferiji« je u tisku i dok ovaj tekst dođe do čitatelja, ona će već biti objavljena, a gotovo je dovršen rukopis nove knjige »Nijemci u Cvalferiji« jer Ćosić je sudionik svih dosadašnjih znanstvenih susreta »Njemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu«.
Granica je još uvijek živa, poručuje Ćosić u svojim knjigama, u Granici se još uvijek povezuju zlatare, vadi stara rubina iz šifonera i oblači špenzle, šešir nosi nakrivo, kada se odlazi u svatove, na kirvaj, na vašare ili na marijanska prošteništa od Šumanovaca i Garčina do Ilače, Aljmaša, Tekija i Bunarića, u Granici se još divani ikavicom i piva preko zelenih livada i zlatnih žitnih polja, nabreklih vinograda i rodnih šljivika i bogate srijemske crnice. Tambura u Granici još nije zamukla, a i neće.
