Arhiv tekstova
Etno glazba čuva našu kulturu
Ansambl »Lado« jedini je profesionalni ansambl koji sakuplja, obrađuje i izvodi hrvatske narodne plesove i glazbu. Ove godine osvojili su nagradu Porin za najbolji album i najbolju izvedbu folklorne glazbe, »Na zelenom travniki«, te za najbolji album duhovne glazbe »Raspelo«, te nagradu Orlando, prvi put dodijeljenu izivođaču tradicijske glazbe. Gostovali su diljem Hrvatske, održali vokalne koncerte u katedralama Dalmacije, na jadranskoj turneji od Krka do Dubrovnika. »Lado« je prošle godine sudjelovao i na otvorenju najvećeg svjetskog turističkog sajma (ITB) u Berlinu, a nastupali su i na Hrvatskoj gala večeri u Parizu, zatim u Istanbulu, Bursi, Sarajevu…
Od veljače 2003. godine na dužnosti voditelja orkestra u »Ladu« nalazi se Pere Ištvančić, rođeni Tavankućanin s prebivalištem u Zagrebu. Tijekom božićnih praznika Ištvančić je posjetio redakciju »Hrvatske riječi«.
HR: Što je zapravo Ansambl »Lado« i s kojim programima se predstavlja publici?
Ansambl »Lado« je došao na svijet potkraj davne 1949. godine, pod imenom Državni zbor narodnih plesova i pjesama, da bi nekoliko godina kasnije dobio današnje ime. Osnivači Ansambla »Lado« bili su Zvonimir Ljevaković, kao umjetnički ravnatelj i plodan koreograf i Ines Ivanišević, kao prva direktorica. Danas je Ansambl »Lado« jedini profesionalni ansambl čiji je zadatak sakupljanje, obrađivanje i izvođenje hrvatskih narodnih plesova i glazbe, uz to što »Lado« izvodi i svoje kompozicije. Ansambl »Lado« čini šezdeset ljudi od kojih su četredeset i petoro plesači, petnaestoro su muzičari, dok ostali članovi spadaju u administraciju i menadžment.
HR: Kako izgleda repertoar »Lada«?
Prvenstveno izvodimo hrvatske pjesme i plesove, što znači baštinu koja potječe iz Zagorja, Prigorja, Međimurja, Posavine, pa do svih zanimljivih dijelova hrvatske narodne plesne i glazbene kulture koji su interesantni za interpretaciju, pa su tako i bunjevački plesovi već godinama na repertoaru »Lada«. Bunjevački plesovi su se već izvodili kada sam došao u Ansambl, a posebno mi je zadovoljstvo kada tu točku izvodimo izvan Hrvatske i kada ta točka doživi velike ovacije. Onda sam veoma radostan, jer atraktivan ples i glazba iskazuju svu ljepotu kulture bunjevačkih Hrvata.
HR: Odakle potječe i što znači riječ lado, kojom je nazvan Ansambl u kojem svirate i vodite orkestar?
Lado je arhaična hrvatska riječ koja se koristi u sjevernim hrvatskim napjevima, a sinonim je za riječi drag, veseo i mio.
HR: Što je sve radio Ansambl »Lado« minule godine?
Gostovali smo diljem Hrvatske. Održani su vokalni koncerti u katedralama Dalmacije, bili smo na jadranskoj turneji od Krka do Dubrovnika, a imali smo i Božićnu turneju. Početkom ožujka »Lado« je, uz druge hrvatske umjetnike, sudjelovao na otvorenju najvećeg svjetskog turističkog sajma ITB u Berlinu. »Lado« je gostovao u Istanbulu, Parizu i Sarajevu. Minule godine »Lado« je osvojio i prestižne nagrade: Nagradu Porin za najbolji album i najbolju izvedbu folklorne glazbe, »Na zelenom travniki«, te za najbolji album duhovne glazbe »Raspelo« i nagradu Orlando, prvi put dodijeljenu izvođaču tradicijske glazbe, a koju Hrvatska radiotelevizija dodjeljuje za najuspješniji koncert festivalske sezone za 2003. godinu. »Lado« je u kolovozu održao u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku zaista izuzetan koncert, dosegnuvši nadahnutim programom sakralnog sadržaja, pod vodstvom Joška Ćalete i Dražena Kurilovčana, iznimnu izvođačku razinu. U suradnji s HRT-om »Lado« je snimio dvijeelevizijske emisije korizmenih običaja, »Hodi, duša« i »Veseli se, o Marija«, a snimljen je i album dalmatinskih božićnih pjesama i kolendi »Preveliku radost navišćujem Vama«. Minule godine Ansambl »Lado« je svojim nastupom otvorio Barokne večeri u Varaždinu, a u listopadu »Lado« je pokrenuo Studio za tradicijska glazbala. Tu glazbenu radionicu vodi Stjepan Večković i ona okuplja sve zaljubljenike u hrvatska tradicijska glazbala koji žele naučiti svirati, ali i izraditi narodni instrument. Također je cilj radionice da se svirači tradicijskih glazbala postupno priključe tamburaškom mješovitom orkestru za zajedničko muziciranje.
