Arhiv tekstova
Blagotvorno mlijeko
Nadomak Subotice, u Mirgešu, postoji nesvakidašnja farma na kojoj Blaško Šimoković uzgaja magarce. Ovakvih farmi je tek nekolicina i za njih su čuli uglavnom oni koje su zdravstveni problemi natjerali da potraže alternativu u liječenju kože i respiratornog sustava.
Česta asocijacija na uzgoj magaraca i proizvodnju sira i mlijeka je visoka cijena, što nerijetko za posljedicu ima izmišljene i poluprovjerene informacije, koje daju nepotpunu ili iskrivljenu sliku o ovakvoj proizvodnji mlijeka. Noviji trendovi koji populariziraju alternativnu medicinu kao isključivu zamjenu suvremenoj medicini dodatno mistificiraju i bacaju sjenu sumnje na magareće mlijeko kao nesumnjiv lijek mnogim respiratornim bolesnicima koji su imali sumorne dijagnoze. Međutim, Blaško Šimoković ima sasvim drugačije iskustvo i magareće mlijeko i drugi proizvodi s njegove farme tražena su roba.
Za početak jedna magarica
Blaškov put u formiranju farme na kojoj se uzgajaju magarci nije bio obilježen željom za profitom. Nakon što je prije 12 godina uspio pobijediti leukemiju, zadesila ga je podjednako teška briga za unukom koja je imala zdravstvenih problema s bronhijama i nakon mnogih odlazaka liječnicima i mnoštva lijekova, odlučili su probati magareće mlijeko. U početku su ga kupovali i po njega odlazili u Novi Sad, ali je Blaško ubrzo shvatio da bi mogao i sam postati proizvođač. Motiva mu nije nedostajalo, i pored toga što nije imao iskustva, niti pristup informacijama kako najbolje započeti ovaj specifični uzgoj.
Farmu je započeo kupnjom jedne magarice i njenog puleta, misleći da će mu biti dovoljno svega nekoliko magaraca. Blaško je u međuvremenu izgradio prisan odnos s ovim plemenitim životinjama i njihov broj se očekivano popeo na dvadeset:
»Do sada bih ih imao šezdeset da ih nisam prodavao. U početku su ljudi očekivali manju cijenu za magarca, ne shvaćajući da je meni potrebno više od dvije godine hranjenja kako bi magarica dosegla plodne godine. Magarci u prosjeku žive do 40 godina, ali je potrebno čekati godinu do 13 mjeseci da se magarica opuli. Potrebno je bar dva puta godišnje rezati kopita, jer moji magarci ne hodaju po kamenu već po pijesku, pa im se zbog toga kopita ne troše i treba paziti da ne izrastu, jer od kopita dolazi zdravlje. Do sada sam plaćao čovjeka koji se time bavi, ali smo sin i ja odlučili da ćemo to ubuduće raditi sami«, kaže Blaško.
Iako se ovim poslom intenzivno bavi već duži niz godina, ne ponestaje mu ideja kako farmu učiniti efikasnijom i boljom za zdrav i pravilan uzgoj magaraca. »Odlučio sam dvorište koje je veličine jednog hektara podijeliti u nekoliko parcela gdje ću posaditi travu. Na taj način ću magarcima osigurati prostor za ispašu od ožujka pa do zime. Osim toga, svake zime moram imati pripremljeno nekoliko stotina bala djeteline, kukuruzovine, sijena i slame. Magarci sve pojedu i ako mu ne možeš posvetiti pažnju, onda ga pusti i on će se sam snaći za hranu. Magarac je jedina domaća životinja koja će pojesti ambroziju. Prvo će pojesti sve ostale trave, a ako nema izbora, jest će ambroziju što se jednom prilikom i desilo na mojoj njivi«, tvrdi Blaško.
Iako se magarci vole neometano kretati u polju, nužno je napraviti štale koje će tijekom zime pružati toplinu i prostor u kojem ih je moguće razdvajati. Važno je da u štali magarica u svakom trenutku vidi svoje pule, jer u protivnom može prestati davati mlijeko u vrlo kratkom roku. Što se tiče broja magaraca na farmi, trenutačno ih ima 22 i Blaško ne planira povećavati broj već pomalo i smanjivati. Smatra da je to dobar posao, ali za mlađi bračni par. Postoje poticaji države i oni iznose deset tisuća dinara po grlu što je znatno manje od regionalnog prosjeka, ali je ipak dobrodošla pomoć. Blaškov sin, koji živi i radi u Subotici, ne dozvoljava ocu da rasproda farmu i čini se da će ovo možda postati obiteljski posao.
