Arhiv tekstova
Srbija posustaje na putu reformi
Prijevremeni parlamentarni izbori u Srbiji protekli su u miru i bez većih neregularnosti. Domaći i strani promatrači okarakterizirali su ove izbore tehnički i organizacijski superiornim u odnosu na sve prethodne.
No, tu se, nažalost, završava spisak pozitivnih aspekata ovih izbora; ono što preostaje predstavlja već viđenu otužnu priču i/li izravni povod za zabrinutost.
LEGITIMIZIRANJE BIVŠEG RE-ŽIMA: Dok je u bujici komentara neposredno po objavljivanju prvih izbornih rezultata prevladavala percepcija u kojoj su radikali pobjednici, pravih pobjednika u ovim izborima nema – ima jedino gubitnika. Jedan od glavnih gubitnika je izvorni DOS, koji je listopada 2000. godine okončao Miloševićevu despotsku vladavinu. Demokratska oporba Srbije imala je povijesnu priliku politički, pravno i moralno diskreditirati prijašnju vlast. Političkom nezrelošću i korumpiranošću umnogome su diskreditirali jedni druge, a ne svoje zaklete ideološke protivnike radikale i socijaliste.
Makijavelistička politička borba unutar demokratskog bloka bila bi podnošljivija da su snage bivšeg režima bile valjano diskreditirane. Taj je posao, nažalost, ostav-ljen međunarodnim čimbenicima kao što je Haški tribunal – nepopularnim među ovdašnjim plebsom – koji to čini prilično sporo i neuvjerljivo. Zbog toga danas građani Srbije bivaju svjedocima obnove svekolike velikosrpske ideologije i tragikomične mješavine anakrone komunističke ksenofobije i pseudo-nacionalizma kao legitimnih oblika političkog djelovanja.
Apsurd je slušati radikale kako pričaju o mirnom zauzimanju teritorija Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, i socijaliste kako pričaju o socijalnoj pravdi, ili bilo kakovoj pravdi. Međutim, propušteni se posao i dalje mora obaviti – najnoviji sastav srbijanskog parlamenta prisiljava sudionike izvornog DOS-a na dogovor, premda pod znatno nepovoljnijim uvjetima nego što je to bio slučaj prije tri godine.
SUMMA SUMMARUM: Došlo je vrijeme da stranačke vođe shvate kako svaki primjer političke neodgovornosti pojedine stranke unutar demokratskog bloka narušava kredibilitet cijele demokratske opcije na izravnu korist radikala. Izborni rezultat DS-a oslikava opće (ne)zadovoljstvo građana dosadašnjim tijekom tranzicije. DS je započela suštinske reforme, međutim, one još nisu dostigle onu fazu u kojoj od njih većina građana može imati ekonomske koristi. Proizvodnja afera, korumpiranost, toleriranje organiziranog kriminala, loš odnos prema medijima, i na koncu, neprestane i bespoštedne međusobne inkriminacije, samo su neki od uzroka pada pouzdanja u DS.
Izborni rezultat DSS-a, s druge strane, ukazuje na nemogućnost apstinencije od političke odgovornosti. Osim ako ne uđe u koaliciju s radikalima, DSS dobiva priliku preuzeti odlučujuću ulogu u vođenju države koju je do sada imala DS, a koja će pak zbog svega navedenog možda morati otići u »konstruktivnu oporbu«. Za očekivati je da radikali neće ući u buduću vladu, unatoč relativno dobrom izbornom rezultatu. (Treba podsjetiti da je broj pristalica bivšeg režima u odnosu na rujan 2000. ostao bitno nepromijenjen.) Iako imaju najveći broj zastupničkih mandata u parlamentu, radikali imaju najmanji koalicijski potencijal, što ih nesumnjivo frustrira. Njihovi birači očekuju da radikali imaju glavnu riječ kada je u pitanju upravljanje zemljom, a ne da budu vječita oporba čiji se raison d’etre svodi na sabotiranje rada parlamenta bezbrojnim amandmanima. Otuda i munjevito brz poziv radikala Vojislavu Koštunici na koaliciju njihovih dviju stranaka.
S druge strane, radikali shvaćaju kako im je u interesu biti u oporbi, jer kao takvi ubiru simpatije najvećeg dijela građana nezadovoljnih tranzicijom. Ovisno o političkoj svijesti građana Srbije, moguće je da će ovakav izborni rezultat radikala stimulirati jedan dio od onih četrdesetak posto birača apstinenata na aktivnije političko sudjelovanje.
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA: Kao po običaju, međunarodna je zajednica brzo reagirala – Visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku Javier Solana apelirao je na sve demokratske snage da formiraju buduću vladu i rekao kako je EU spremna podržati jedino vladu jasnog proeuropskog karaktera. Svakako da radikali ne spadaju u tu grupaciju samo zato što se nominalno zalažu za ulazak u EU. Vlada u kojoj bi sjedili radikali ne bi dobila podršku ni Amerikanaca – Ministarstvo vanjskih poslova SAD izdalo je priopćenje kako očekuje formiranje vlade demokratskog bloka, koja bi nastavila regionalnu i međunarodnu suradnju, zatim suradnju s Haškim tribunalom i pridržavanje sporazuma u Daytonu. Jasno je da je ulazak radikala u buduću srpsku vladu neprihvatljiv za Zapad, te da bi imao za posljedicu manje ili više izravni ostracizam Srbije iz svih međunarodnih političkih i financijskih centara.
Za očekivati je da će stranačke vođe prepoznati političku stvarnost u Srbiji i neminovnost suradnje, te formiranjem reformske vlade uslišiti želju birača koji su ipak većinski glasovali za demokratski blok. Iako će to moguće biti nestabilna manjinska vlada s podrškom DS-a u oporbi, u ovom je trenutku ključno nastaviti reforme i prekinuti osipanje kredibiliteta demokratske opcije. U protivnom, današnje stanje imat će epilog u daljoj polarizaciji političkih prilika u Srbiji koja će paralizirati institucije i time otežati provođenje reformi.