HR: Koje bi turneje izdvojili od brojnih gostovanja »Lada« tijekom proteklih godina?
Od kada sam u Ansamblu, po atraktivnosti bih izdvojio gostovanja u Indiji, Južnoj i Sjevernoj Americi, kao i gostovanje u Rusiji. Bili smo skoro svugdje u Europi, a posjetili smo i Makedoniju i Albaniju. Na koncu minule godine u ciklusu Božićnih koncerata imali smo nastup u Kotoru u Katedrali svetog Trifuna. Publika svugdje prepoznaje ljubav koju izražavamo kroz plesove i pjesme, a kada se osjećaji prezentiraju na plesni i pjevni način, publika to uvijek zna prepoznati, osjetiti i nagraditi.
HR: Ima li u planu ansambl »Lado« gostovanje u Vojvodini?
Jako bih volio dovesti »Lado« u Vojvodinu, Suboticu, jer ovdje još nikada nisu bili, a vjerujem kako bi to i ovdašnja publika željela. Na žalost za takvo što još nema konkretnih planova i dogovora, a što se tiče planova u svezi gostovanja u inozemstvu, za ovu godinu spremamo program turneje po Australiji, a to gostovanje nam je veoma važno, jer otvara vrata »Ladu« prema cijeloj Aziji.
HR: Posjećujete li Suboticu i kakve Vas uspomene vezuju za zavičaj?
Suboticu sam od 2000. godine počeo iznova redovito posjećivati, jer pokraj obiteljskih veza, za zavičaj me vezuju lijepe uspomene. Možda najveća zasluga u mojoj glazbenoj karijeri pripada Stipanu Jaramazoviću koji me je naučio svirati tamburu i otvorio putove saznanja o bunjevačkoj, kao i uopće o glazbi cijelog svijeta. Subotički tamburaški orkestar je svirao i svira još i sada djela vrhunskih skladatelja i na taj način sam dobio osnovu i inspiraciju za svoje daljnje obrazovanje i glazbeno sazrijevanje. Stipan Jaramazović je veliki pedagog, teoretičar i glazbenik. Veoma mi je drago što je uspio Subotički tamburaški orkestar održati u funkciji tijekom njegova dugog postojanja.
HR: Radite li i na nekim drugim glazbenim projektima, osim glazbenih aktivnosti vezanih za »Lado«.
U svoje slobodno vrijeme bavim se komponiranjem i aranžiranjem. Komponiranjem sam se počeo baviti posve slučajno, zahvaljujući mom bratu Branku Ištvančiću, koji me je angažirao da napravim glazbu za njegov dokumentarni film »Plašitelj kormorana«. Rad na tom projektu otvorio mi je putove prakse kada se glazba sklada u namjenske svrhe, u mom slučaju za film. Komponirao sam glazbu za još neke Brankove dokumentarne filmove i tako sam polako s glazbom ušao u svijet filma. Napravio sam glazbu za više od deset dokumentarnih filmova. Osim s Brankom, surađivao sam još s redateljima Silviom Mirošničenkom, Gordanom Stojićem i Mirom Brankovićem. Zavolio sam komponiranje i uvidio kako se i na tom polju mogu dobro izraziti.
HR: Kakva je razlika između glazbe koju komponirate i one koju izvodite s Ansamblom »Lado«?