Osjetljivi na zimu
Zanimljiva je spoznaja da se magarci ne razboljevaju kao ostale domaće životinje na koje smo navikli u našem neposrednom okruženju. Ipak, to ne znači da ih se može zapustiti u tom pogledu. Postoje paraziti koje magarci lako dobijaju, jer su skloni svakovrsnoj biljnoj ishrani na otvorenom. Prvi pokazatelji prisustva parazita u organizmu magarca jest gubitak tjelesne težine i potrebno je hitno reagirati odgovarajućom terapijom kako bi se od istih očistili. Problem oko dijagnoze i liječenja jest što postoji malo informacija na internetu, a veterinari uglavnom ne poznaju tako dobro magarce kao ostale domaće životinje i često se u svojim dijagnozama oslanjaju na poznavanje bolesti kod konja što se ne preklapa i pored činjenice što su ove životinje naizgled vrlo slične. Posebno treba biti oprezan tijekom zimskih perioda, jer su magarci osjetljivi na zimu i tijekom hladnijih dana kada je temperatura ispod nule, treba ih skloniti u štale gdje nema propuha. U protivnom, mogu se smrznuti i uginuti što se na nekim farmama u Vojvodini i desilo. Koliko su počeci s uzgojem magaraca bili izazovni, govori i činjenica da veterinari nisu znali da jednomjesečno pule jede majčin izmet kako bi se njegov digestivni sustav što prije navikao na čvrstu hranu. Naravno, ovakav način prilagodbe je rizičan za pule upravo zbog spomenutih parazita koji se na taj način lako prenose.
Proizvodi i stalne mušterije
Jedna od najprisutnijih informacija o magarećem mlijeku jesu cijene samog mlijeka i proizvoda koji se dobivaju preradom. Šimoković smatra kako su mnoge od tih informacija preuveličane ili neistinite.
»Cijena od tisuću eura za kilogram sira je obična prevara. Pravio sam sir od magarećeg mlijeka i ako računamo da je litra 50 eura, cijena kilograma sira bi bila maksimalno 250 eura, što je daleko ispod onih izjava koje dosežu i tisuću eura po kilogramu. Uostalom, da bi se napravio ovakav sir, nužno je dodati bar 30 procenata kozijeg ili kravljeg mlijeka koje je nesumnjivo jeftinije i time još dodatno smanjuje cijenu sira. Važno je reći da je mlijeko najzdravije kada se konzumira u svježem stanju, jer kada ga prokuhamo, ono u velikoj mjeri izgubi svoja karakteristična ljekovita svojstva. Neprokuhano magareće mlijeko može stajati na hladnom i do 15 dana i sigurno se neće pokvariti. Litra mlijeka je 2.500 dinara i ja ga često prodajem u manjim količinama upravo zbog cijene. U Subotici je cijena tri tisuće, a u Beogradu i do 50 eura. Nakon što sam vidio unuku kako se muči s kašljanjem nisam mogao naplaćivati više onima koji uzimaju mlijeko za svoju djecu. Kod mene su dolazili nositi mlijeko i za Rusiju, Španjolsku, Južnoafričku Republiku, podosta njih je nosilo za Hrvatsku gdje je cijena dostigla i 100 eura«, kaže Blaško.
Kada ima viška mlijeka, pravi sapune za koje tvrdi da blagotvorno djeluju na kožu i oštećenja kože zbog velike koncentracije vitamina C. Njihovo djelovanje sam potvrđuje, jer otkako pravi sapune, samo njih i koristi. S plasmanom sapuna nije imao problema, jer se sve rasprodalo. Trenutno najmlađi konzument je tromjesečna beba: prva mušterija magarećeg mlijeka koje porizvodi Blaško na farmi je bila njegova unuka, ali se vijest brzo pročula i broj konzumenata je porastao. On svjedoči da je nakon deset dana konzumiranja mlijeka njegova unuka prestala koristiti lijekove za bronhije i nastavila normalno živjeti. Još uvijek ga uzima radi jačanja imuniteta i prilikom prehlade kada je kašalj prateća nuspojava.
Dubravko Bilinović
