Arhiv tekstova
31.12.2004
Godina za pamćenje
Zasigurno jedna od najatraktivnijih atletskih disciplina kraljice sportova, skok u vis, zahvaljujući Blanki Vlašić, hrvatskoj kraljici visina, postao je iznimno popularnim i zanimljivim za gledanje. Još prije par godina, mlada Splićanka zasenila je mnoga poznata imena i poslije suverene prevlasti u juniorskoj konkurenciji (svjetska prvakinja), s preskočenim osobnim rekordom od 203 centimetra ustalila se u eliti najboljih svjetskih »letačica«. O godini koja je za njom i svemu što čini život jedne vrhunske atletičarke, ekskluzivno za jubilarni 100. broj »Hrvatske riječi« govori najbolja hrvatska sportašica u protekloj godini.
4Godina koja polagano ostaje za nama, donijela Vam je mnogo lijepih sportskih trenutaka obilježenih izvrsnim rezultatima. Kako biste, iz čisto osobne perspektive, saželi 2004. godinu?
Protekla godina je bila jako bogata brojnim natjecanjima, a započela je nastupima u dvorani koji su okončani na najljepši mogući način, osvajanjem medalje na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, na kojemu sam, također uspjela oboriti hrvatski rekord u dvorani. Glavna sezona, na otvorenom, kada se generalno analizira pokazuje kako ni na jednom mitingu nisam bila ispod trećeg mjesta i da sam kontinuirano išla nabolje sa postignutim rezultatima. Što je još važnije ustalila sam se na visinama iznad dva metra, preskačući ovu graničnu visinu znatno više nego prošle godine. Svi navedeni pokazatelji doprinjeli su da me u svijetu vrhunske atletike mnoge više cijene i respektiraju. Nažalost na najvećem natjecanju, Olimpijskim igrama u Ateni dogodila se ta jedna crna točka…
4Možete li opisati osjećaj koji Vas je obuzeo nakon neuspjeha na Olimpijadi?
Kako osobno jako teško prihvaćam poraze, bilo mi je jako teško kada se sve to dogodilo. Iako objektivno nisam ni mogla učiniti mnogo više, jer me je virus koji je vladao Splitom »uhvatio« i onemogućio da dam svoj maksimum na olimpijskom zaletištu. Bila sam totalno razočarana i ljuta, stalno mi se vrtilo po glavi koliko sam bila uložila truda u cijelu tu godinu spremanja za Olimpijadu, da bi mi se na koncu dogodilo to što mi se dogodilo. Da mi je netko rekao evo ti 20 loših natjecanja za jedno dobro, Atenu, odmah bih pristala… Dva, tri dana iza svega toga nisam se mogla izvući od nevjerice i beskrajne tuge za propuštenom šansom, ali polagano sam se počela miriti sa činjenicom da život ide dalje i da još ima puno prilika za popravak.
4Ako uzmemo Atenu kao jedini minus u iznimno uspješne sezone, koje biste natjecanje izdvojili kao najveći plus u 2004. godini?
Radije bih izdvojila dva »plusa«, prvi bi bila Ljubljana u kojoj sam uspjela preskočiti osobni i novi hrvatski rekord na visini od 203 cm, a drugi bi bio Zurich i najjači svjetski miting najvećih zvijezda »Weltklasse«, gdje sam u najjačoj konkurenciji izborila jako drugo mjesto.
4Kao dio najjače svjetske skakačke klase, kako bi ste komentirali vrhunski skok u vis današnjice?
Da sam ovako skakala, recimo 1996/97. godine, s ovakvim rezultatima bih bila na vrhu svijeta, ali danas je sve više cura koja mogu skočiti preko 2 metra i konkurencija je izuzetno jaka i »gusta« oko te famozne visine. Došla je jedna posve nova generacija, pretežito iz zemalja ruskog okruženja, a njih uvijek ima koliko vas srce želi, i uz nekoliko starijih skakačica koje se još uvijek ne daju aktualni vrhunski skok u vis doživljava znakoviti procvat.
4Za razliku od Vaših kolegica po vrhunskim rezultatima, Vi ipak ne dijelite uvjete ni približno iste uvjete rada koji su daleko do vrhunskih?