Glazba koju komponiram je potpuno drugačija od one s kojom se bavim u Ansamblu »Lado«. U Ansamblu sviram narodne plesove i pjesme, dok komponiranjem svoju inspiraciju izražavam u jednom drugom obliku. U filmovima glazba ima prateću ulogu. Na početku moga rada na komponiranju za film moja glazba se sastojala od pratećih sintetiziranih tonova, ali tijekom takve glazbene prakse koristio sam sve širi opseg tonova koje sam odabirao putem tehničkih mogućnosti, a kojima sam se mogao približiti onom svijetu istine koji želim izraziti. Koristim sintetizirane zvukove semplera klavijatura i pomoću računala uspijevam iskoristiti tehničke mogućnosti koje me glazbeno zadovoljavaju.
HR: Na kojem glazbenom projektu ovih dana radite?
Koncem minule godine počeo sam stvarati glazbu inspiriran knjigom poezije Tomislava Žigmanova »Bunjevački blues«, koja će se kao izdanje na kompakt disku uklopiti u cjelokupan verbalni i zvučni projekt »Bunjevački blues«. To je opet drugačija glazba od one koju stvaram za film, jer se temelji na motivima bunjevačke glazbene baštine koju sam godinama crpio i akumulirao dok sam svirao s tamburaškim orkestrima i bio u dodiru s načinom življenja u mom zavičaju. Glazba koju stvaram u sklopu projekta »Bunjevački blues« zasniva se na poznatim plesovima i pjesmama bunjevačkih Hrvata, s kombinacijom udaraljki i sintetiziranih zvukova. Nastojim stvoriti novu i svježu formu, stilizacijom utjecaja izvorne glazbe koja neće odudarati od glazbene baštine, što mi je najvažnije. Književno pismo Tomislava Žigmanova je napisano ikavicom, a kod mene je jezik tambura, koja u svojoj glazbenoj priči ima zavičajnu osnovu.
HR: Je li Vaš rad na komponiranju glazbe u sklopu projekta »Bunjevački blues« sukladan danas veoma popularnom etno-trendu ili onome što se zove ‘world music’?
Zaista postoji jako velik interes za etno-glazbu svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj postoji više bandova koji se bave takvim načinom interpretiranja ili komponiranja koje se zasniva na glazbenoj baštini narodnih pjesama i plesova. Smatram kako takvim načinom rada ti bandovi obogaćuju svoju etno-glazbu novim vrstama interpretacije, izražavajući glazbene korijene u jednom posve slobodnom obliku. Tradicijska se glazba mijenja svakom novom izvedbom, a u sklopu tih izvedbi neminovno se zrcale i tragovi aktualnog vremena. Za glazbu koju komponiram u sklopu projekta »Bunjevački blues« može se reći da spada u etno-stil ili glazbu, ali uz poštivanje i inspiraciju bačkim folklornim idiomom, želim stvoriti načinom interpretacije autohtonu glazbu koju autorski stiliziram radi postizanja vlastite fizionomije te glazbe koju komponiram.
HR: Treba li i može li se više uraditi na promoviranju glazbe bunjevačkih Hrvata?
Na ovim područjima narodna glazba bunjevačkih Hrvata nije dovoljno eksploatirana, mislim pri tome na tamburaški zvuk. Treba reći kako veliku zaslugu za promoviranje hrvatske glazbe sada ima »Festival bunjevačkih pisama«, koji održava ravnotežu između prošlosti i sadašnjosti. U svemu tome je bitno jednom rukom zagrabiti segmente i elemente iz budućnosti, a cijelim tijelom ostati utemeljen u zavičajnoj glazbi. Mladim ljudima je uvijek potrebno glazbeno osvježenje što ga može kvalitetom i stilom donijeti zvuk zavičajne etno-glazbe, a čime će se ujedno očuvati i naša kultura. Sigurno bi bački glazbeni folklor bunjevačkih Hrvata trebalo što više promovirati svijetu, jer se nemamo čega stidjeti. U duhu bunjevačkih glazbenih motiva sadržan je točan odraz nas sviju i života u ovom podneblju, a svijet bi to znao prepoznati i nagraditi. U to sam uvjeren, jer govorim iz iskustva koje sam stekao nastupajući s Ansamblom »Lado«.
