Arhiv tekstova
13.01.2006
Sačuvajmo naš planet
Unazad nekoliko godina svakodnevno smo sve više svjesni kako se klimatski uvjeti znakovito mijenjaju i da gotovo nema klasičnih i »karakterističnih« godišnjih doba. Ili je toplo, ili hladno, neovisno je li prosinac ili siječanj, a jamačno najbolji primjer su i nedavni božićni i novogodišnji praznici tijekom kojih su vladale proljetne namjesto zimskih temperatura.
A svi negativni pokazatelji najbolji su alarm upozorenja koji nam neprestano šalje naša Zemlja.
GLOBALNO ZAGRIJAVANJE: Razvoj moderne tehnologije, prije svega na polju motorne industrije, donio je uz blagodat suvremenog i ekonomičnijeg prijevoza i transporta i rapidno povećanje emisije ispušnih plinova u atmosferu. Gomilanje ugljičnog dioksida, te još nekih ekološki štetnih plinova, stvara efekt sličan onom u tzv. staklenim vrtovima, jer se ovi plinovi ponašaju poput stakla, propuštajući sunčevu svjetlost prema Zemlji, ali istodobno zadržavajući odlazak viška topline koji bi u normalnim uvjetima otišao put svemira.
Plinovi oslobođeni sagorijevanjem fosilnih goriva (nafta), a njih je svakim novim danom sve više, kontinuirano pridonose postupnom povećanju prosječne temperature na našem planetu i prema procjeni stručnjaka do konca 2030. godine ona bi se mogla povećati za cijeli 1 stupanj. Kada se ovaj podatak uzme čisto laički, moglo bi se pomisliti kako to nije ništa alarmantno, jer što je jedan stupanj uopće, ali samo taj jedan stupanj donosi početak (i posljedice) trajnijeg poremećaja ravnoteže u biosferi koja nas okružuje. A čovjek je itekako zdravstveno ovisan o skokovitim promjenama temperature, sjetite se recimo kakve su posljedice po zdravlje kada poslije »dubokog minusa« već sutradan živa u termometru skoči u »debeli« plus ostvarujući temperaturnu razliku veću od dvadeset stupnjeva.
OZONSKE RUPE: Uz efekt staklenika, prekomjerna emisija štetnih plinova u atmosferu na pojedinim mjestima probija ozonski sloj zemljinog »zaštitnog« omotača i dolazi do pojave tzv. ozonskih rupa kroz koje stižu opasni ultraljubičasti zraci (UV), izrazito štetni po ljudsko zdravlje i poljoprivredne usjeve.
KISELE KIŠE: Do pojave još jednog štetnog »fenomena« nastaje uslijed ispuštanja sumpora i dušika, koji se u velikim količinama pojavljuju primjerice kao nusprodukt rada termoelektrana, te ostalih industrijskih postrojenja, koji se potom pomiješaju s vodenom parom i kisikom u atmosferi i prostom kemijskom reakcijom dolazi do stvaranja sumporne i dušične kiseline. Padajući kao kiša, ovo opasno sjedinjenje dovodi do »zagađenja« slatkih voda (rijeke, jezera) i postupno utječe na smanjenje flore i faune istih životnih sustava.
SJEČA ŠUMA: Opće je poznato kako su šume pluća našeg planeta, a upravo prekomjernom sječom čovjek izravno dovodi u pitanje svoju budućnost i količinu kisika neophodnog za život. Uz sve to, uklanjanjem velikih količina stabala neumitno dolazi do erozije tla, što opet pretpostavlja mogućnost ozbiljnijih tektonskih poremećaja i ponovne opasnosti za biološku ravnotežu.
OTROVNE ALGE: Svako ljeto se možemo uvjeriti u sve veću zagađenost mora i širenje brojnih vrsta otrovnih algi koje uz neugodno »cvjetanje« izazivaju i opći pomor života u sredini kojoj zavladaju. A sve je to zbog nekontroliranog izlučivanja otpadnih kemikalija, industrijskog otpada i đubriva i to izravno u more