Istina je da samo zahvaljujući životu u toplijem podneblju Splita i sezoni lijepog vremena koje je objektivno dulje nego drugdje, imam mogućnosti za kvalitetniji trening vani, ali dolaskom lošijeg vremena uvjeti postaju znatno lošiji. Mi treniramo u improviziranoj dvorani jedne stare tvornice, koja je nažalost daleko od znatno boljih uvjeta koje imaju druge skakačice.
4Pa ipak, zahvaljujući ponajviše vašim vrhunskim rezultatima, skok u vis je postao iznimno popularan u Hrvatskoj. Što je važno i što biste savjetovali mlađima koji bi se možda okušali u vašoj disciplini?
Prije svega postoji određena pogrešna predrasuda kako je za vrhunski skok u vis na prvom mjestu potrebna određena visina, ali se pritom zaboravlja da visina nosi i određenu težinu cijele tjelesne konstrukcije. Za kvalitetan skok u vis najvažnija je okretnost i eksplozivnost, brzina nije toliko ograničavajući faktor, ali težina svakako jeste.
4Obzirom da atletika daleko zaostaje, kod izbora budućeg sporta, iza mnogo popularnijih i atraktivnij sportova poput nogometa ili košarke, da niste postali skakačica u vis, koji bi sport bio vaš drugi izbor?
Da nema skoka, ne vjerujem da bih se uopće bavila atletikom, a po pitanju nekog drugog sporta najvjerojatnije bi to bila odbojka. Iako, moram priznati da po svojoj prirodi nisam baš za kolektivne sportove, nego više volim sve sama, pa je tako i skok u vis upotpunio moj afinitet i osobni doživljaj sporta.
4Koliko je otac, i sam vrhunski sportaš utjecao na sportski izbor i kako je raditi s trenerom-ocem? Što bi bio plus, a što minus u toj specifičnoj svezi?
Jamačno je očeva sportska karijera utjecala na moj kasniji izbor sportske discipline, a glede rada s vlastitim ocem kao trenerom u mom slučaju se to pokazalo kao plus. Velika je stvar što ja u svakom trenutku znam da se mogu osloniti na njega, da mi je dovoljno samo pogledati ga i biti sigurna da imam najjaču moguću podršku. Na treningu vlada odnos trener i sportaš i nastojimo zanemariti roditeljski odnos. Određeni minus predstavljaju određene razmirice koje su, prirodom konstantnog zajedničkog vremena koje provedemo tijekom dana, posve normalne, ali se zato uvijek na koncu pomirimo i sve izgladimo kao otac i kćer.
4Nedavno ste se uselili u svoj stan i otišli iz roditeljskog doma, hoćete li, obzirom na skromne uvjete i stalne probleme sa njima, otići i iz Splita?
Trenutačno ne razmišljam o tome, jer ipak svake godine uvjeti su nešto bolji i nekako se nadamo da bi na koncu mogli postati još bolji. No, ukoliko u bližoj budućnosti ne bude rezultata na tom planu i samim tim moja sportska karijera bude dovedena u pitanje, uopće se neću razmišljati.
4U bliskoj budućunosti najbliža je 2005. godina. Što biste sebi poželjeli u predstojećoj Novoj godini?
Nakon neugodnog iskustva sa Atenom, želja mi je jedino da budem zdrava.
4Sportski planovi?
U nastupajućoj godini bit će puno natjecanja, u dvoranskom dijelu sezonu najvažnije je Europsko prvenstvo u Madridu, a centralni dio sezone na otvorenom je Svjetsko prvenstvo u Helsinkiju. Plan je, kao i uvijek održati nivo kvalitetnih rezultata, prije svega što većim brojem skokova preko 2 metra. Ukoliko bude kontinuiteta možda i »probijem« aktualni osobni rekord.
4Privatno?
Što se tiče privatnih planova oni su trenutačno vezani uz uređenje stana koji sam dobila od grada kao zaslužna sportistkinja. Iako je to mali stančić od 36 četvornih metara, to je po prvi puta nešto samo moje i jako sam ponosna. Usljed brojnih sportskih obveza škola mi je trenutačno ostavljena po strani, ali ću dio slobodnog vremena utrošiti na što bolje svladavanje španjolskog jezika, koji inače pohađam na privatnim satima.
